Knežević o porastu vršnjačkog nasilja: Ništa se ne radi na prevenciji, institucije se bave kozmetičkim reformama, a nasušno su potrebne suštinske

Broj slučajeva vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori je toliko visok, pa se posljednji slučajevi ne mogu svesti pod incidentna ponašanja, kaže za Antenu M koordinator za razvoj u Centru za građansko obrazovanje Miloš Knežević i dodaje da se stvari ne mogu riješiti same od sebe.

To je, kaže, i dovelo do porasta nasilja među cjelokupnom populacijom, a naročito među mladim ljudima u Crnoj Gori.  

- Jer kad vidite da je u ovoj godinu otprilike bilo oko 100 slučajeva vršnjačkog nasilja, ovo zaista predstavlja jedan problem. Sa druge strane imamo jako slab odgovor institucija sitema, sistemsko nerješavanje ovog problema, onda se i cjelokupno društvo nađe u začaranom krugu, gdje samo čekamo da stvar dođe do medija, mi nekoliko dana pričamo o tome. To se završi i onda se ponovo alarmira situacija kada naiđe neki slučaj vršnjačkog nasilja ili nasilja generalno u cjelokupnom društvu - ističe Knežević.

Nasilno ponašanje kao društvo, ocjenjuje, vučemo iz devedesetih godina.

Prema njegovim riječima, crnogorsko društvo se nije suočilo sa nasilnom ratnom prošlošću, te su se, kako dodaje, takvi oblici ponašanja proželi kroz sve moguće pore ovog društva, naročito među mladima.

Dodatan problem je, naglašava, i porast nasilja u porodici.

- Kada imate jednu mladu osobu koja u porodici prisustvuje nasilnim oblicima ponašanja, govoru mržnje, naravno da će ta mlada osoba u svom formativnom periodu da prisvoji takav obrazac ponašanja. Obrazovne institucije, kao korektivni faktor, nijesu uradile ništa da spriječe takav oblik ponašanja - objašnjava Knežević.  

Ključni problem je, naglašava Knežević, što se ništa ne radi na prevenciji.

Dodatno, ako se i radi nešto po ovom pitanju onda je to isključivo sa žrtvama, ali ne i sa počiniocima nasilja.

- Mi mislimo da je kazna jedino rješenje, ali onda nemamo sistem resocijalizacije, vraćanje u društvo. A pitanje je i šta se dešava i sa onim posmatračima koji gledaju sve to nasilje, koji to nasilje prate. A onda i mediji dodatno podgrijavaju tu sliku - ističe Knežević.  

Dosta je, ističe, odgovornih koji bi se ovim problemom morali baviti. Međutim, dodaje Knežević, da bi se bilo šta uradilo, neophodno je vratiti se nekoliko koraka unazad i raditi na prevenciji. Pojedinac je u ovoj situaciji nemoćan, ali za bilo kakav rezultat nephodno je da i institucije počnu da sarađuju, kategoričan je Knežević.

- Kada uzmemo probleme nasilja, ili vršnjačkog nasilja, mi opet nemamo adekvatan odgovor od tog sistema, a sistem zaista igra ključnu ulogu. Moramo imati sistemsko rješenje Ministarstva prosvjete. Evo banalnog primjera. Ministarstvo prosvjete je prošle godine uvelo zaštitare u školama, a ove godine razmišljaju da li da ih vrate. Sve to govori o tome da ne postoji dovoljno zainteresovanosti od strane institucija sistema da riješe ovaj problem. Sa druge strane MUP i Uprava policije su zaista u ogromnom problemu. Mi nemamo dovoljan broj policajaca koji bi se bavio redom i mirom na ulicama u gradovima Crne Gore, a ne posebno obučenih policajaca koji bi se bavili maloljetnim licima - ukazuje Knežević.

Sve su ovo problemi koji su ranije bili zataškavani, a sada nam, ističe, dolaze na naplatu.

- Kako crnogorsko društvo ne bi postalo potpuno tolerantno na sve oblike nasilja, neophodno je, ponavlja Knežević, vratiti se nekoliko koraka unazad i sistemski rješavati stvari. Crnogorske institucije se bave kozmetičkom reformom, a stanje u društvu nas konstantno opominje da su nam nasušno potrebne suštinske reforme - zaključuje Knežević.