KotorArt: U sklopu Pjace od filozofa upriličen panel “Grad kao zajednica i aktivizam”

Drugog dana Pjace od filozofa koja se realizuje u okviru Međunarodnog festivala KotorArt sinoć je u Kreativnom habu u Kotoru upriličena debata o oblikovanju zajednica kroz aktivizam i umjetnost. 

Moderatorke ovog panela bile su Aleksandra Kapetanović i Tatjana Rajić, arhitektice i osnivačice NVO Expeditio koje su na samom početku ukazale na razloge zbog kojih je pitanje prava na grad aktuelizovano. 

- Prije par dana bilo je zasjedanje Komiteta za svjetsku baštinu sa kojeg su došle jasne poruke za Područje Kotora koje se na Listi svjetske baštine nalazi od 1979. godine. Jasno je ukazano da je neadekvatan razvoj kojem svjedočimo već degradirao izuzetnu univerzalnu vrijednost ovog područja. Ukazano je da nemamo dosljedne sisteme upravljanja, planiranja i zaštite, te da postoji rizik da se nađemo na Listi svjetske baštine u opasnosti ukoliko ne preduzmemo konkretne mjere koje su predložene, što zahtijeva pojačano upravljanje i široku mobilizaciju. Baš u tom kontekstu mislimo da je ova tema zajednice i aktivizma izuzetno značajna jer je situacija u kojoj se nalazimo posljedica neadekvatnog djelovanja institucija i vlasti kako na lokalnom, tako i na državnom nivou. U takvoj situaciji je jako bitno da se glas onih koji predstavljaju zajednicu ovog prostora čuje. Gradovi i područja ne pripadaju donosiocima odluka, oni pripadaju svima nama, posebno u situaciji kada govorimo o području svjetske baštine gdje je ta zajednica još i šira. Imamo tu sreću da živimo u prostoru koji je baština cijelog čovječanstva, te je naša odgovornost još veća. Krajnje je vrijeme da se glas zajednice i struke čuje - ispričala je Aleksandra Kapetanović, arhitektica i osnivačica NVO Expeditio. 

Sonja Dragović, istraživačica u Istraživačkom centru za proučavanje socijalno ekonomskih promjena i prostornih studija pri Univerzitetskom institutu u Lisabonu ukazala je na izostanak arhitektonske inovativnosti u savremenoj stambenoj izgradnji u Crnoj Gori, ističući da je ovaj proces primarno vođen motivima profita.

- Kroz istoriju arhitektura je bila tu da da oblik prostoru, a resursi su bili potrebni da se taj prostor proizvede. Posao arhitekte je danas izuzetno težak ukoliko želite da ga radite profesionalno, etički, kreativno, sa integritetom, zato što mnogo ljudi koji završe arhitekturu dođu do toga da precrtavaju šeme za stambene zgrade koje sadrže preveliki broj premalih stanova koji nisu adekvatna mjesta za život, ali koji se proizvode zato što su ono što investitori traže, a sistem dozvoljava. Treba da postoji sistem koji će to da kritikuje. Studenti arhitekture ne dobijaju alate da sagledaju svoj položaj u sistemu, ni šta sve utiče na taj položaj - poručila je Dragović. 

Kao kontratezu tim negativnim trendovima u arhitekturi skrenula je pažnju na aktivizam organizacije "Ko ako ne arhitekt" (KANA). 

- Ja sam postala članica te grupe 2017. godine i mogu da kažem da smo za to vrijeme uspjeli da zaustavimo nekoliko vrlo štetnih projekata. Svaki put kada smo nešto uspjeli to smo postigli zato što se zajednica mobilizovala. Mi ništa ne bismo mogli da uradimo da ljudi nisu htjeli da učestvuju u tome. Ipak, pogrešno je očekivati od ljudi da se organizuju i da na mišiće ispravljaju pogrešne javne politike koje oblikuju proizvodnju prostora, jer je to na nivou da treba nekome da dokazujete da ne treba sipati mišomor u hranu. Isto tako je kada kažemo da ne treba van logike, smisla i bilo kakvih suvislih planova graditi nepotrebne stambene kvadrate u centru Podgorice. Treba da postoji odgovornost da se takve odluke ne smiju donositi – kazala je Dragović.

Aleksandar Radunović, dramaturg, scenarista, kompozitor, glumac, gitarista i radio voditelj je kao učesnik panela ukazao da je izuzetno važno da postoje organizacije koje se bave aktivizmom. 

- Važno je da se ljudi bune, da ukazuju na problematične stvari. Negdje to sve ima smisla, ali je to borba koja podrazumijeva mnogo žrtava u smislu da će se jedna zgrada ukloniti, ali će se 50 drugih napraviti. Toliko je loših stvari da ne možete sve da stignete, to je takvo rasipanje energije. Dosadno je da objašnjavamo ljudima da ne treba da rade pogrešne stvari - naveo je Radunović. 

Ukazao je da je rad kolektiva The Books of Knjige takođe neka vrsta aktivizma. 

- Bilo je primjera da vidite da utičete na zajednicu i da to što pričate neko čuje i na neki način se probude neki ljudi. Ipak, to je incident. Mi imamo sistemski problem, državu koja je zarobljena od partija koje su na vlasti, imamo izborni sistem koji ne dozvoljava da se niko novi pojavi, imamo cenzuse koji neki normalni ljudi ne mogu da pređu na početku i imate dva pola koji su snažni i koji gledaju svoje interese. Mi zapravo imamo problem sa političkim sistemom i mentalitetom. Aktivizam je onemogućen zato što nas tehnologija usitnjava. Problem imamo i sa cinizmom. Cinici su oni koji su spremni da sve kritikuju i o svemu pričaju i imaju mišljenje, ali da ne urade ništa. Čudno mi je kad izađem na blokade ili proteste i vidim malo ljudi, i onda čovjek kaže - Da, vi ste svi aktivisti kada su u pitanju telefoni i kompjuteri, ali kada treba da se pokrenemo i suočimo sa problemom, tu nema baš nekog velikog rezultata - kazao je Radunović. 

Iako nije mogla fizički da prisustvuje panelu arhitektica Iva Čukić je putem video obraćanja poslala značajne poruke na temu aktivizma i koncepta prava na grad. 

- Čini mi se da većina građana u svakodnevnom životu i ne prepoznaje pravo na grad kao nešto što im pripada. Gradovi se ubrzano mijenjaju, niču stambeno-poslovni kompleksi čija vrata se vjerovatno nikada neće otvoriti za većinu građana, zeleni prostori nestaju pod komercijalnim interesima, javni prostori bivaju regulisani tako da se u njima više ne možemo slobodno kretati, zadržavati ili boraviti. U takvom kontekstu osjećaj pripadnosti gradu slabi, ljudi ga doživljaju kao nešto što je izvan njih, kao neki prostor koji ih oblikuje, ali u kom oni nemaju nikakvu moć da se pitaju. Ta pozornica u stvari postaje sve manje prostor u kome se svakodnevne potrebe, želje i odnosi uvažavaju. Problem sa tim je što onda kada imamo osjećaj da negdje ne pripadamo dominantan je osjećaj nemoći, otuđenosti i pasivnosti. Moramo da podsjećamo da pravo na grad nije samo pravo da fizički pristupimo prostoru, već je pravo da odlučujemo o tome kako se taj prostor oblikuje, koristi, planira i čuva. To je naše kolektivno pravo da učestvujemo u kreiranju ambijenta u kojem živimo. Kada se ostvari pravo na grad on postaje prostor političkog djelovanja, a ne pozadina naših života. Pravo na grad nije nešto što se dobija, već što se iznova osvaja - poručila je Čukić. 

Drugo veče Pjace od filozofa proteklo je u duhu produktivne debate u koju je publika bila potpuno uživljena i investirana. Sonja Dragović i Aleksandar Radunović kao izuzetno inspirativni panelisti su ukrstili svoje stavove i različite perspektive, ali je prenijeta poruka da su aktivizam i umjetnost načini da se ljudi povežu, izraze otpor, ali i stvore nove prostore slobode i zajedništva.