Bećir: Ne smijemo postiđeti ove sinove i šćeri

Antifašisti Kotora, Tivta, Budve i Herceg Novog obilježili su danas godišnjicu pogibije revolucionara Boke Kotorske, heroja Nikole Đurkovića i njegovih saboraca.

Prvo su položili cvijeće na mjestu njihove pogibije na spomen kompleksu Savina, a onda na Trgu Nikole Đurkovića, gdje se odigralo zločinačko „krvavo kolo“.

Ove godine domaćin obilježavanja godišnjice bio je UBNOR Kotor.

Antifašisti/kinje i ove godine zatekli su spomenik oskrnavljen grafitima.

- Ne smijemo postiđeti ove sinove i šćeri. Njihov primjer će vječno opominjati na to kolika je cijena slobode i nadahnjivati naš narod voljom da je čuva kao zenicu oka – poručio je predsjednik UBNOR-a Kotor Jovo M. Bećir.

Veličanstvena je, istakao je on, borba naroda ovog kraja, njegova patriotska svijest, veliki broj žrtava i doprinos ukupnoj borbi svih jugoslovenskih naroda za oslobođenje od okupatora i stvaranje ljepšeg i pravednijeg društvenog sistema.

- Crna Gora je kao učesnik u Drugom svjetskom bila dio koalicije koja je izvojevala pobjedu nad fašizmom i ostala antifašistitička zemlja. Antifašizam je njena vodilja ka evroatlantskim integracijama, po čemu je poznata i priznata u svijetu. Nikola, Savo, Dašo, Stijepo i mnogi drugi poginuli ugradili su svoje svoje živote u temelje Crne Gore. Oni su u njihovo vrijeme znali kamo danas i kamo sjutra – poručio je Bećir.

Današnjoj Crnoj Gori, ocijenio je on, narušen je ugled na unutrašnjem i spoljašnjem planu što je posljedica urušenog sistema, nepromišljenog, neodgovornog i nestručnog djelovanja vlasti.

- Ko je na vlasti odgovoran je da brine o državi, narodu, miru i slobodi i tek kasnije o sebi. U Crnoj Gori očito je drugačije. Istaknuti pojedinci i institucije brinu prvo o svojim ličnim i partijskim interesima po dubini i širini, o državi narodu sve manje i manje – naglasio je Bećir.

Poručio je da SUBNORA Crne Gore traži od političara koji su na čelu države i institucija, da hitno ispune zahtjeve studenata, da partijske i lične interese ostave po strani, da prihvate odgovornost za zločine na Cetinju, podnesu ostavke i stvore uslove za povratak građanskog mira i sigurnosti kako na Cetinju, tako u čitavoj Crnoj Gori.

- Jer mi nemamo kamo odavde danas, a kamo li sjutra – poručio je Bećir.

Antifašisti/kinje Boke Kotorske okupili su se juče da odaju poštu i obilježe 82. godišnjicu pogibije neustrašivih proletera, rukovodilaca Orjenskog partizanskog bataljona, narodnih heroja Nikole Đurkovića i Sava Ilića i prvoboraca Daša Pavičića i Stjepana Šarenca.

Bećir je podsjetio da je početkom januara 1943. na Podima zakazan sastanak Mjesnog komiteta Herceg Novi na koji su 18. januara iz Risna stigli Nikola Đurković, Stojan Soldatović, Savo Ilić i Dušan Malešević. Oni su se 19. januara uveče sastali sa Dašom Pavičićem, Stjepanom Šarencom, Lukom Matkovićem i Ilijom Kišićem u zaseoku Čela.

- Sljedećeg dana su ostali na Podima, a naveče su se razdvojili. Članovi Mjesnog komiteta ostali su na Podima do sjutradan da bi održali sastanak, razmotrili osnovne probleme i postavili zadatke za budući rad, a drugi su otišli u

Sušćepan i neke druge zaseoke. No, sjutradan ujutro oko devet sati članovi MK su opkoljeni od okupatorskih vojnika i domaćih izdajnika na osnovu podataka obavještajne službe ili jasnije rečeno na osnovu izvještaja domaćih špijuna – podsjetio je Bećir.

Dok su opkoljavani, kako je ispričao Bećir, jedan od članova Mjesnog komiteta ranio je jednog četnika u rame.

- Iskoristvši zabunu koja je nastala tom prilikom Pavičić, Šarenac i Ilić su iskočili iz kuće i počeli odstupati u pravcu jednog brežuljka, ali su dočekani vatrom sa svih strana i tu je poginuo Danilo - Dašo Pavičić. Savo Ilić se vratio u kuću gdje se nalazio Nikola Đurković pružajući i dalje otpor. Stjepan Šarenac je pokušao da odstupi u pravcu Igala, ranjen je u ruku, ali kad je došao kod Lombardića jedna patrola ga je ubila – ispričao je Bećir.

Podsjetio je da su Italijani, da bi savladali Ilića i Đurkovića, sa tvrđave Španjole ispalili nekoliko topvskih granata od kojih je jedna pogodila kuću u kojoj su se oni nalazili.

- Savo Ilić bio je ranjen i da ne bi pao u ruke neprijatelja raznio je sebe bombom. Tu pogibe i Nikola Đurković, pri pokušaju povlačenja, ali prije pogibije uništili su sva dokumenta. Orjen i Nikola, Savo, Dašo i Stijepo ostali su zauvijek zajedno. Pogiboše ovdje hrabrom smrću, nošeni plamenom ljubavi za slobodu i čast domovine, u borbi protiv stotinjak okupatorskih vojnika, 50-ak četnika Grahovskog bataljona i 150-ak nacionalista Antikomunističkog bataljona Orjen i svojom herojskom smrću ispsaše najsvetije stranice naše istorije – istakao je Bećir.

Njihovom pogibijom, kazao je on, partiji je zadan težak udarac.

- Okupator je likovao, jer je bio ubijeđen da je likvidirao i posljednju tvrđavu narodnooslobodilačkog pokreta u Boki. To je bio dragocjen trenutak za okupatore i njihove sluge, jer im je poslije obrta na ostalim frontovima bilo ponestalo snage i zamaha, a naročito im je bio dragocjen radi samog naroda Boke, koji se brzo opravljao od krize ustanka i sve više vjerovao u vlastite snage i antihitlrovsku koaliciju – ispričao je Bećir.

Poslije ove akcije, podsjetio je on, okupator sa domaćim pomagačima počeo je nova hapšenja, suđenja, strijeljanja, likvidaciju preostalih komunista, radili su pretrese, postavljali zasjede, organizovali kaznene ekspedicije.

- No, sve ove preduzete mjere ostale su bezuspješne na terenu Herceg Novog i Boke. Narod je čuvao svoje ilegalce i s obzirom na povoljniju političku i vojnu situaciju, moral naroda je postojao sve veći i spoznaja da se jedino borbom i žrtvama može doći do slobode i lijepe budućnosti – zaključio je Bećir i poručio: „Da je vječna Crna Gora“.

Surovost dželata bokokotorskih heroja i njihovu mržnju pokazuje i iživljavanje poznato kao „krvavo kolo“ koje su igrali na hercegnovskom trgu gdje su donijeli tijela pobijenih, položili ih na pločnik, skinauli im krvavu odjeću i zaigrali kolo. „Krvavo kolo“ fotografisao je gradski fotograf Luka Cirigović, krišom, sa svoga prozora.