Kašić: Trauma nastala u djetinjstvu određuje naš identitet i kvalitet života

Oporavak počinje na kreiranju bezbjednog mjesta, a u slučaju trauma u djetinjstvu to bi bio terapeut, jer traume nijesu nikad slučajno nastale, uvijek se naslanjaju na neki istorijski okvir, - rekao je gostujući u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, psiholog i psihoterapeut Al-Amar Kašić. Dodaje da  bez razumijevanja tog istorijskog okvira, društvenog i kulturološkog, propušta se prilika da se adresiraju stvarni i pravi problemi 

Trauma u psihološkom smislu, kaže Kašić, nije klasifikovano samo po sebi kao poremećaj, ali se razumije  da je ozbiljan okidač koji može da uvede osobu u kasnije razvijanje neke psihopatologije, kao što su ozbiljni poremećaji, graničnog ili bipolarnog, post traumatskog stresnog ili depresije i anksioznosti.

- Važno je reći da su djeca  najpodložnija zato što je njihovo tijelo još uvijek u razvoju, posebno u godinama ranog djetinjstva, onda predškolskog uzrasta i kasnije adolescencije. To su neki periodi kada smo najpodložniji i najranjiviji iskustvima koja mogu da nas u datom trenutku potpuno preplave i za koja mi još uvijek nemamo izgrađen sistem na koje to iskustvo može da nalegne kako bi ga integrisali i sebi objasnili. Tako nastaje povreda koja kasnije može da nas oblikuje u smislu kako ćemo da interpretiramo svijet oko sebe i da doživljavamo sami sebe. U nekom najširem smislu ona određuje naš identitet i onda samim tim odlučuje i kvalitet našeg života. U biološkom smislu radi se o promjenama koje mogu da se i primijete kada se mozak skenira, a odnose se na promjene limbičkog sistema ili prefrontalnog korteksa korteksa koji su zaduženi za različite aspekte našeg psihološkog života, jedan od njih je zadužen za procesuiranje osjećanja, a drugi je zadužen za procesuiranje i donošenje odluka- rekao je Kašić.

Ukazuje da savremena istraživanja ohrabruju, jer ukazuju da mozak može da se mijenja reverzibilno u oba pravca, dok su ranija istraživanja govorila da se jednom oštećen mozak ne može vratiti u prethodno stanje.

- Postoje novija saznanja koja nas ohrabruju i usmjeravaju u tome da to nije baš uvijek i 100 posto zagarantovan slučaj. Kada pričamo o iskustvu traume važno je reći da taj proces oporavka  dugo traje i da počinje uvijek sa razumijevanjem da smo sada sigurni i bezbjedni da svoju priču ispričamo u cjelini. Kada pričamo o traumi,  vika je stvar što je ona često vezana za tabue u kulturi u kojoj se dešava, kao kultura u kojoj mi živimo u kojoj nemamo slobodu da otvoreno komuniciramo svoja osjećanja. Upravo to odsustvo bezbjednog prostora utiče na to da čovjek živi sa iskustvom koje mu se desilo a da ne može da ga objasni i ispriča nikome drugome- zaključio je Kašić.