Naplata parkinga ispred KBC Podgorica: Da li Glavni grad zarađuje na muci bolesnih građana?

Od 1. maja ove godine, Parking servis Glavnog grada Podgorica uveo je naplatu parkinga u neposrednoj blizini Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) po cijeni od 0,70 eura po satu. Ovo je izazvalo snažno negodovanje građana, naročito onih koji svakodnevno dolaze na preglede, terapije ili u pratnji teško oboljelih članova porodice.

Jedini putnički pristup samom krugu KCCG vodi preko glavne rampe, gdje obezbjeđenje propušta isključivo sanitetska vozila i pacijente u stanju hitnosti – one koji krvare, kolabiraju ili su jasno dezorijentisani. Svi ostali, uključujući hronične pacijente, starije osobe i njihove pratioce, upućeni su na obližnje ulične parkinge. Tu im je jedina opcija – plaćanje po satu, bilo putem slanja SMS poruke (0,50 eura) ili na parkiralištu Parking servisa (0,70 eura).

Kada uzmemo u obzir činjenicu da se u KCCG, koji opslužuje gotovo trećinu stanovništva Crne Gore, svakodnevno obavi više od 3.000 specijalističkih pregleda, jasno je koliki profit se ostvaruje od – kako građani kažu – "naplate bolesti".

Posebno pogođeni su onkološki pacijenti i njihove porodice. Jedna starija pacijentkinja koja već mjesecima prima hemoterapiju ovako opisuje svoje iskustvo.

– Ovo je nečuveno! Zarađuju na našoj muci, a još se čeka red da bi se uopšte parkirali. U dijelu za onkološke pacijente stanje je haotično. Čekamo satima da nas primi doktor koji nam vodi terapiju, a mojoj ćerki ne dozvoljavaju da me doveze pred ambulantu – mora da me iznese i ostavi, pa da ide tražiti parking. Noge mi otiču od terapije, nekad mi bude loše, ali sve to nije važno. Kad završimo svu muku, moramo još da platimo i po 4-5 eura. To je sramota! – kaže ona, čekajući na rampi da njena ćerka preuzme vozilo i dođe po nju.

Sličnih primjera je bezbroj.

I dok građani bolesni, umorni i poniženi plaćaju skupe sate čekanja, nadležni ćute. Iz Glavnog grada nema odgovora, a gradonačelnik Saša Mujović, kao ni gradska uprava, nijesu se nijednom oglasili po ovom pitanju.

Da li zaista živimo u državi koja zarađuje na bolesti sopstvenih građana? Da li je moguće da se kapital gradi na onkološkim terapijama, laboratorijskim nalazima, infuzijama i invalidskim kolicima?

Građani s pravom traže minimum humanosti: da se parking u zoni KCCG za bolesnike i njihove porodice – ili potpuno oslobodi naplate, ili da se makar definišu posebni termini i uslovi za korišćenje bez naplate.

Podsjećamo da su mnoge zemlje regiona u krugu svojih zdravstvenih ustanova već obezbijedile besplatna ili subvencionisana parkirališta za pacijente i njihovu pratnju, smatrajući to ne pravom, već obavezom humanog društva.