Đukić: Kroz ironiju ili komediju nastojim da prikažem probleme u zajednici i društvu; Želim da Crna Gora predvodi u razvoju fizičkog teatra i savremenog cirkusa u regionu

Od „Don Bosco Centra“ u Podgorici do hiljada nastupa širom regiona i Evrope – tako izgleda put Dušana Đukića, žonglera i performera koji je slučajnu fascinaciju cirkusom pretvorio u ozbiljnu umjetničku karijeru.

Prvi dodir sa žongliranjem imao je kao tinejdžer, a zahvaljujući mentorima i kasnijem profesionalnom usavršavanju, izgradio je prepoznatljiv scenski izraz na spoju savremenog cirkusa, fizičkog teatra i glume. Danas iza sebe ima na stotine nastupa, a scenu doživljava kao prostor komunikacije s publikom, u kojem tehnička vještina postaje sredstvo za pripovijedanje i otvaranje važnih tema.

U razgovoru za Portal ETV, Đukić govori o svojim počecima, ulozi discipline i „kilometraže“ u razvoju izvođača, odnosu s publikom, ali i o tome gdje savremeni cirkus stoji u regionalnom kontekstu i kakvu budućnost želi Crnoj Gori. 

PORTAL ETV: Kako su izgledali Vaši prvi susreti sa žongliranjem i kada ste shvatili da to neće ostati samo prolazna fascinacija?

ĐUKIĆ: Prvi susret sa žongliranjem, tačnije sa cirkusom, desio se u „Don Bosko Centru“ u Podgorici. Sasvim slučajno sam naišao na omladinski centar koji je u okviru svojih programa imao raznovrsne aktivnosti, među kojima je bio i cirkus. U tom trenutku odgovoran za program je bio Lindon Ljucović, a poslije je određeni period bio uključen i Martin Berišaj. Obojica su me na neki način usmjeravali u mojim prvim cirkuskim koracima. Do svoje osamnaeste godine nijesam bio svjestan da ću se time baviti i da će to postati moja profesija. Uvijek sam imao veliku želju da glumim i budem dio dramske umjetnosti, ali me je put odveo ka drugoj vrsti umjetnosti, veoma povezanoj s teatrom i dramskom umjetnošću. Nakon upisa na fakultet, shvatio sam da je to ono čime želim da se bavim i ono što želim da budem u životu. Uz podršku Don Bosko Centra Podgorica otišao sam u Sloveniju, gdje sam proveo godinu dana razvijajući svoje sposobnosti. Tada sam bio stoprocentno siguran da je to moj životni poziv.

PORTAL ETV: Sjećate li se trenutka ili okolnosti u kojima se prvi put javila ljubav prema žongliranju? 

ĐUKIĆ: Mogao bih reći da je prva ljubav prema cirkusu, odnosno žongliranju, nastala onog trenutka kada sam ušao u omladinski centar i vidio kako Lindon vozi monocikl i žonglira. To me je fasciniralo i rekao sam sebi da to želim da radim. Drugi važan trenutak bila je podrška koju sam dobio nakon prvog nastupa. Tada sam shvatio koliko mi znači kada me podržavaju ljudi koji možda slično razmišljaju ili jednostavno vide perspektivu u onome što radim. Nakon prvog nastupa osjećao sam se izvanredno – nikada ranije nijesam osjetio takav komfor i ljepotu u nekom prostoru.

PORTAL ETV: Šta je u Vašem razvoju bilo presudnije – mentorstvo, samostalni rad ili iskustvo nastupa pred publikom?

ĐUKIĆ: U mom razvoju veliku ulogu su imali mentorstvo, upornost i samostalni rad koji sam ulagao da bih dostigao nivo na kojem sam danas. Istovremeno uvijek vidim prostor za napredak i učenje. Na kraju, rekao bih da je najvažniji faktor tzv. “kilometraža” – broj pređenih nastupa i iskustava. U posljednjih osam godina imao sam više od hiljadu nastupa, što donosi posebno iskustvo i užitak, tako da je to postalo dio mene, moje persone i mog života.

PORTAL ETV: Koliko je discipline i svakodnevnog rada potrebno da bi se postigao nivo na kojem ste danas?

ĐUKIĆ: Veoma je važno raditi i vježbati svakog dana, uz određenu disciplinu koja će na kraju dati rezultate. Bilo da je riječ o scenskom pokretu, glumi, žongliranju, balansiranju na različitim rekvizitima ili isključivo psihičkoj ili fizičkoj pripremi – ključno je da svakodnevno radimo i budemo disciplinovani.

PORTL ETV: U kom trenutku žongliranje, po Vašem mišljenju, prestaje biti vještina, a postaje umjetnički izraz?

ĐUKIĆ: Cirkus je za mene uvijek bio način izražavanja – prostor kroz koji prikazujem različite priče i teme, kao i probleme u društvu i situacije koje me okružuju. Moj scenski prostor postaje i prostor svih ljudi koji dođu da gledaju predstavu. To je prostor u kojem se gubi stara zona komfora i stvara nova. Prostor u kojem ukazujemo na probleme u društvu i u nama samima, na one sa kojima možda izbjegavamo da se suočimo kada stanemo pred ogledalo.

PORTAL ETV: Kako se Vaš scenski izraz mijenjao tokom godina i šta je najviše uticalo na te promjene?

ĐUKIĆ: Moj scenski izraz se mijenjao s iskustvom i, kako volim da kažem, s “kilometražom”. Ne želim da povlačim paralelu između svojih početnih i sadašnjih nastupa, jer smatram da je nemoguće dobiti realan rezultat poređenja. Uvijek radimo nešto novo i uvijek treba da radimo nešto novo. Trudim se da se previše ne osvrćem na ono što sam ranije radio, jer uvijek postoji prostor za napredak. Zadovoljan sam putem koji sam prošao i mjestom na kojem sam sada, uz težnju da stalno idem stepenicu više.

PORTAL ETV: Koliko publika utiče na tok i energiju vašeg nastupa dok ste na sceni?

ĐUKIĆ: Kao neko ko se bavi fizičkim teatrom i stalno radi sa živom publikom, smatram da je veoma važan kontakt sa publikom – koliko uspijem da doprem do njihovih srca i duše. Energija koja se stvara tokom nastupa izuzetno je važna. Zbog toga pažljivo osmišljavam nastupe od samog dolaska publike u teatar ili na ulicu, gdje se često održavaju moji nastupi. Već od prvog susreta publika ulazi u priču i postaje njen dio. Različite kulture i sredine donose različita iskustva, pa uvijek prije odlaska u inostranstvo nastojim da upoznam mentalitet i kulturu ljudi sa kojima ću raditi.

PORTAL ETV: Kako vidite poziciju savremenog žongliranja i cirkuske umjetnosti danas, posebno u regionalnom kontekstu? 

ĐUKIĆ: Kada je riječ o regionalnom razvoju savremenog cirkusa i žongliranja, Crna Gora se trenutno nalazi otprilike u sredini. Zaostajemo za Hrvatskom, Srbijom, Bosnom i Hercegovinom, a posebno Slovenijom. Ipak, postoji pomak i razvoj, iako možda ne onoliko brzo koliko bih ja želio. Moja želja je da Crna Gora postane vodeća država u regionu u razvoju fizičkog teatra i savremenog cirkusa. Nadam se da će se situacija značajno promijeniti u narednih četiri do pet godina.

PORTAL ETV: Šta biste voljeli da publika ponese sa sobom nakon vašeg nastupa – osim impresije same vještine?

ĐUKIĆ: Kao što sam ranije pomenuo, ne želim da publika sa nastupa ponese samo utisak tehničke vještine. Želim da utičem na njen razvoj, da publika razumije i osjeti temu kojom se bavim i problem koji pokušavam da prikažem. Često kroz ironiju ili komediju nastojim da prikažem probleme u zajednici i društvu. Jedan od primjera je predstava “DATE”, rađena prošle godine i izvođena na internacionalnim festivalima, kroz koju sam želio da skrenem pažnju na majčinstvo i značaj žene u društvu. Uvijek pokušavam da na komičan ili sarkastičan način prikažem probleme naše okoline. Od publike želim da ponesu iskru energije i priče, te da se na kraju zapitaju: “Zašto?”, “Kako?” i “Zbog čega?”.