Anatomija jedne vladavine: Zdenkina drama, budvanski cinizam i bježanje od istine

Nakon što je predsjednik DPS-a Danijel Živković na sjednici Skupštine, raspravljajući o izmjenama Zakona o javnim okupljanjima koje predviđaju drakonske kazne, argumentovano ukazao na bezobzirnost vlasti prema porodicama i sjenama nevinih žrtava koje mjesecima protestuju tražeći pravdu – a koje vladajuća većina vidi tek kao „problem“ – te razotkrio njihovu perfidnu namjeru da ovim zakonom ućutkaju nezadovoljne građane i produže trajanje svojih fotelja, uslijedila je ekspresna reakcija poslaničkog kluba Demokrata.

Ovoga puta, u prvi plan su isturili potpredsjednicu Skupštine Zdenku Popović. Povod: Živkovićeva opaska, nakon što mu je uskratila pravo na repliku, da će imati problem ako nastavi da krši Poslovnik i uskraćuje javnosti priliku da čuje i vlast i opoziciju. Popović je u toj konstataciji „prepoznala“ elemente kriminalne prijetnje, doživjela „neopisiv strah za sopstveni život“, a – što da ne?! – uočila i potencijal za finansijsku nadoknadu. Uslijedila je prijava policiji protiv predsjednika najveće opozicione partije.

Namjera ovakvog poteza, međutim, očigledno je višestruka. Fokus javnosti će, barem narednih nekoliko dana, biti preusmjeren sa skandaloznog objavljivanja snimka ubistva mladića na portalu IN4S – čime su grubo prekršene sve zakonske i etičke norme – na apsurdnu, vještački konstruisanu aferu oko navodne prijetnje Zdenki Popović.

A možda je ovo tek uvertira u novi talas prikrivanja – ne pukotina, već kratera – u bezbjednosnom sektoru. Da je bilo imalo moralne i ljudske odgovornosti, Bečić i Šaranović bi već odavno bili prošlost na čelnim pozicijama sektora bezbjednosti. No, jedina konstanta njihove politike ostaje – dubina i udobnost fotelje.

Do koje su mjere Demokrate spremne ići u manipulaciji, fabrikovanju optužbi i besprizornom licemjerju, najbolje svjedoči slučaj Zdenke Popović. Podsjetimo: prošle godine, neposredno nakon što nije podržala Rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici, otputovala je, o trošku građana, sa državnom delegacijom u Potočare – da se pokloni žrtvama (!?). 

Da se u Demokratskoj Crnoj Gori granice cinizma stalno pomjeraju, pokazuje i reakcija budvanskog odbora te partije povodom jučerašnjeg fizičkog napada na predsjednika Opštine Budva Nikolu Jovanovića. U saopštenju kojim navodno osuđuju napad, Demokrate ne propuštaju priliku za diskreditaciju, pa Jovanovića "podsjećaju" da je vlast formirao sa "najvećom batinaškom partijom" pokušavajući da brutalni čin nasilja predstave kao politički bumerang. "Vjerujemo da će nadležni organi utvrditi sve činjenice i rasvijetliti okolnosti ovog događaja. To što je Nikola Jovanović formirao vlast sa najvećom batinaškom partijom, koja je i donijela i afirmisala nasilje u Budvi, ne daje nikome za pravo da fizički nasrće na njega", poručile su Demokrate Budva – i time, kao i mnogo puta do sada, relativizovale nasilje i zloupotrijebile ga za dnevnopolitičku borbu.

„Stid i sram – što to bješe? Mi se vlasti nećemo odreći, nikada i ni zbog čega, sada kada smo njen dio!“ – čini se da ova poruka funkcioniše kao svojevrsni „očenaš“ Demokrata. Po nalogu partijskog stratega Borisa Bogdanovića, postala je njihova svakodnevna mantra. A znamo: dovoljno puta ponovljena, svaka laž u njihovim redovima dobija status istine.

Obraz, čast i moral? – Za Demokrate, izgleda, trajna nepoznanica.