Burzanović: Mlađa populacija će prije stati da posmatra i da okrene glavu, ili u najgorem slučaju snima, što pokazuje da nema empatije

Od ranog razvoja je jako važno da porodica djeci prenosi značajne kvalitete, vrijednosti, norme i načela, da uče djecu ,,nemoj uraditi drugome što ne bi volio tebi da se desi” i koliko god djelovalo banalno pokazuje se da fali u ovom 21.vijeku - rekla je gostujući u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, psihološkinja Stela Burzanović.

Često se kod pojedinaca, kaže Burzanović, u nekim alarmantnim situacijama kad bi se očekivalo da pomognu nekoj osobi u nevolji javi pararalizovanost kroz strah, nesigurnost i nesnalaženje šta treba da urade, pa u tim trenucima straha i trenutne panike može doći do paralize samog pojedinca.

- Imamo i drugu stranu - ,,zašto bih se ja miješao, neko će drugi” ili ,,to nijesu moja posla” ili ,, možda ja stradam ako bilo koji pokušaj odradim” i slično. Kad idemo iz različitih uglova pojedinaca, različitih smjerova imamo takvu sliku koja dovodi do toga da imamo i kod mlađe populacije da će prije stati da posmatraju, iliti okrenu glavu, ili snimaju, u najgorem slučaju, gdje vidimo taj manjak empatije, nema empatije, nema reakcija, da li pod uticajem ubrzanog 21.vijeka gdje svako na svoju stranu gleda, što je u redu i treba svako da radi i misli o sebi, ali ako su ovo gorući problemi i toliko pricamo o tome nikada nam ne može biti teško pozvati 122, 123, anonimno ako već imamo taj strah hoće li neko saznati i slično, anonimno da prijavimo i možda preduprijedimo dalje posljedice bilo kojeg slučaja ako se zadesimo u tom trenutku- rekla je Burzanović.

Nedavni slučaj spašavanja žene koja je namjeravala da počini suicid skočivši u sred noći u nabujalu Moraču i njeno spašavanje od strane dvadesettrogodišnjeg Petra Ivanovića, što je po mišljenju psihološkinje srećna okolnost da se baš taj mladić zadesio na mostu, a istovremeno je spasilac i, kako kaže, rizikujući sopstveni spasio drugi život.

- Koliko god smo mi spretni i okretni ne znamo da li ćemo doći do cilja i spasiti osobu, ali u tom trenutku je važno da osoba sama procijeni da li može pomoći ili ne. U ovom teškom slučaju koji je bio, sreća što je ispao sa pozitivnim efektom. Najbolje je u datom trenutku pozvati pomoć, neko sa strane, ko god, da se bar okupi nekoliko ljudi, da su tu ako bi se to moglo izvesti. To su jako diskutabilne i teške situacije kada se nađu očevici u takvim prilika, sve te emocije koje prolaze kroz njih, sva ta razmišljanja i te kako nijesu nimalo bezazlena i laka- zaključila je Burzanović.