Frljučkić: Putem onlajn časova i aplikacija svi mogu učiti da sviraju, roditelji i nastavnici da budu posrednici

Ono što bih savjetovala, pošto smo svjesni da nije uvijek moguće poslati dijete u muzičku školu, pogotovo gdje su manje sredine i roditelji nemaju uslove da šalju djecu, ja bih posavjetovala, ako dijete pokazuje interesovanje da istraže opciju aplikacija. Danas imamo aplikacije tipa naučiti osnove klavira, naučiti osnove gitare, naučiti bilo koji instrument, a takođe postoje i besplatne opcije na Jutjub - kazala je u emisiji Srećan dan, na Televiziji E, magistrica harmonike i politikologije Amela Frljučkić.

Čim god da se ljudi bave, kaže Frljučkić, cjeloživotno učenje je neophodno jer zahtjevi poslova su takvi da iziskuju konstantno usavršavanje.

- Ja sam veliki zaljubljenik obrazovanja, i ako postoji stvar za koju se nadam da ću raditi do kraja života, pored sviranja, to jeste definitivno usavršavanje.To je već sad nekako urbana legenda da ću ja jednom završiti sa formalnim obrazovanjem, kroz četiri fakulteta sada sam na doktoratu, prosto volim da znam, to je nekako nešto što mene usrećuje. Neformalno obrazovanje podjednako je važno. Danas imamo stavove u smislu zašto se školovati, je li to gubljenje 3 godine vremena, ja se s tim ne slažem. Mislim da fakultet nije samo uzeti knjigu i naučiti nešto. Fakultet je mnogo više od toga. Koristim ovu priliku kako bi mladi ljudi danas, i zbunjeni trebali školovati dalje posle srednje škole, ili ne, meni je škola, pa fakultet, bilo mjesto gdje sam se osjećala lijepo, tu sam stekla prijatelje i dobila sam zaista vjetar u leđa od mojih profesora, tako da sam imala pozitivan odnos prema edukaciji odmalena - rekla je Frljučkić.

Počela je svirati harmoniku sa 9 godina, prisjeća se Frljučkić, i kaže da u početku nije ni pomislila da će to biti taj instrument, ali su nastavnici procijenili da jeste.

- To je tada za mene bilo baš razočarenje, ja nijesam nikada vidjela djevojčicu, djevojku, ženu da svira harmoniku, a imala sam tada 9 godina. Bila sam sitna, harmonika do brade. Ja sam mislila kad sam upisala harmoniku da ću morati da sviram narodnjake, zato sam ja to tako doživjela, mislila sam da mi je to budućnost - istakla je Fruljičkić.

Narodnjake je naučila da svira, prisjeća se, obučavajući poznanika, i tu se upoznala sa narodnjacima i sevdahom.

- Teško da ćete me vidjeti u javnosti, pravim izuzetak jedne svadbe, mog rođaka, kome sam obećala kad sam bila dosta mlada, i to se desilo, bio je izuzetak, bilo je fantastično, sretna sam što je došlo do toga, ali sam rekla nemojte više da me pitate. Moja veza sa drugim žanrovima je od djetinjstva, jer ja sam odrasla slušajući narodnu muziku uz svoje roditelje, prije svega sevdah, i tradicionalnu crnogorsku muziku, što se posle vidjelo u albumu koji sam radila. Čudni su ti putevi, kad čovjek možda nešto ne želi, ali ga negdje stigne, i danas sam sretna - poručila je Frljučkić.

Od studentskih dana je podučavala djecu, kaže Frljučkić, i radila je umuzičkoj školi ,, Dara Čokorilo” u Nikšiću, te taj pedagoški rad je nastavila putem bloga.

- Moj prvi motiv je bio da podstaknem odrasle, da budem iskrena, jer nekako mnogo je ljudi koji su željeli da sviraju, ali objektivne mogućnosti tokom odrastanja to nijesu dozvoljavale…danas može sve, to su onlajn učenja, to je uživo učenje. U konkurenciji društvenih mreža teško je zadržati djetetu pažnju na učenje, i roditelji trebaju da budu posrednici, pa i nastavnice - zaključila je Frljučkić.