Miketić: Transplantacija matičnih ćelija ogroman korak za crnogorsko zdravstvo
Portal ETV
To je transplantacija koja je određena za pojedine vrste malignih hematoloških bolesti, gdje pacijent, najjednostavnije je reći, sam sebi daje matične ćelije, odnosno sam je sebi donor. Sprovodi se na način koji je dosta bio izazovan, dosta komplikovan, kako za nas hematologe, ljekare koji su uz pacijenta, tako i za Centar za transfuziologiju, bez čijeg krvavog rada ništa ovo ne bi moglo biti sprovedeno - kazala je u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, dr Ivana Miketić.
Prvi put u istoriji crnogorskog zdravstva urađena je transplantacija matičnih ćelija koštane srži koja se koristi u tretmanu teških hematoloških oboljenja i koja do sada nije bila moguća u Crnoj Gori, već su pacijenti išli u inostranstvo.
Desio se ogroman korak za crnogorsko zdravstvo, kaže Miketić, u Centru hematologije gdje odrađena, ističe ona, prva transplantacija matičnih ćelija koštane srži.
- To je izuzetno velik korak, veliki cilj i nešto na čemu smo radili, ja i kolege. Decenijama smo maštali o tome da ćemo to jednog dana uspjeti zaživjeti u Crnoj Gori. Urađena je transplantacija na prvom pacijentu, radi se teškim dijagnozama, malignim hematološkim bolestima, za sada ne svim, ali vrsta transplantacije koju smo sproveli rješava jedan veliki problem i zbrinjava jedan veliki broj pacijenata - rekla je Miketić.
Urađena je jedna od dvije glavnih vrsta, objašnjava Miketić, transplantacija, a to je autologna transplantacija.
- To je transplantacija koja je određena za pojedine vrste malignih hematoloških bolesti, gdje pacijent, najjednostavnije je reći, sam sebi daje matične ćelije, odnosno sam je sebi donor. Sprovodi se na način koji je dosta bio izazovan, dosta komplikovan, kako za nas hematologe, ljekare koji su uz pacijenta, tako i za Centar za transfuziologiju, bez čijeg krvavog rada ništa ovo ne bi moglo biti sprovedeno - istakla je Miketić.
Transplantacija je procedura, objašnjava Miketić, koja se radi u situacijama kada je pacijent neosjetljiv na određene vrste liječenja, dodaje ona, kojima se obično liječe takvi pacijenti, ističe ona, a to su hemoterapije, kako kaže, biološke terapije i slične.
- Kada se desi da bolest ne reaguje na te vidove liječenja, radi se o bolestima poput limfoma, mieloma, radi se transplantacija. Transplantacija prvo dovodi većeg procenta mogućnosti izliječenja pacijenta, a u krajnjem dovodi do produžavanja života, dolazi do dužine produžavanja preživljavanja. Pacijenti su morali da budu upućivani u centre u inostranstvu, to je bila Srbija, Turska, ranije i Njemačka, međutim, sada će pacijenti biti kući, to je kako materijalno, tako i psihički od vrlo velikog značaja porodicama koje mogu biti uz pacijenta. Broj pacijenata nije mali na godišnjem nivou, to su svakako rijetke bolesti, sa kojima se rijetko.susrećemo, ali o radi se o nekih 15-ak bolesnika na godišnjem nivou, što nije mali broj - zaključila je Miketić.