Broj smrtnih slučajeva i povreda od nagaznih mina i neeksplodiranih ubojnih sredstava dostigao je četverogodišnji maksimum u 2024. godini, uzrokovan sukobima u Siriji i Mijanmaru, kao i povlačenjem evropskih zemalja iz sporazuma o zabrani njihove upotrebe, pokazao je novi izvještaj objavljen u ponedjeljak.
Prošle godine zabilježeno je više od 6.000 incidenata, uključujući 1.945 smrtnih slučajeva i 4.325 povreda, što je najveći broj od 2020. godine, prema izvještaju Landmine Monitor 2025, piše Rojters.
Gotovo 90 odsto žrtava bili su civili, od čega skoro polovina žene i djeca. Porast je uglavnom uzrokovan eksplozijama mina u zonama sukoba u Siriji i Mijanmaru, a nijedna od zemalja nije potpisnica sporazuma.
U Siriji se povratnici suočavaju s porastom rizika od neeksplodiranih ubojnih sredstava nakon pada bivšeg predsjednika Bašara al-Asada, navodi se u izvještaju.
Sporazum, koji je stupio na snagu 1999. godine, obavezuje 166 država, odnosno 85 odsto svijeta, da zabrane upotrebu, skladištenje, proizvodnju i transfer protivpješadijskih mina. Takođe zahtijeva od potpisnica da očiste kontaminirana područja i pruže pomoć žrtvama. Nekoliko evropskih zemalja nastoji se povući u trenutku kada globalna smanjenja finansiranja otežavaju napore na čišćenju.
Estonija, Finska, Latvija, Litvanija i Poljska su u procesu pravnog izlaska iz Otavske konvencije koja zabranjuje protivpješadijske mine, pozivajući se na rastuće vojne prijetnje iz Rusije, što, kako se navodi u izvještaju, predstavlja opasnost za sporazum.
Ukrajina je 29. juna objavila povlačenje iz Konvencije. Vojni analitičari naveli su da bi taj potez mogao pomoći u usporavanju ruskog napredovanja koje Kijev pokušava obuzdati više od tri godine nakon početka ruske invazije.
Izvještaj je takođe dokumentirao nove upotrebe mina od Ukrajine, kao i optužbe Tajlanda da su kambodžanske snage postavile protivpješadijske mine tokom spornog graničnog sukoba u julu, što Kambodža negira.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Broj žrtava od mina u svijetu dostigao najviši nivo u posljednje četiri godine

Zagađenje vazduha dostiglo je "alarmantne" nivoe u iranskoj prijestonici Teheranu, što je navelo vlasti da zatvore škole i univerzitete i zabrane putovanje kamionima u regiji u najnovijoj ekološkoj krizi koja je pogodila ovu bliskoistočnu zemlju.
Indeks kvalitete zraka u Teheranu i okolnim gradovima 29. novembra popeo se na između 170 i 200 - što se smatra "nezdravim" za sve starosne grupe, izvještavaju iranski mediji.
Prema riječima stručnjaka, nivoi kvalitete vazduha od 0-50 smatraju se dobrim, dok se oni od 151-200 ocjenjuju kao "nezdravi". Iznad 200 smatra se "vrlo nezdravim".
Mohamed Džafar Gajempanah, zamjenik predsjednika Masuda Pezeškijana, rekao je da će "zagađenje vazduha ubijati ako postane veće od ovoga".
Teheranska uprava za kontrolu kvalitete vazduha savjetovala je stanovnicima da "izbjegavaju nepotrebna putovanja na otvoreno".
- Starije osobe i djeca, zajedno s kardiovaskularnim i respiratornim pacijentima, trebali bi ostati u svojim domovima što je više moguće - dodaje se.
Ograničenja su uvedena i na putovanje automobilom, dok su vladine kancelarije, banke i druga preduzeća radila sa smanjenim brojem osoblja i naređeno je nekim zaposlenicima da rade na daljinu.
Ova vanredna situacija je najnovija ekološka kriza koja je pogodila Iran, koji takođe pati od ozbiljnih ekonomskih poteškoća usred finansijskih sankcija nametnutih zbog njegovog nuklearnog programa - za koji Zapad tvrdi da je osmišljen za izgradnju bombe, ali Teheran insistira da je u civilne svrhe.
Decenije lošeg upravljanja, pogoršane dugotrajnom sušom, dovele su Iran na rub onoga što stručnjaci nazivaju vodnim bankrotom. S praznim rezervoarima i rekordno niskim padavinama, vlasti su počele racionalizovati zalihe vode u Teheranu, gradu od oko 10 miliona stanovnika.
Pezeškijan je upozorio da bi vodna kriza mogla dovesti do evakuacije djelova Teherana i predložio mogućnost preseljenja glavnog grada u drugi grad.
Nedavna upozorenja vlasti nisu bila dovoljna, rekao je Kaveh Madani, direktor Instituta za vodu, okoliš i zdravlje Univerziteta UN sa sjedištem u Kanadi, za Radio Farda program Radija Slobodna Evropa.
- Nivo njihovih upozorenja je prenizak u poređenju sa stvarnošću na terenu - rekao je Madani, koji je prethodno bio zamjenik šefa iranskog Ministarstva okoliša.
Novinska agencija IRNA izvijestila je 29. novembra da je ogromna brana i elektrana Karkeh van pogona zbog smanjenja vode u jezeru brane. Karkheh je najveća zemljana brana na Bliskom istoku i jedna od najvećih na svijetu, izgrađena na rijeci Karkheh.
Napori da se ublaži nestašica vode doveli su do još jedne krize u zemlji.
Vlasti su 15. novembra pribjegle sijanju oblaka - prskanju hemikalija u vazduh kako bi izazvale padavine - u bazenu jezera Urmia na sjeverozapadu Irana. Međutim, taj program doveo je do obilnih kiša i velikih poplava u šest zapadnih provincija.
- Pored visokih troškova sijanja oblaka, količina padavina koju proizvodi nije ni blizu onome što je potrebno za rješavanje naše krize s vodom - rekla je za državnu televiziju Sahar Tadžbakp, šefica iranske meteorološke organizacije.

Teheran pod alarmantnim nivoom zagađenja dok ekološka kriza potresa Iran

Lider opozicije Kameruna Aniset Ekane umro je danas u pritvoru paravojne žandarmerije saopštili se njegovi advokati i porodica, koji su rekli da su šokirani jer je Ekaneu "uskraćena zdravstvena pomoć dok je imao teškoće s disanjem i gušio se".
Ekaneova stranka nazvala je njegovu smrt ubistvom.
Ministarstvo odbrane Kameruna je potvrdilo Ekaneovu smrt rekavši da je umro "od raznih hroničnih bolesti" i da je pokrenuta istraga o okolnostima njegove smrti.
Ministarstvo međutim tvrdi da je vođa opozicije bio u Nacionalnom žandarmerijskom vojnomedicinskom centru i imao "odgovarajuću njegu Vojnomedicinskog korpusa, u saradnji sa svojim ličnim ljekarima i koristio je dodatnu naknadnu njegu u lokalnim bolnicama".
Ekane (73) i druge vodeće ličnosti njegove stranke "Afrički pokret za novu nezavisnost i demokratiju" uhapšeni su krajem oktobra i optuženi za pobunu, dok su zemlju potresali protesti zbog navoda o prevari na predsjedničkim izborima, rekao je njegov advokat Emanuel Simh za Asošijejted pres.
Ekane je bio među opozicionim ličnostima koje su se osporavale rezultat izbora od 12. oktobra na kojima je Pol Bija, najstariji predsjednik na svijetu sa 92 godine, proglašen pobjednikom.
Protivkandidat Isa Čiroma Bakari koji je prošlog mjeseca uspio da pobjegne u Gambiju, tvrdi je da je pobijedio i pozvao je Kamerunce da odbace zvanični rezultat.
Po objavljivanju rezultata izbora su izbili smrtonosni protesti u ključnim uporištima opozicije. Dok je Vlada Kameruna saopštila da je ubijeno 16 ljudi, opozicione ličnosti i grupe za ljudska prava procjenjuju da je broj žrtava veći od 55.

U pritvoru umro lider opozicije u Kamerunu pošto mu je uskraćena zdravstvena pomoć

Vlasti Gruzije su prošle godine koristile hemijsko oružje iz Prvog svjetskog rata kako bi ugušile antivladine proteste, pokazuje istraživanje BiBiSija (BBC).
- Osjećalo se kako (voda) peče - rekao je jedan od demonstranata o vodenom topu kojim su policajci gađali njega i druge na ulicama Tbilisija.
Taj osećaj, kaže on, nije mogao odmah da se ispere, piše BiBiSi.
Demonstranti koji su protestovali zbog odluke gruzijske vlade da obustavi proces pridruživanja Evropskoj uniji žalili su se i na druge simptome – kratak dah, kašalj i povraćanje koje je trajalo nedjeljama.
"BBC World Service" je razgovarao sa stručnjacima za hemijsko oružje, uzbunjivačima iz gruzijske interventne policije, kao i sa ljekarima, i utvrdio da dokazi ukazuju na upotrebu supstance koju je francuska vojska nazvala „kamite“.
Gruzijske vlasti su nalaze BiBiSi nazvale „apsurdnim“ i tvrde da je policija djelovala zakonito, reagujući na „ilegalne radnje brutalnih kriminalaca“.
Kamite su Francuzi koristili protiv Njemačke tokom Prvog svjetskog rata. Postoji malo podataka o kasnijoj upotrebi, ali se vjeruje da je povučen tridesetih godina zbog zabrinutosti oko dugotrajnog dejstva.
Umjesto njega počeo je da se koristi CS gas – najpoznatiji kao „suzavac“.
Ljekar Konstantine Čahunašvili bio je jedan od onih koji su se okupili ispred gruzijskog parlamenta u Tbilisiju tokom prve nedjelje protesta – koji su počeli 28. novembra 2024. godine.
Demonstranti su bili ogorčeni jer je vladajuća stranka objavila da pauzira pregovore o pristupanju EU. Cilj članstva u EU upisan je u Ustav Gruzije.
Gruzijska policija odgovorila je raznim sredstvima za razbijanje protesta, uključujući vodene topove, biber sprej i CS gas.
Dr Čahunašvili, pedijatar koji je bio poprskan vodenim topovima i koji je učestvovao u mnogim demonstracijama, kaže da ga je koža pekla danima i da osjećaj nije mogao da se spere.
Zapravo, kaže, „bilo je gore kada pokušaš da ga spereš“.
Želio je da sazna da li su drugi imali iste tegobe, pa je putem društvenih mreža zamolio one koji su bili izloženi policijskim mjerama tokom prve nedjelje protesta da popune anketu.
Javilo se skoro 350 ljudi, a gotovo polovina je rekla da je imala jedan ili više neželjenih efekata duže od 30 dana.
Ti dugotrajni simptomi uključivali su glavobolje, umor, kašalj, kratak dah i povraćanje.
Njegova studija je prošla stručnu recenziju i prihvaćena je za objavljivanje u međunarodnom časopisu Toxicology Reports.
Šezdeset devetoro ispitanika dr Čahunašvili je i lično pregledao, a kod njih je našao „značajno veću učestalost abnormalnosti“ u električnim signalima srca.
Njegov izvještaj potvrdio je zaključke lokalnih novinara, ljekara i organizacija za ljudska prava – da su vodeni topovi morali biti pomiješani sa hemijskom supstancom.
Oni su pozvali vladu da objavi šta je korišćeno, ali je Ministarstvo unutrašnjih poslova – nadležno za policiju – to odbilo.
Nekoliko visoko rangiranih uzbunjivača povezanih sa Odredom za specijalne zadatke – zvaničnim imenom gruzijske interventne policije – pomoglo je BiBiSiju da utvrdi vjerovatni identitet te hemikalije.
Bivši šef naoružanja tog odreda Laša Šergelašvili vjeruje da je riječ o istoj supstanci koju je 2009. dobio da testira za upotrebu u vodenim topovima.
Efekti tog sredstva, kaže on, bili su različiti od svega sa čim se ranije susreo. Teško je disao nakon što je stajao blizu mjesta gdje je sprej bio korišćen, a on i 15–20 kolega nisu mogli lako da ga isperu.
- Primijetili smo da dejstvo ne prolazi, kao kod običnog suzavca. Čak i nakon što smo oprali lice vodom, pa posebnim rastvorom sode bikarbone, i dalje nismo mogli normalno da dišemo - naveo je.
Kaže da je zbog rezultata testiranja preporučio da se hemikalija ne koristi. Ali tvrdi da su vozila sa vodenim topovima ipak bila napunjena njom – i da je to ostalo tako najmanje do 2022, kada je dao otkaz i napustio zemlju.
Iz svog novog doma u Ukrajini kaže BiBiSiju da je po snimcima protesta iz prošle godine odmah posumnjao da se radi o istoj supstanci.
Kolege koje su još u službi potvrdile su mu da je tako, dodaje.
BiBiSi je razgovarao i sa drugim bivšim visokim policijskim zvaničnikom koji je potvrdio da je ista supstanca korišćena i tokom protesta u novembru i decembru 2024. godine.
Na pitanje da li je to možda bio samo CS gas – koji iritira oči, kožu i disajne puteve, ali kratkotrajno – Šergelašvili je rekao da je testirana supstanca bila znatno jača.
- Ne mogu da navedem primjer ili da je uporedim ni sa čim drugim - kaže, dodajući da je „vjerovatno deset puta“ jača od uobičajenih sredstava za razbijanje protesta.
Šergelašvili ne zna naziv hemikalije koju je testirao.
BiBiSi je, međutim, uspio da dođe do inventara Odreda za specijalne zadatke, datiranog u decembar 2019.
Otkrili su da sadrži dvije neimenovane hemikalije. One su bile navedene samo kao „Hemijska tečnost UN1710“ i „Hemijski prah UN3439“, uz uputstva kako da se miješaju.
Da bi provjerili autentičnost inventara, pokazali su ga još jednom bivšem visokom policijskom zvaničniku interventne policije, koji je potvrdio da izgleda vjerodostojno.
On je identifikovao te hemikalije kao one koje su vjerovatno dodavane u vodene topove.
UN1710 je lako identifikovan – riječ je o trihloretilenu (TCE), rastvaraču koji omogućava da se druge hemikalije rastvore u vodi. Zatim je trebalo utvrditi koju supstancu je pomagao da se rastvori.
UN3439 je bilo mnogo teže identifikovati, jer je to oznaka za čitav niz industrijskih hemikalija, sve opasnih, navodi BiBiSi.
Jedina među njima za koju su našli dokaz da je ikada korišćena kao sredstvo za razbijanje protesta jeste bromobenzil cijanid, poznat kao kamite, razvijen za vrijeme Prvog svjetskog rata.
Kontaktirali su profesora Kristofera Holstega, vodećeg svjetskog stručnjaka za toksikologiju i hemijsko oružje, da procijeni da li dokazi ukazuju na kamite.
Na osnovu studije dr Čahunašvilija, svjedočenja žrtava, policijskog inventara i Šergelašvilijevog iskustva sa testiranjem, prof. Holstege smatra da je to najvjerovatnije slučaj.
- Na osnovu dostupnih dokaza… klinički nalazi izvještaja pogođenih i svjedoka poklapaju se sa bromobenzil cijanidom - navodi on.
Isključio je mogućnost da su simptomi izazvani uobičajenijim sredstvima, poput CS gasa, koji je takođe korišćen.
- Upornost kliničkih efekata… nije u skladu sa tipičnim sredstvima za rastjerivanje masa, kao što je CS. Nikada nisam vidio da se kamite koristi u savremenom društvu. Kamite izaziva izrazitu iritaciju i vrlo je postojan - naveo je.
Pretpostavlja da bi se koristio zato što djeluje kao snažan odvraćajući faktor.
- Držao bi ljude podalje dugo vremena. Ne bi mogli da se dekontaminiraju. Morali bi da idu u bolnicu. Morali bi da napuste područje. Ako je zaista tako da je ta hemikalija vraćena u upotrebu – to je izuzetno opasno - istakao je profesor.
Kamite je kratko koristila i američka policija poslije Prvog svjetskog rata, ali ga je napustila kada su napravljene bezbjednije opcije poput CS gasa.
Prema međunarodnom pravu, policija smije da koristi hemijska sredstva za kontrolu mase sve dok su razmjerna i imaju samo kratkotrajne efekte.
<h2>Hemijsko oružje?</h2>
S obzirom na to da postoje bezbjednija i uobičajena sredstva, upotreba zastarjelog i potentnijeg sredstva mogla bi se smatrati hemijskim oružjem, smatraju stručnjaci.
Nalazi su zabrinjavajući, rekla je specijalna izvestiteljka UN za torturu Elis Edvards. Ona je ranije pisala gruzijskoj vladi povodom navoda o policijskom nasilju i torturi tokom protesta.
Nedostatak stroge regulacije upotrebe hemikalija u vodenim topovima smatra ozbiljnim problemom-
- To me navodi da ovu praksu smatram eksperimentalnim oružjem. A populacija nikada ne smije biti izložena eksperimentima. To je apsolutno kršenje ljudskih prava - kazala je Edvards.
Naglasila je da prema međunarodnom pravu efekti sredstava za kontrolu mase moraju biti privremeni, a opisani simptomi „prevazilaze ono što bi se smatralo privremenim i prihvatljivim“.
Zato bi sve te slučajeve trebalo istražiti, „uključujući i kao potencijalnu torturu ili drugo zlostavljanje“.
Gruzijske vlasti opisale su nalaze BiBiSija kao „krajnje neozbiljne“ i „apsurdne“.
Tvrde da su službenici djelovali „u skladu sa zakonom i ustavom“ odgovarajući na „ilegalne akcije brutalnih kriminalaca“.
Kako piše gruzijski portal civil.ge, vladajuća partija Gruzijski san saopštila je da će tužiti BiBiSi pred međunarodnim sudom.
- Jasno je da se takozvani mediji, pretvoreni u propagandno oružje "duboke države", nisu potrudili da iznesu ikakve činjenice koje bi potkrijepile tako ozbiljne optužbe - navodi se u saopštenju „Gruzijskog sna“ objavljenom na Fejsbuku, uz tvrdnju da se istraga oslanja na iskaze zainteresovanih strana.
Naveli su da su odlučili da pokrenu pravni postupak protiv lažnih medija pred međunarodnim sudovima.
Vladajuća stranka se takođe osvrnula na skorašnju kontroverzu u vezi sa BiBiSijevom izvještavanjem o komentarima Donalda Trampa, koja je dovela do ostavke generalnog direktora i direktora informativnog programa te medijske kuće.
Protesti na Rustavelijevoj aveniji u Tbilisiju smanjili su se po brojnosti otkako je vlada povećala novčane kazne i kazne zatvora, ali ne i po učestalosti.
Gotovo svake noći u protekloj godini demonstranti zahtijevaju ostavku vlade koju optužuju za namještanje izbora, priklanjanje ruskim interesima i donošenje sve restriktivnijih zakona protiv civilnog društva.
Gruzijski san negira da su vlada ili počasni predsjednik stranke Bidzina Ivanišvili proruski ili da slijede ruske interese.
Za BiBiSi su rekli da su zakonodavne promjene tokom protekle godine u službi „javnog dobra“.

BBC: Vlast u Gruziji prskala demonstrante hemijskim oružjem iz Prvog svjetskog rata

Iako uopštavanje nikad nije najbolji princip vrlo malo ćemo pogriješiti ako za naše balkanske prostore kažemo da su uvijek kroz istoriju bili turbulentni, prepuni nacionalnih, teritorijalnih i vjerskih ambicija da se ovlada ljudima, njihovim dušama i prostorom u određenim istorijskim trenucima, u kojima su se, s jedne strane, slavile pobjede, a sa druge strane doživljavale tragedije, smrt i nesreće. Jedni su slavili svoje junake, drugi oplakivali svoje mrtve, osakaćene i unesrećene. Isti datumi se slave i oplakuju. Kad se to događa u okviru jednog jedinstvenog državnog prostora, u okvirima jednog te istog vjekovnog etničkog nasljeđa, raslojenog sticajem istorijskih okolnosti, onda to poprima razmjere tragedije. Ta tragedija poprima śenke farse kada se ostaje gluv na činjenice i u prošlosti traže, ne istine, već isključivo argumenti za svoje tvrdnje. U ovom slučaju govorimo o tragičnom nestanku države Crne Gore 1918. godine i namjeri da se činjenice ospore isključivo mišljenjem jednog istoričara. <h2>MANTIJE I MITOMANIJE</h2> Poslanici SNP-a Bogdan Božović i Slađana Kaluđerović podnijeli su amandman na Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš, kojim se predlaže da se u članu 1 riječi „nasilne aneksije države“ zamijene riječima „ujedinjenja Crne Gore i Srbije“. Kažu, osnov su pronašli u knjizi istoričara Dima Vujovića „Podgorička skupština“, u kojoj on smatra da je ta „Velika skuština srpskog naroda u Crnoj Gori“ izraz opšteg raspoloženja naroda u Crnoj Gori. Pomenuti poslanici su ostali gluvi na sijaset napisanih izvještaja stranih posmatrača, činjenice da nijedna zemlja, osim Srbije, koja je i organizator te nazovi skupštine i koja je priznala tek nakon mjesec dana, nije priznala ni legalitet ni legitimitet, način kako je sprovedena i da je sprovedena u uslovima vojne okupacije, bez poštovanja još uvijek postojanja države Crne Gore i njenih zakona, kršenja svih demokratskih principa i odsustva minimuma uslova kako bi se utvrdila ta pomenuta „volja naroda“. Pomenuta poslanica Kaluđerović je svoje obrazovne i političke kapacitete dokazala izjavom da je demokratija volja većine i da su odluke većine mjerodavne za sve. Slično pojedincima iz partije Slobodana Miloševića iz devedesetih prošlog stoljeća, koji su se proslavili izjavama da ako oni odluče „da je zemlja četvrtasta, ona će biti četvrtasta“. Volja većine je promjenjiva kategoirija i ako bi svaka vlast sprovodila svoju samovolju to teško da može biti demokratija, već bi to više ličilo na lakrdiju od države. Zato je opšti konsenzus u nauci da je demokratija prevashodno poštovanje zakona, demokratskih procedura, podjele vlasti na tri grane, uvažavanje nezavisnih institucija, nevladenog sektora i stručnih mišljenja. Jednom riječju, sve ono što nemamo poodavno, a naročito nakon avgustovske promjene vlasti 2020. godine. Najveći problem Crne Gore je što mi u politici imamo ljude kojima je politika jedini način da obezbjede egzistenciju. Nedostatak bilo koje sposobnosti u stručnom i političkom djelovanju nadomješćuju površnim i populističkim bavljenjem temama da bi popunili javni prostor, a kojima par exellance treba da se bave ljudi od struke. Crna Gora se nalazi u više nego nezavidnoj ekonomskoj suituaciji, sa ogromnim dubiozama u svim segmentima ekonomske politike, pa je bavljenje temama o kojima nemaju pojma samo skretanje pažnje na teme koje su uvijek aktuelne u podjelama u Crnoj Gori. Za te teme će naći uvijek slične sebi, sa oskudnim poznavanje elementarnih naučnih saznanja, koji svoje neznanje crpe od mantija i mitomanije. Umjesto da se zapitaju javno kako rješiti pitanje platnog deficita koji se mjeri u preko dvije milijarde eura, budžetskih deficita u penzionom i zdravstvenom fondu, rastu BDP isključivo na rastu potrošnje, što Crnu Goru vodi finansijskom bankrotu, oni pokušavaju da nam objasne kako je farsa od tzv. Podgoričke skupštine u uslovima prisustva okupacionih vojski pet zemalja, bez poštovanja važećeg zakona o izboru poslanika, bez biračkih spiskova, izraz bilo kakve volje? Za koju sami učesnici kažu da je revolucionarna, da nije zasnovana na zakonima Crne Gore. <h2>KRFSKA DEKLARACIJA</h2> Nije se sudbina Crne Gore određivala na tzv. Podgoričkoj skupštini, već na Krfu u ljeto 1916. godine kada je objelodanjen projekat po kojem je, dvije godine kasnije, Crna Gora izgubila svoj suverenitet i nezavisnost. Ili da mi Kaluđerović i Božović objasne kako je to Krfska deklaracija 20. jula 1917. godine predviđela što će izglasati tzv. Podgorička skupština godinu i par mjeseci kasnije? Ili da mi objasne pisma nastala na Krfu u julu i avgustu 1916. godine kojima crnogorski potuđenici Todor Božović i Jovan Ðonović predlažu Pašiću kako nasilno anektirati Crnu Goru, cijeneći da je pravo vrijeme za bezuslovno prisajedinje Crne Gore Srbiji. U pismu Ljubomiru Davidoviću, ministru prosvjete i crkvenih poslova u srpskoj vladi, iznose detaljan plan kako izvesti planirano prisajedinjenje. Veliki broj pisama je upućen srpskoj vladi sa raznih adresa kojima izlažu planove za anektiranje Crne Gore, razlikovali su se samo u nijansama. Da je projekat Božovića i Ðonovića zvanično usvojen, govori način organizovanja i odluke Podgoričke skupštine, održane novembra 1918. godine, koje svjedoče da se nestajanje Crne Gore odvilo po njihovom planu.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251129231124_dab5d8ac23169bba33fc54de26fb04806ea0db63230f496f2720fef13ea14b28.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251129231124_dab5d8ac23169bba33fc54de26fb04806ea0db63230f496f2720fef13ea14b28" data-rendition-name="original" width="748" height="891" loading="lazy" alt="Krfska deklaracija "></figure>  „Zato je potrebno osigurati da srpska vojska bude u mogućnosti da uđe na teritoriju Crne Gore prije drugih ... Mi mislimo, svakako, da je ovo najzgodniji put za likvidaciju crnogorskog pitanja, kada se Crna Gora još ne smatra kao jedna obična neoslobođena provincija... Ako nađete da treba usvojiti ovaj naš projekat, mi ćemo organizovati cio posao i podnijeti Vam detaljne liste ljudi i detaljan program rada“. (Božović i Đonović, Krf, 24. jula 1916.g) Dolaskom srpskih trupa u Crnu Goru, nakon njenog oslobođenja od strane crnogorskih oslobodičakih jedinica i komita i formiranjem nelegalnog Centralnog izvršnog odbora za ujedinjenje, počinje organizovan rad na prisajedinjenju Crne Gore Srbiji. Taj Centralni izvršni odbor obrazovao je Svetozar Tomić, državljanin Srbije, po nalogu i zadatku dobijenom od Nikole Pašića, predśednika vlade Srbije. Pored Svetozara Tomića kao „glave odbora“, članovi su bili Petar Kosović, državljanin Srbije i Janko Spasojević i Milosav Raičević, državljani Crne Gore. Takav nakaradni i nezakoniti Centralni izvršni odbor je donio odluku (7. novembra) da se raspišu izbori za opštecrnogorsku narodnu skupštinu „koja bi suvereno odlučivala o ujedinjenju Crne Gore i Srbije“. Tom odlukom je suspendovana primjena tada važećeg crnogorskog Zakona o izboru narodnijeh poslanika, po kojem su, prema ustavnim određenjima, jedino legalno mogli biti birani predstavnici naroda. Argumentacija za nepoštovanje zakona je nađena u teroru srpske vojske pod komandom Dragutina Milutinovića, koji je za sebe govorio da je „guverner Crne Gore“! „Nastavite najenergičnije i svim sredstvima, da se na teritoriji koju je naša vojska okupirala, uguši svaka agitacija, pa ma od koga dolazila. Za ovo vam stoje na raspoloženje sva sredstva koja možete raspolagati bez ikakvog prezanja“ - naređenje je načelnika Vrhovne komande Živojina Mišića upućeno komadantu Jadranskih trupa u Crnoj Gori Milutinoviću, 19. 11. 1918. godine. <h2>LAŽNA SKUPŠTINA</h2> Utvrđujući samovoljno pravila izbora Centralni izvršni odbor je zakazao Skupštinu u Podgorici za 24. novembar 1918. godine. Po tim pravilima predviđeno je da se izbor poslanika vrši javnim i posrednim glasanjem, dizanjem ruku na skupovima, kao da je Crna Gora afrička kolonija, bez biračkih spiskova i zakona. Tako izabrani povjerenici iz cijelog okruga sastajali su se u śedištu okruga i poimeničnim glasanjem izabrali predložene poslanike za cio okrug. Nijesu postojali nikakvi birački spiskovi za izbor povjerenika, niti se zna ko je i kako prisustvovao njihovom izboru na improvizovanim skupovima (postojali su jedni isti birači koji su šetali od izbornog mjesta do izbornog mjesta). Tako se sprječavalo da se izabere bilo ko ko bi narušavao jednoglasje u ubijanju Crne Gore. U to vrijeme se nalazilo oko 9.950 Crnogoraca interniraca na prostorima Ugarske i Austrije (među njima: 17 generala i 709 oficira, više ranijih poslanika i načelnika, gotovo svi profesori i učitelji iz Crne Gore, više sveštenika i drugih obrazovnih ličnosti), a u tzv. „radnim logorima“ više od 15.000 Crnogoraca. Svima njima nije dozvoljen povratak u Crnu Goru i učešće u izborima. Kao što nije bilo dozvoljeno glasanje svima koji su se odmetnuli zbog okupacije Crne Gore. Koliko je besmislena tvrdnja da je Podgorička skupština izraz „narodne volje“ govori činjenica da na izborima od 28. novembra 1920. nikakva lista kandidata koji su protiv aneksije nije bila dozvoljena. Podnošenje sličnih lista predstavljalo je za beogradsku vladu zločin veleizdaje, te je bilo zabranjeno dekretom ministra unutrašnjih poslova srpske vlade, gospodina Draškovića. Kralj Nikola je u intervjuu, kojeg je dao piscu i novinaru Herbertu Vivijenu, jezgrovito opisao teror, koji je u vrijeme srpske okupacije vladao u Crnoj Gori, ovim riječima: „Iz Crne Gore nemam vijesti, jer je srpska okupaciona vojska ustanovila kordon kroz koji ne puštaju ni pisma ni ljude. Dobijam izvještaje, koji mi moji povjerenici donose po cijenu života. Izgleda da tamo vlada pravi teror. Ubijaju se bez suda ljudi, žene i đeca, bombe se bačaju u kuće mojih prijatelja a novac se prosipa kao voda da bi se Crnogorci odrekli zakletve. Sigurno ste čuli o mome smjenjivanju i o aneksiji Crne Gore. Ali to je izglasala lažna Skupština, koju su Srbi nazvali Velikom skupštinom – ime koje ne poštoji po našemu Ustavu. Niko tu skupštinu nije birao, već su je izabrale razbojničke čete u ime Srbije“.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251129231128_99b3fa24da302c281e6ba10fc41987f02d8527de735cb5ae08b3fe3d152c4381.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251129231128_99b3fa24da302c281e6ba10fc41987f02d8527de735cb5ae08b3fe3d152c4381" data-rendition-name="original" width="455" height="505" loading="lazy" alt="Njujork tajms o srpskoj okupaciji "><figcaption>Njujork Tajms o srpskoj okupaciji Crne Gore jul 1919.</figcaption></figure>  Čak i beogradski radikalski listovi donosili su članke o zvjerstvima zvanične Srbije u Crnoj Gori. „Tribuna“ (28.IX 1920) je otkrila i priznala sva ona strahovita zvjerstva koja su se dešavala u Crnoj Gori. Na kraju, po običaju, još malo Francuza: „La Revue Contemporain“ (Pariz, maja 1922.) u tekstu svog direktora Anri D' Osmana, pod naslovom „Crna Gora ne može umrijeti“', piše: „Poslije takvih intriga, u kojima bi umiješan g. Andrea Bartolo, kojega je g. Poenkare zauvijek udaljio iz Kej d' Orseja, ta nepravda bi dozvoljena! Mi ćemo to znati jednog dana, ali ljudska savjest, ta neminovna pravda, o kojoj govoraše Gambeta neće dozvoliti Srbima da stave, tako reći, u njihov džep jednu 1000-godišnju državu, jedan herojski i kavaljerski narod. Francuska, koja se borila 4 godine za trijumf pravde, ne može tolerisati takav postupak... I Njemačka je pokušala nametnuti svijetu tu monstruoznost, ali sila ne nadvladava pravo. Mi to bar mislimo. Zakonita Vlada Crne Gore uvijek je zahtijevala za tu zemlju jedan plebiscit, koji čak nije bio osporavan stanovnicima Koruške, Šlezviga i Šlezije. Sadašnja situacija Crne Gore ni u čemu se ne razlikuje od one u Belgiji i Srbiji, koja je bila stvorena austro-njemačkom okupacijom. Zar nije potvrdio G. Bonomi, predśednik italijanske vlade, u svome govoru od 23. jula 1921, da 'sadašnje faktičko stanje Crne Gore, stvoreno od strane Srbije, nije dobilo nikakvu međunarodnu sankciju'. Saveznički skupovi nijesu imali kuraži da pristupe rješavanju crnogorskog pitanja, tj. da prinude Srbiju na evakuaciju iz Crne Gore, da bi crnogorski narod mogao slobodno raspolagati samim sobom... Mi smo uvjereni da će doći dan, kada će se pravda dati gorštacima Crne Gore, koji traže svoja prava, kao što Francuzi neumorno traže svoja“.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251129231128_1e4a712a82a5e8c22493430775482d53e79a336112ddaf522f7867c23f8377e0.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251129231128_1e4a712a82a5e8c22493430775482d53e79a336112ddaf522f7867c23f8377e0" data-rendition-name="original" width="721" height="599" loading="lazy" alt="Njujork Tajms o srpskoj okupaciji Crne Gore januar 1919."><figcaption>Njujork Tajms o srpskoj okupaciji Crne Gore januar 1919.</figcaption></figure>   <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251129231128_ca3c9a92b0492289385f275a3a5be223e0479444d355a6ba58cf9c132d35e90d.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251129231128_ca3c9a92b0492289385f275a3a5be223e0479444d355a6ba58cf9c132d35e90d" data-rendition-name="original" width="373" height="262" loading="lazy" alt="Nikola Pašić"><figcaption>Nikola Pašić</figcaption></figure>

Velika prevara, a ne skupština srpskog naroda

Kako se ono kaže u filmovima - jedan poziv mijenja sve, je li tako? E, u crnogorskoj realnosti, kod Demokrata Alekse Bečića - jedna SMS poruka mijenja sve. &nbsp; Upravo tako: predsjednik fudbalskog kluba Budućnost Boris Spalević, član najužeg rukovodstva Demokrata, jednom, jedinom SMS porukom smijenio je doktora Nermina Abdića sa pozicije ljekara fudbalera ,,Budućnosti”, najvećeg i najpopularnijeg crnogorskog kluba. &nbsp; SPALEVIĆEVE JAVNE OBMANE Tako je Abdić, nekadašnji mladi navijač Budućnosti, kasnije iskusni ljekar koji je proveo 15 godina u klubu – ekspresno izbačen na tribine, a da ga predsjednik Budućnosti nije udostojio čak ni - ljudskog razgovora. &nbsp; Je li tako teško bilo pogledati u oči Abdiću ili Spalevića nije bilo briga jer je poslušno izvršavao partijsko naređenje? &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251201171240_5d58ad94b0beee5a70981b9cb0a513c18b8d35421ec853d05ce6c002b08b2a49.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251201171240_5d58ad94b0beee5a70981b9cb0a513c18b8d35421ec853d05ce6c002b08b2a49" data-rendition-name="original" width="1061" height="639" loading="lazy" alt="KAKO PARTIJA ZAPOVIJEDA: Boris Spalević"> <figcaption>KAKO PARTIJA ZAPOVIJEDA: Boris Spalević(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Kako god. Nakon buke u javnosti, Spalević, inače inžinjer poljoprivrede, odjednom se osjetio pozvanim da tumači pravo i štiti zakonitost rada u FK Budućnost. &nbsp; Pa je, kao odgovor na informaciju o smjeni Abdića, brže-bolje obavijestio da je on bio primoran na takav potez nakon što je, eto, inspekcija rada zaključila da je Abdić bio nezakonito ljekar jer je zapošljen za stalno u Kliničkom centru. &nbsp;&nbsp; I, naravno, dodao je Spalević, da sve nema nikakve veze sa politikom, da on nikada, ali baš nikada (!) ne bi to uradio samo zato jer je on odbornik svojih omiljenih Demokrata, a Abdić poslanik opozicione i omrznute Demokratske partije socijalista. &nbsp; I to bi, veli Spalević, bilo to: sve je zakonito i sve je bilo bez upliva politike. &nbsp;&nbsp; RAZLIČITI ARŠINI &nbsp; Nažalost, odavno je postalo pravilo: kad vam funkcioner Demokrata nešto javno saopšti - velike su šanse da ne govori istinu. &nbsp;&nbsp; Tako je i ovom slučaju. Boris Spalević, funkcioner Demokrata, dobro je znao – kada govori o zakonitosti – da obmanjuje. &nbsp; Jer, činjenice sve otkrivaju: kao što je Nermin Abdić, tako je i Aleksandar Petričić stalno zapošljen u Kliničkom centru Crne Gore. Čak su obojica na istom odjeljenju Ortopedije, samo što Petričić ima višemjesečni, za razliku od decenijskog specijalističkog staža koji ima Abdić. &nbsp; A pošto su obojica stalno zapošljeni u Kliničkom centru, onda je sve jasno: ako je Abdić bio nezakonito na klupi Budućnosti, onda će nezakonito biti i Petričić na klupi podgoričkog kluba.&nbsp; Kao što je jasno: Spalevićeva floskula o zakonitosti je bila samo maska, plašt kojim se htjela sakriti politički motivisana odluka. &nbsp; Samo, nemoguće je sakriti očigledno. Abdić je smijenjen baš zato što je istaknuti član opozicionog DPS-a; kao što je na Petričića pao izbor upravo zbog bliskosti sa vlašću: mlađani ljekar bio je na 39 mjestu izborne liste Pokreta Evropa sad i Demokrata &nbsp;,,Još jače dr Saša Mujović“ za izbore u Podgorici. &nbsp; Osim toga, veliki je poštovalac Crkve Srbije, kako se vidi iz njegovih profila na društvenim mrežama, što ga je kod bogobojažljivih Demokrata i PES-a, očito, preporučio za angažovanje.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251201171240_f164dac8f6a6b525719d88bbb71692f5ac7a0fb134521f20bd64d4cedec05c91.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251201171240_f164dac8f6a6b525719d88bbb71692f5ac7a0fb134521f20bd64d4cedec05c91" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt='PETNAEST GODINA NA KLUPI BUDUĆNOSTI: Dr Abdić na jednoj utakmici ,,Budućnosti"'> </figure>  LAŽNI ŠAMPIONI I PRAVI GUBITNICI Da li je Petričić bliži PES-u ili Demokratama, to za Spalevića i ekipu na vlasti u Podgorici, kao i ekipi koja vodi fudbalski klub Budućnost, zaista nije bilo bitno. Najvažnija je bila maksima: umjesto ,,depesovca" - neka dođe neko naš. &nbsp; Matrica čišćenja koju ,,avgustovski oslobodioci“ upražnjavaju u državi od kako su došli na vlast u Crnoj Gori, sada se sprovodi u svim društvenim oblastima, pa i u sportu, pa i u Budućnosti. &nbsp; I baš kao što Demokrate obavljaju veting u policiji, u namjeri da iz službe uklone politički nepodbne, tako je Demokrata Spalević dobio zadatak da očisti mrznog ,,depesovca“ Abdića iz Budućnosti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120118120_17173b2496fc916bab3da76c9e9fd304d9c81e95cc6352e578cd9c63f8a87628.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025120118120_17173b2496fc916bab3da76c9e9fd304d9c81e95cc6352e578cd9c63f8a87628" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt='VETING I U FK ,,BUDUĆNOST": Spalević u akciji'> <figcaption>VETING I U FK ,,BUDUĆNOST": Spalević u akciji(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Mučno je to, kad politika do kraja ovlada životima, pa i sportom. Jer se onda postavlja pitanje: da li će buduća sudbina države, u kojoj Demokrate kontrolišu sektor bezbjednosti, biti slična sadašnjoj sudbini fudbalskog kluba ,,Budućnost“? &nbsp; Za samo jednu godinu, šampionski tim Budućnosti je rasturen, najtalentovani igrači rasprodati, a kasa Budućnosti ostala prazna iako su igrači vrijedjeli više miliona eura. Bez novca koji je, očito, nezakonito završio u nečijim džepovima, ali i bez tima, i bez poleta, izgubljena je šansa da se Budućnost vrati u evropski fudbal na velika vrata, a ne kao slijepi putnik evropskog voza kojeg izbacaju na prvoj stanici. &nbsp; U profesionalnom sportu, rezultati rada su, kao i rezultati utakmica, lako vidljivi: zna se ko je šampion, ko je gubitnik. &nbsp; RAVNO DO DNA U politici - a posebno u crnogorskoj politici - to je mnogo, mnogo drugačije: uz uslužne medije, uz zastrašivanje političkih oponenata, uz nezakonito korišćenje tužilaštva, Demokrate Alekse Bečića, ali i ostale stranke vlasti, nastavljaju da za sve što u sistemu ne valja, krive staru vlast. &nbsp; I tako duže od pet godina. Uz političke čistke - od vrhovnih državnih institucija, državnih preduzeća, državnih službi, do, na kraju, sportskih društava u državnom vlasništvu – avgustovski oslobodioci, pod mantrom da čiste staru DPS vlast, tvrde da oporavljaju, da pokušavaju da ozdrave, državne institucije i državu. &nbsp; Kako to radi, koliko se pridržavaju prava i morala, treba se brinuti o zdravlju i institucija i države. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Oprosti Nermine, služba je - služba...

Predsjednik Višeg suda u Podgorici, Zoran Radović nije vratio nijednu ratu kredita u iznosu od 75.000 eura koji je još 2007. godine, dok je obavljao funkciju osnovnog državnog tužioca u Baru, dobio od Vlade Crne Gore po povlašćenim uslovima. Prema ugovoru, Radović je trebalo da vrati oko 18.000 eura tokom dvije decenije i to u ratama od 75 eura mjesečno.&nbsp;
Za poslanike Nove srpske demokratije (NSD), partije na čijem je čelu Andrija Mandić, ovakvo ponašanje prvog čovjeka Višeg suda je neshvatljivo. Radović nije odgovarao na pitanja koja mu je TV E uputila.
"To je neshvatljivo, posebno za nekog ko je imao tako visoku funkciju, a dobio je kredit po povoljnim okolnotima. Ne mogu da vjerujem da to neko može da uradi sebi, da tako spusti svoj integritet na neki nivo koji nije za tu funkciju koju obnaša u tom trenutku. To jednostavno se može komentarisati sa - no comment", rekao je poslanik NSD-a Dejan Đurović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FV3t6izU3Vps&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poslanik NSD-a Milan Lekić kratko je za TV E prokomentarisao ovaj slučaj:
"Ne možemo to komentarisati kao dobro".&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2Fm6Bk6eWNeWg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Na pitanje TV E zašto se u Skupštini Crne Gore nije govorilo na ovu temu, Đurović smatra da to treba da rade drugi organi.
"Skupština i ja kao poslanik i predstavnik građana mogu da dam mišljenje o tome kako neko može da se ponaša kada dobije takav kredit po takvim okolnostima i još ga na kraju ne vrati", istakao je Đurović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FuAXxehwC7KM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Bogdan Božović iz Socijalistične narodne partije kazao je za TV E da ne zna zašto to niko u Skupštini nije komentarisao.
"Ali naš stav je tu principijelan i kad smo bili opozicija i sada kada smo vlast. Smatramo da treba na neki način da se omogući nezavisnost pravosudnom sistemu", rekao je Božović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2F8lwcbfwe-iw&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Radović je jedan od više od 200 zaposlenih u državnim institucijama koji su od 2004 - 2020. godine od Vlade dobili ili stan ili kredit po povoljnim uslovima.

VIDEO - Poslanici Mandićeve partije o Radoviću i nevraćanju kredita: Neshvatljivo da neko spusti svoj integritet na nivo koji nije za funkciju koju obnaša

Bivši vršilac dužnosti pomoćnika direktora Uprave policije Dejan Knežević i nekadašnji šef Odsjeka za suzbijanje teških krivičnih djela u Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije Uprave policije Milorad Žižić privedeni su u 19.30 na saslušanje u Viši sud.
Na saslušanje je, prema informacijama Portala ETV, priveden i policijski službenik Aleksandar Bošković.
Njih će saslušati sutkinja za istrage Suzana Mugoša koja će odlučiti o zahtjevu SDT-a koje je tražilo pritvor za Kneževića, Žižića i Boškovića.
Knežević i Žižić uhapšeni su u petak, po nalogu SDT-a, zbog sumnje da su navodno bili članovi grupe, koju je prema stavu SDT-a, formirao nekadašnji policijski funkcioner Zoran Lazović.
Knežević i Žižić negirali su pred specijalnim tužiocem Jovanom Vukotićem navode iz naredbe za sprovođenje istrage.
Osim Žižića i Kneževića u subotu tokom noći uhapšen je i policijski funkcioner Aleksandar Bošković.

Tag: nagazna-mina

Broj žrtava od mina u svijetu dostigao najviši nivo u posljednje četiri godine

Teheran pod alarmantnim nivoom zagađenja dok ekološka kriza potresa Iran

Broj žrtava od mina u svijetu dostigao najviši nivo u posljednje četiri godine

U pritvoru umro lider opozicije u Kamerunu pošto mu je uskraćena zdravstvena pomoć

BBC: Vlast u Gruziji prskala demonstrante hemijskim oružjem iz Prvog svjetskog rata

PRATITE TVe UŽIVO