Vrećo: Publika je kao ogledalo – reflektuje ono što joj date

Umjetnost je živa samo onda kada je umjetnik potpuno prepušten toj umjetnosti, kada je iskren i ogoljen, kada pruži dovoljno ljubavi – tada publika uzvraća na isti način, poručio je u večernjem dijelu Ljetnjeg programa muzičar Božo Vrećo.

Nevjerovatni su mu, kaže, utisci nakon koncerta na Luštici, gdje je nastupio prvi put, i jedva čeka da se ponovo vrati, jer je – kako navodi – to mjesto za njega bilo otkrovenje.

- Luštica je mjesto koje energetski jako dobro pulsira i sviđa mi se ta transformacija, metamorfoza mjesta koje biva ribarsko mjesto, koje biva zaseok i prerasta u jedan zaseban grad. Sviđa mi se zapravo ta jedna regeneracija obale, cijelog tog dijela zemlje, i vjerujem da će tu biti puno zanimljivih projekata i istih takvih ljudi koji će dolaziti - rekao je Vrećo.

Ne vjeruje u muzičke žanrove, jer muzika – smatra – ima zadatak da pulsira, dotiče, progovara, i da svako u njoj pronađe sopstveni, kako kaže, „katarzični momentum koji je astralan i apstraktan“.

- Taj momenat u muzici utiče energetski da se sinergičnost između mene i publike dešava i postaje samim tim jača. Čini mi se da je kroz sve ove godine to i jedan svojevrstan eksperiment prema onome što ljudska emocija može učiniti drugom biću. Kroz sve ovo što sam prošao i što na neki način prolazim, gledam da muzika za mene prevashodno bude nešto što će me rasteretiti, nešto što će me osloboditi, i kroz jednu izvjesnu metamorfnost i preobražaj ona postaje potpuno dijelom vas – postaje vaša nutrina, vaša duša -  istakao je Vrećo.

Umjetnost, dodaje, živi jedino kada je umjetnik potpuno ogoljen i iskren pred trenutkom i pred publikom.

Kaže da je svaki nastup priča za sebe, te vjeruje da umjetnik na sceni uvijek dobije ono što publici pruži – jer je publika, kako kaže, „kao ogledalo“.

- Ukoliko im ja dajem dovoljno ljubavi, ista ta publika će na isti način i uzvratiti. Luštica je sinoć bila fantastična, s obzirom na to da su publiku činili ljudi koji su mahom stranci, koji ne nužno razumiju moj jezik, i na koncu – ljudi koji me ni ne poznaju. Došli su možda iz znatiželje, došli su da osjete šta je to i kakva je energija koja se odašilje. Svi koji poznaju jezik, koji znaju moj repertoar i opus, oni znaju šta mogu očekivati. Ali uvijek bude taj jedan spektar nečega što nije planirano. Momentum čarolije koji se desi – on i treba da bude takav: nedorečen i neuhvatljiv. Da ga ljudi osjete u datom trenutku, onako kako se zapravo i osjećaju - zaključio je Vrećo.