Najvažnije je okrenuti se korijenima i disati crnogorski

Smjena generacija i asimilacija učinili su da broj etničkih Crnogoraca u Hrvatskoj u posljednjoj deceniji bude znatno manji. U pokušaju da situaciju poboljša novo rukovodstvo zajednice Crnogoraca Istre pokušava da u aktivnosti uključi što veći broj mladih ljudi sa crnogorskim korijenima. Najvažniji cilj je sačuvati nacionalni identitet. Političkom i ekonomskom situacijom u matici, kažu, nijesu zadovoljni.

Crnogorci u najzapadnijoj hrvatskoj županiji žive već gotovo četiri vijeka. Ipak, većina je ovdje stigla nakon drugog svjetskog rata ili sedamdesetih I osamdesetih godina prošlog stoljeća. U Istri danas živi nešto više od 500 Crnogoraca. 

Danilo Vujisić, rođeni je Istrijan, ali vrlo dobro zna odakle su mu korijeni. Prije dva mjeseca preuzeo je funkciju u Zajednici Crnogoraca i prijatelja Crne Gore – potpredsjednik je Vijeća nacionalne manjine Crnogoraca Pule i njihov predstavnik u gradskoj skupštini. Prioritet, i lični ali i zajednice je očuvanje etničkog identiteta Crnogoraca. 

- Želim da se forsira Crnogorstvo, jer inače ne bismo postojali. Možda će mi neko zamjeriti na mojim procrnogorskim stavovima ali, baš mi je drago što imam takve stavove  i nemam se čega sramiti i mislim da samo pravdam mišljenje mojih đedova. U posljednje vrijeme smo poprilično ugroženi zato što imamo puno ljudi koji nas svrstavaju u nekakav „srpski svet“, što meni smeta- kaže Vujisić. I dodaje da on tačno zna odakle je njegova porodica i da je Morača, odakle potiče, centar Crne Gore.

U posljednjoj deceniji broj Crnogoraca u Hrvatskoj je značajno opao. Po popisu iz 2021. zajednica je brojala 3127 članova a samo deset godina ranije bilo ih je oko 4900. Pored biološkog odlaska članstva na smanjenje broja uticali su i drugi faktori. Vidak Mićunović jedan je od najstarijih članova i jedan od osnivača udruženja. Smeta mu, kako kaže, što još uvijek neki od Crnogoraca ne znaju ko su zapravo.

- Jedan veliki dio ne znaju još da li su Crnogorci ili Srbi. Meni to najviše smeta, lično mi smeta- kaže Mićunović. 

Sa njim je saglasan i Mirko Vučinić, predsjednik Vijeća nacionalne manjine Crnogoraca Pule koji kaže da se dio ljudi iz Crne Gore ne piše kao Crnogorci.

- Ne znam čega se boje, pogotovo ovdje u Istri gdje mislim da nigdje u svijetu nema takvog poštovanja ljudi jednih prema drugima kao što ovdje ima. I stvarno možemo biti sretni što smo na ovom tlu i sa ovim narodom. I sa drugim manjinama- kaže Vučinić. 

Danilo Vujisić kaže da je asimilacija jedan od najvećih uzroka smanjenja broja Crnogoraca u Istri ali da za tim nema prevelike potrebe.

- Ako je Popović, Petrović, znaću da je porijeklom Crnogorac, ali je dobar dio njih toliko asimiliran da postaju Istrijani. Nema potrebe za tim. I ovako i onako je nas Istra zaista iskreno prigrlila. Recimo, mog oca koji je ovamo došao 1967, pa ni ja sad nemam potrebu za tim. Mislim da više imam potrebu da izrazim Crnogorstvo nego Istrijanstvo koje sam rođenjem dobio- kategoričan je Vujisić. 

Hrvatska je pitanje nacionalnih manjina riješila ne samo kao ustavnu kategoriju već je usvojila i ustavni Zakon koji tretira njihove potrebe i zahtjeve. Pored toga tu su i brojni međunarodni i bilateralni sporazumi koji dodatno učvršćuju stabilan položaj manjina u zemlji. Ali, bez obzira na skladan suživot i ekonomski pristojan život, oči dijaspore su uvijek uprte ka matici. Politička situacija u našoj zemlji nije dobra ni iz ugla crnogorskih Istrijana. 

- Nemam ništa protiv Mandića, ali da je četnički vojvoda predsjednik Sabora to je van pameti. Bruka – kategoričan je Vidak Mićunović.

Istarski Crnogorci redovno prate dešavanja u Crnoj Gori preko sredstava informisanja. Pored političkih interesuju ih i ekonomske teme vezane za maticu.

- Jednostavno ne mogu vjerovati da je dosta toga skuplje nego u Hrvatskoj. Pratim šta se dešava - nešto su podigli penzije, ali mislim da je to populistički potez. Koliko će oni pokriti sve to i koliko će to trajati, to je pitanje, koliko vidim. A da ne govorimo o Mandiću u vlasti, katastrofa- kaže Bogić Bulatović, član udruženja, koji je penziju dočekao u Istri.

I dok Crnogorci u matici takođe biju bitke kako bi sačuvali nacionalni identitet, novo rukovodstvo istarskih Crnogoraca kao bitan korak vidi obnavljanje okupljanjem potomaka ljudi koji su porijeklom iz Crne Gore. Danilo Vujisić se nada da će u udruženju okupiti što više mladih ljudi.

- I što je najvažnije da ćemo disati crnogorski ovako daleko od Crne Gore. To nam je i potrebno, da se što više okrećemo korijenima - dodaje.

A stari korijeni dijelom se čuvaju i o njima se najčešće priča u prostorijama Zajednice Crnogoraca I prijatelja Crne Gore, u centru Pule, koje su mjesto okupljanja svih generacija. Vukosava Savić - Rumac, predsjednica Vijeća crnogorske manjine istarske županije kaže da se u udruženju osjeća kao kod kuće.

- Meni je Crna Gora sve, to je moja domovina, to je moja majka, ja je obožavam. Ja kad kažem kući ja idem kući u Pulu, da se razumijemo, to je moja druga domovina, ali ovo mi je romantika. Obožavam Crnu Goru- rekla je ona. 

Dvije domovine ima i Gojko Nešković porijeklom iz Bara, novoizabrani Predsjednik Zajednice Crnogoraca i prijatelja Crne Gore.

- Iste stvari koje me vežu za Crnu Goru vežu me i za Hrvatsku. Ovdje imam prijatelje, dolje imam kumove i prijatelje za cijeli život i to je moje bogatstvo. Ovdje sam osnovao familiju, imam posao. U zajednici sam Crnogoraca nekih zadnjih deset godina. Bez interesa. To me ispunjava da osjetim duh svoje zemlje u toj zajednici- poručio je.

A duh Crne Gore je bio i do sada, a prema čvrstoj namjeri ovih ljudi će i u budućnosti biti još snažnije prisutan u životu Istre. Bilo da je u pitanju direktno učešće zajednice Crnogoraca u njemu ili razmjena iskustava, znanja ili umjetničkih dostignuća kroz bilateralnu saradnju.