Gotovo sva psihološka podrška žrtvama nasilja dolazi iz civilnog sektora

U Crnoj Gori 95 odsto psihološke podrške žrtvama nasilja dolazi iz civilnog sektora, što šalje poruku da sistem ne pruža adekvatnu zaštitu i pomoć onima kojima je to najpotrebnije, upozorila je psihološkinja iz nevladine organizacije Prima, Anđela Žarić.

Gostujući u jutarnjem programu Budilnik na Televiziji E, Žarić je povodom Međunarodnog dana podrške žrtvama mučenja i nasilja, koji se obilježava 26. juna, istakla da su posljedice nevidljivosti žrtava ozbiljne, posebno kada je riječ o mladima.

- Svaka mlada osoba koja se nama obratila kao žrtva seksualnog uznemiravanja makar jednom je pomislila na suicid, a neki su, nažalost, i pokušali. Moje pitanje je: da li vam je bitnije šta će pomisliti komšija, nastavnik, prijatelj ili rođak, ili hoće li vaše dijete pokušati da se samopovrijedi? - poručila je Žarić.

Oguglali na nasilje, zaboravili na žrtve

Međunarodni dan podrške žrtvama nasilja i mučenja ustanovljen je 1997. godine odlukom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. Ipak, uprkos godišnjim kampanjama, nasilje ostaje svakodnevna realnost, a društvo često reaguje osudom umjesto podrškom, smatra Žarić.

- Novinski naslovi o nasilju prisutni su svakog dana: vršnjačko, seksualno, porodično, partnersko… Ljudi su oguglali na to, zaboravljajući da se iza svakog naslova krije prava osoba. Često su naše reakcije osuđujuće, umjesto da budu podržavajuće - kazala je Žarić.

Posebno je, dodaje, problematičan odnos institucija prema žrtvama, jer u njima rade pojedinci čije lične predrasude mogu oblikovati institucionalni odgovor.

- Psihološka podrška je gotovo u potpunosti pala na civilni sektor. To je pogrešno, jer šalje poruku da žrtve nasilja nemaju sigurnu institucionalnu podršku. Mnogima nedostaju osnovne informacije kome da se obrate. Dešava se da se osoba najprije obrati policiji, a da inspektor koji je primi ni ne zna kome dalje da je uputi, i tako prođe kritično vrijeme u kojem treba spriječiti ozbiljne posljedice - upozorila je Žarić.

Djeca strahuju da se povjere roditeljima

Žrtve porodičnog nasilja se najčešće prvo obraćaju Sigurnoj ženskoj kući ili SOS linijama, jer te organizacije, kako ističe Žarić, pružaju im povjerljiv kontakt osobu koja ih prati kroz sve institucionalne korake.

Ipak, situacija je posebno komplikovana kada su u pitanju mladi, upozorava ona.

- Mi smo jedina organizacija u Crnoj Gori koja se sistematski bavi nasiljem nad mladima, posebno seksualnim i rodno zasnovanim nasiljem. Imamo besplatno savjetovalište za mlade, ali problem je što oni često iz straha ne žele da se obrate policiji, institucijama, pa ni roditeljima - rekla je Žarić.

Strah mladih dodatno pojačava društvena klima u kojoj, kako navodi, preovladava osuda, a ne podrška.

- Dijete ne smije da se boji roditelja. Ako ima problem, neće mu se obratiti, a na kraju dana, ono najviše strijepi da će ga roditelj odbaciti. Zastrašivanjem postižete jedino to da se dijete boji vas, a ne opasnosti koja mu prijeti van kuće - naglašava Žarić.

Pozvala je građane da budu svjesni težine komentara koje iznose o žrtvama, jer su, kako kaže, te osobe već prošle kroz najgore unutrašnje borbe.

- Vrlo smo brzi da osudimo, da ostavimo negativan komentar, zaboravljajući da iza svakog slučaja stoji osoba koja već preživljava unutrašnju dramu, koja je sebi vjerovatno već rekla sto puta gore stvari nego što joj vi možete reći - zaključila je Žarić.