Kroz objektiv Portala ETV: U pokušaju da uguši glas naroda - policija naprašila i sebe

Dok je narod podno Vile Gorica branio dostojanstvo države i vrijednosti Trinaestojulske nagrade, koja je sinoć uručena negatoru Crne Gore i crnogorske nacije Bećiru Vukoviću - i to za knjigu koja ne postoji, policija ih je zasipala biber sprejom. Osim što su tako demonstrirali silu, policija je građane još jednom uvjerila u svoju nesposobnost: sprej je sijevao na sve strane, u lice pojedincima, a policajci od sredstva prinude nijesu zaštitili ni sami sebe.

Na video snimku Portala ETV jasno se vidi da većina njih ne nosi nikakvu zaštitu i da sami nekontrolisano kašlju.

U intervenciji policije pozlilo je nekoliko građana, među kojima i arhitekti Veselinu Raduloviću. Hitna je došla tek nakon 25 minuta i pružila im pomoć. U drugom naletu upotrebe biber spreja pozlilo je i dekanu Fakulteta za crnogorski jezik i književnost (FCJK) Aleksandru Radomanu koga je takođe odvela Hitna pomoć.

On je prije toga stajao tačno ispred kordona policije.

U tom redu bio je i poslanik opozicije Oskar Huter.

Prisutni su bili i pripadnici Posebne jedinice policije (PJP).

Izvršni direktor NVO 35 mm Darko Ivanović pozvao je policiju da ne koriste biber sprej.

Portalu ETV je iz Hitne pomoći saopšteno da su tri osobe tokom protesta prijavile iritaciju očiju, jedna gušenje, te da se još njih devetoro javilo za pomoć. Među njima je, kako je rečeno Portalu ETV, bilo šestoro policajaca koji su prijavili oguljotine na rukama.

Prije toga jedan od policajaca pokušao je da otme megafon reditelju Danilu Marunoviću koji je htio da se obrati okupljenima. Na to je reagovao poslanik Socijaldemokrata Nikola Zirojević poručujući mu da to ne može da radi, na što je drugi policajac krenuo da mu se unosi u lice.

Građani su na demonstraciju sile uzvratili jajima. Uzvikivali su „fašisti“, „bacite štitove“, „sram te bilo Bećire“, „Mandiću, fašisto“...

Uglas su pjevali patriotske pjesme i himnu Crne Gore.

Skandirali su i svjetski poznatom gitaristi Milošu Karadagliću, koji je odbio da u ovim okolnostima primi Trinaestojulsku nagradu, a jedan od okupljenih je simbolično podigao akustičnu gitaru. Građani su potom skandirali „fašistima treba reći ne, bilo kada ili bilo gdje“ i „neukusu treba reći ne“. 

Okupljeni su se razišli uz poruku da borba protiv fašizma neće stati.

OD MANDIĆA NIŠTA NOVO

I dok su građani više od tri sata na ulicama upozoravali na fašistoidne i nezakonite postupke vlasti i branili dostojanstvo države, predsjednik Skupštine Andrija Mandić je na svečanosti dodjele Trinaestojulske nagrade u Vili Gorica nastavio transparentno poniženje države.

Na panou koji je bio u fokusu događaja nije bilo državne zastave Crne Gore - simbola crnogorske državnosti, a i intoniranje himne protivustavno je skraćeno. 

I himna je ustavni simbol: zbog toga se mora izvoditi u punom obliku na svim državnim svečanostima - kao što je i dodjela Trinaestojulske nagrade.

Na panou su bile istaknute sve zastave kroz istoriju Crne Gore, osim sadašnje - ustavne zastave suverene države Crne Gore. Ona je, uz zastavu Evropske unije (EU) bila postavljena sa strane, ali nije bila u fokusu kao one na panou.

Tako je Mandić još jednom iskoristio priliku da sa pozicije moći manipuliše simbolima Crne Gore.

Dodatan ton tom događaju dalo je i prisustvo srpskog pjevačkog društva „Jedinstvo“ - na svečanosti koja bi trebalo da odražava antifašističke vrijednosti i državnu suverenost Crne Gore.

NI PRIMJERKA NI PROMOCIJE 

Da knjiga „Kuće beskućnika“ nije evidentirana u nacionalnim i regionalnim bibliotečkim bazama, te da nijedan njen primjerak ne postoji u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore, Portalu ETV je ranije potvrđeno iz te ustanove.

Kako smo već objavili, nema pisanog traga ni da je Vuković promovisao nagrađeni uradak ove ili prošle godine. Promocije je održao jedino za knjigu „Poneti na pusto ostrvo“ 2024. godine, čiji su suizdavači Obodsko slovo u Podgorici i Štampar Makarije iz Beograda.

I direktorica Nacionalne biblioteke Dragica Lompar nam je kazala da „Kuća beskućnika“ ne postoji u COBISS pretraživaču, u kome su registrovane objavljene knjige.

- Knjiga „Kuće beskućnika“ autora Bećira Vukovića nije evidentirana u bibliotečko-informacionoj bazi COBISS.cg, niti postoji informacija o njenom publikovanju u regionalnim bazama sistema COBISS.Net. Naše evidencije o objavljenim publikacijama u Crnoj Gori zasnivaju se na zahtjevima izdavača ili autora za dodjelu CIP-a i ISBN-a putem kojih se prati izdavačka produkcija svake zemlje. Na osnovu izuzetno preciznih podataka, nemamo saznanja da je ova publikacija u bilo kojem formatu objavljena. Obzirom da nije evidentirana u našim bazama, a nijesmo je dobili ni u fizičkom obliku, nije ni mogla biti kataloški obrađena - objasnila je Lompar.

Iz toga jasno proizilazi da ni u Biblioteci ne raspolažu podacima koji bi pomogli da se identifikuje nagrađena publikacija.

- Dakle, bilo kakva informacija o ovom izdanju nije u posjedu Nacionalne biblioteke Crne Gore - jasna je Lompar.

Na pitanje da li to znači da knjiga nije ugledala „svjetlo dana“ ukoliko je nema u ovim bazama, Lompar nije mogla sa sigurnošću da odgovori, ističući da se autori često ne pridržavaju Zakona o izdavačkoj djelatnosti i zaobilaze proces registracije.

- Svaki regularno podnijeti zahtjev za evidenciju knjiga se automatski prosljeđuje bazi u Londonu i sve publikacije koje imaju ISBN budu elektronski evidentirane i prije same štampe. Za ono za šta nam se ne obrate autori, ili izdavačka kuća nemamo evidenciju - kazala je Lompar ranije Portalu ETV.

Tako je nejasno je li žiri imao uvid u djelo i njegove vrijednosti ili je odluku da dodijeli najveće državno priznanje čovjeku koji vrijeđa i negira crnogorsku naciju i identitet donio na osnovu političkih i ideoloških afiniteta, a ne na temelju stvarnog književnog doprinosa.

BRUTALNO KRŠENJE ZAKONA O NAGRADAMA

Prije nego je objelodanjeno da je Vuković nagrađen za djelo koje ne postoji, u crnogorskom PEN Centru su ukazali da je Žiri za dodjelu Trinaestojulske nagrade brutalno prekršio Zakon o državnim nagradama - pošto sva tri laureata dolaze iz oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva: Vuković je književnik, Miloš Karadaglić muzičar, a Veljo Stanišić grafičar.

Članom 17 stav 1 Zakona o državnim nagradama propisano je da se: „godišnja Trinaestojulska nagrada dodjeljuje građaninu ili državljaninu Crne Gore, grupi lica ili pravnom licu koje ima sjedište na teritoriji Crne Gore, za rezultate od izuzetnog značaja za Crnu Goru, ostvarene u godini koja prethodi dodjeli nagrade, u oblastima kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, sporta, prirodnih i društvenih nauka, privrede, ekologije, odnosno za djela ili ostvarenja u svim oblastima rada i stvaralaštva koja doprinose razvoju i afirmaciji Crne Gore“, a stavom 3 istoga člana propisano je da se „u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada“.

Tako je izvjesno da su članovi Žirija grubo prekršili Zakon i derogirali najznačajniju državnu nagradu u Crnoj Gori.

UZALUDNO UPOZORENJE

Da je ovaj postupak nezakonit žiri je upozorio i njihov član Danilo Marunović.

On je, prema djelovima zapisnika koje je objavio Portal Analitika, na prvoj sjednici tog tijela ukazao na kršenje člana 17 Zakona o državnim nagradama.

Marunović je članove žirija pitao jesu li saglasni da se u okviru jedne profesije može dodijeliti više godišnjih Trinaestojulskih nagrada, te „izrazio nesaglasnost sa formulacijom člana 24 Nacrta poslovnika o radu žirija i neophodnost da se usaglasi metodologija glasanja nakon određenog broja pristiglih prijava za dodjelu Trinaestojulske nagrade za 2025. godinu“.

- Nakon rasprave i ukazivanja na Zakon o državnim nagradama, Danilo Marunović izdvaja mišljenje i ukazuje na nelogičnost člana 17 Zakona o državnim nagradama i konstatuje da kriterijumi za dodjelu nagrade nijesu jasni te da se može dovesti upitnost proglašenja dobitnika godišnje Trinaestojulske nagrade - navodi se u zapisniku sa sjednice.

VUKOVIĆEV SRAMNI URADAK

Bećir Vuković je, inače, u autorskom tekstu za portal Vidovdan, bliskom vrhu Srpske Pravoslavne Crkve (SPC), 2021. iznio niz uvredljivih kvalifikacija na račun crnogorske nacije negirajući njeno postojanje, te navodeći „da su je izmislili nekadašnji komunistički funkcioner i disident Milovan Đilas i Kominterna“.

- Kad je Crna Gora kažnjena istorijskom ironijom. Onda kad je Kominterna krenula da izmišlja nacije. Đilas je Crnoj Gori oko vrata namako omču. Na tim vješalima do danas ljulja se potonja udovica Kominterne. Grana je suva, samo treba cimnuti nesrećnicu za mrtve nogare da se strovari na zemlju, i pregrnuti lopatom zemlje - napisao je Vuković.

Naveo je da su „današnji komiti nedonoščad Kominterne, a postojanje današnje Crne Gore je istorijska ironija“.

- Da ironija bude veća, mladi monah Joanikije sahranio je Đilasa. Na sahrani nije bilo sinova komunista, bili su sinovi četnika. U petak 20. avgusta, u kući Radenovića u Podbišću, dvadesetak Mojkovčana, i prijatelja iz Pive i Pljevalja, razgovaralo je o prekipjeloj muci srpskoj koja u kontinuitetu traje od Đilasove crnogorske nacije do raspopovih komita… Sjedio sam u istoj sobi, na istom mjestu na kojem sam sjedio i poslije Đilasove sahrane. Kakve li ironije - piše Bećir Vuković koji je te godine izabran za predsjednika žirija za dodjelu najveće državne nagrade, a čiji je sada dobitnik.

Vuković je u istom uratku napisao i da je današnja Crna Gora „ironija istorije“.

- U nedelju 22. avgusta, na Cetinju, održan je protest novokomponovanih komita na čelu sa svučenim policajcem iz Podbišća. Ironija ironiju stiže i prestiže… Kako god premišljali, današnja Crna Gora nije ništa drugo nego epilog - ironije istorije. Na mitingu spiker je zamolio da se mnogo ne maše krstovima, jer to vrijeđa neke - Crnogorce. Koje, nije rečeno. Ako su u pitanju kakvi konvertiti, ispada da je i konvertite izmislila Kominterna… Nekoliko trenutaka prije nego ga je transparent mlatio po glavi, iznad direktora NVO crnogorske crkve, vijorila se zastava SAD-a, sa 50 zvezdica. Nije manje zvijezda prebrojio ni raspop u crnoj spavaćici… A, Crna Gora je bila 200 godina na budžetu Rusije. I tako opstala na kamenu. Malo je reći da je u pitanju samo ironija - napisao je, pored ostalog, Vuković.