Kašić: Ne želim svojim postojanjem da doprinosim stradanjima drugih; Đorđević: Meso sadrži određene nutrijente koje nemamo u nekim drugim namirnicama

U emisiji E uživo na Televiziji E, psiholog i vegan Al Ammar Kašić i specijalistkinja higijene dr Zorica Đorđević iznijeli su različite stavove o ishrani, etici i uticaju hrane na ljudsko zdravlje.

Psiholog Kašić govorio je o ličnoj transformaciji i razlozima zbog kojih je postao vegan. Kako kaže, ključni momenat bio je spoznaja šta se zaista nalazi na tanjiru.

– Kada sam jeo jednom prilikom paprikaš sa pilećim mesom, počeo sam da shvatam da u suštini nije da ja jedem batak, nego sam shvatio da zapravo jedem nečiju nogu – rekao je Kašić.

Razmišljajući o porijeklu hrane, Kašić dodaje da mu je prihvatljivo bilo ono što može da zamisli kao rezultat nečijeg rada, dok je osjećaj bio potpuno drugačiji kada se radilo o životinjskim proizvodima.

– Sve je bilo okej dok je u mom tanjiru bio grašak, mogao sam da zamislim kako neko sadi taj grašak, kako ga neko bere, kako ga neko pakuje, kako ga neko sprema i konačno ja kako ga jedem. Ali, situacija je bila dosta drugačija kada sam jeo jednom prilikom paprikaš sa pilećim mesom i počeo da shvatam da u suštini nije da ja jedem batak, nego sam shvatio da zapravo jedem nečiju nogu. Ta promjena u percepciji od objekta ka živom biću dovela je do odluke u meni da ne želim svojim postojanjem da doprinosim stradanjima drugih. Posle nekog vremena koje mi je bilo potrebno da se informišem da li je to bezbjedno, da li to ima smisla, da li je održivo, odlučio sam da promijenim način na koji ja egzistiram u gradu gdje živim – kazao je Kašić.

Govoreći o psihološkom aspektu odnosa ljudi prema životinjama, Kašić je ukazao na fenomen poznat kao kognitivna disonanca.

– Ljudi mogu da kažu da vole životinje dok jedu životinje, da mnogo vole životinje i dok kupuju ostatke, kako kažemo, mrtvih životinja u prodavnici. U njihovim glavama u tom trenutku djeluje kognitivna disonanca, tako se zove taj fenomen u kojem istovremeno pokušavamo da održimo dva suprotstavljena stava. Pošto je to vrlo neugodna situacija, mi vrlo brzo ulazimo u nesvjesnu odbranu, kao što je potiskivanje ili reakciona formacija, ili bilo kojim drugim mehanizmima odbrane, gdje racionalizujemo svoje postupke pa kažemo: ‘jedenje mesa je normalno, prirodno i to je nešto što se uvijek radilo’ – to je primjer racionalizacije. A primjer intelektualizacije bi bio da uvedemo neki filozofski okvir, kao na primjer: biološki, mi smo superiorna vrsta i mi zaslužujemo da budemo na vrhu lanca ishrane – istakao je Kašić.

S druge strane, specijalistkinja higijene i direktorka Centra za higijenu i zdravstvenu ekologiju, dr Zorica Đorđević, kazala je da ljudski organizam prirodnije koristi nutrijente iz mesa.

– Meso sadrži određene nutrijente koje nemamo u nekim drugim namirnicama, na takav način – rekla je Đorđević.

Ona je podsjetila da je čovjek evolucijski svaštojed, a da svaka grupa namirnica ima svoje mjesto u ishrani.

– Važno je da imamo adekvatan izbor i da vodimo računa o količinama, jer čitav jedan način života moramo da prilagodimo takvoj vrsti ishrane ukoliko bi se okrenuli u tom pravcu. Meso sadrži određene nutrijente koje nemamo u nekim drugim namirnicama, na takav način. Recimo, B12 vitamin, zatim D vitamin koji nam je isto važan, zatim određeni minerali kao što su cink, selen, gvožđe – oni postoje u biljnim izvorima, ali ga naš organizam nešto teže usvaja nego iz mesa. Proteini su osnovni nosilac koji bude u mesu, i postoje određene esencijalne aminokiseline koje mi teže nadoknađujemo iz biljne hrane. Moguće je, ali je to prosto našem organizmu prirodnije i lakše da bude iz animalnog porijekla – zaključila je Đorđević.