Otvoreno pismo iz Spuža: Crna Gora ne može dozvoliti da pritvor postane paravan za populizam i instrument političkog pritiska

Grupa zatvorenika u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) u Spužu uputila je otvoreno pismo o nehumanim uslovima i zloupotrebi instituta pritvora predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću, premijeru Milojku Spajiću, predsjedniku Skupštine Crne Gore Andriji Mandiću, ministru pravde Bojanu Božoviću, predsjedniku Višeg suda Zoranu Radoviću, Advokatskoj komori, Ombudsmanu Siniši Bjekoviću, nevladinom sektoru i medijima kako bi ukazali na ozbiljne i sistemske probleme sa njihovim tretmanom kojem su izloženi.

- Cilj ovog obraćanja nije da tražimo oslobađanje bez suđenja niti da prejudiciramo krivicu ili nevinost bilo koga. Međutim, smatramo da nijedna osoba, bez obzira na težinu optužbi, ne smije biti izložena nehumanim i nedostojnim uslovima, niti lišena osnovnih prava koja garantuju Ustav Crne Gore, Evropska konvencija o ljudskim pravima i međunarodni standardi - ukazali su oni.

IGNORISANJE ALTERNATIVNIH MJERA

Jemstvo je, kažu, pravo koje se ignoriše.

- U pravno uređenim državama jemstvo je redovna i legitimna mjera kojom se obezbjeđuje prisustvo optuženog u postupku bez nepotrebnog lišavanja slobode. U Crnoj Gori, međutim, praksa pokazuje da se jemstvo gotovo nikada ne prihvata. Umjesto individualne procjene rizika, odluke se donose po ustaljenom obrascu, odbiti jemstvo, odbiti kućni pritvor, odbiti bilo kakvu alternativnu mjeru. Nažalost, sudije odbijaju alternativne mjere, najviše iz razloga što ne žele da budu izložene javnoj osudi i pritisku političkih lidera, policije i tužilaštva – naveli su pritvorenici.

Prema njihovim riječima, postoje slučajevi u kojima su pritvorenici tražili da provedu posljednje dane uz teško oboljelu djecu, roditelje ili supružnike, i to im je uskraćeno, iako nije postojala realna opasnost od bjekstva, nije im umogućena alternativna mjera koja mijenja pritvor.

- Umjesto toga, dopušteno im je tek dva sata prisustva na sahrani, pa nazad u četiri zida da svoju muku muče sami. Sve se to moglo izbjeći da su tužioci i sudije imali razumjevanja – decidni su pritvorenici.

Svima je, ističu oni, postalo jasno da razlog za ovakvo ponašanje nije strah da će optuženi pobjeći, već strah nadležnih da će, ako pritvorena lica budu puštena da se brane sa slobode, uslijediti reakcija tužilaštva, policije i dijela javnosti.

- U atmosferi u kojoj bi narod mogao reći „uhapsili su ih pa ih pustili“, donosioce odluka brine da će izgledati neozbiljno i nesposobno. Kako bi se zadovoljila površna percepcija „čvrste ruke“ i javnog reda, sve alternativne mjere unaprijed otpadaju – ukazali su pritvorenici.

Ovakva praksa, cijene oni, direktno urušava pretpostavku nevinosti i pretvara pritvor iz izuzetne mjere u sredstvo političkog i populističkog zadovoljstva.

- U starom Rimu vladari koji nijesu znali kako da pruže boljitak narodu imali su princip „hljeba i igara“. Danas je to u Crnoj Gori „hljeba i hapšenja“ – dodali su u pismu.

NEHUMANI USLOVI I UGROŽENO ZDRAVLJE

Oni su taksativno pobrojali nehumane uslove u kojima borave ističući da za to opravdanja nema.

- Istražni zatvor u Spužu ima projektovani kapacitet od oko 350 osoba, dok u praksi prima i preko 650 pritvorenika. Posljedice su drastične: sobe od 26 metara kvadratnih u kojima boravi od osam do 11 ljudi, metalni kreveti na dva ili tri nivoa (u zavisnosti od broja pritvorenika u sobi) i madraci stari godinama, puni grinja, stjenica i drugih insekata, buđi i fleka, bez redovne dezinfekcije i zamjene. Na zidovima soba vidljiva je vlaga – naveli su pritvorenici.

Kreveti, stolovi, stolice i police, prema njihovim navodima, zauzimaju više od polovine prostora u sobi, pa pritvorenicima ostaje svega osam-devet metara kvadratnih za kretanje.

- To znači manje od jednog kvadratnog metra slobodnog prostora po osobi, što je ispod svakog minimuma i standarda – istakli su u pismu.

Svaka soba, kako su kazali, ima jedan toalet površine oko metar kvadratni u kom se nalazi jedna vc šolja, a ispred se nalazi samo jedan lavabo koji se koristi za održavanje lične higijene, pranje suda, pranje veša.

- Mali prozori sa nepotrebnim velikim kavezima koji onemogućavaju adekvatan dotok svježeg vazduha, što u kombinaciji sa velikim brojem pušača znači da nepušači udišu dim 24 sata dnevno što dodatno ozbiljno ugrožava njihovo zdravlje. Posljedice su svakodnevne nervoze, glavobolje, otežano disanje, posebno za asmatičare – naglasili su u pismu.

Pravo na boravak na otvorenom se, kažu, faktički uskraćuje.

- Pritvorenici se izvode samo dva puta dnevno po 30 minuta, umjesto zakonski propisanih dva sata. Primjer nehumanih uslova jeste način na koji je Istražni zatvor preuredio prostor predviđen za boravak pritvorenika na otvorenom. Nekadašnji veliki zajednički krug za šetnju podijeljen je na osam manjih prostora, visoko ograđenih betonskim zidovima. Umjesto da služe svrsi, obezbjeđivanju zraka i boravka na otvorenom, on je najsličniji otvorenim kazamatima – ističu pritvorenici.

U ljetnjim mjesecima ti prostori se, kažu oni, pretvaraju u svojevrsne betonske pećnice, bez hlada - dok se u kišnim periodima pretvaraju u poplavljene bare u kojima se često izliva kanalizaciona mreža. 

- Time pritvorenici bivaju izloženi štetnom mirisu fekalija, što predstavlja direktnu prijetnju njihovom zdravlju. Na tako skučen i neadekvatan prostor istovremeno se izvodi veliki broj pritvorenika, što dodatno pogoršava situaciju i krši elementarne standarde koji garantuju pravo na human tretman – naveli su oni.

Prirodna svjetlost ne može, tvrde oni, da prodre u sobe zbog visokih zidova i prozora na kojima su i pored rešetki montirane bespotrebne sitne mreže, a za posljedicu imaju veliki broj pritvorenika sa oštećenjem vida. 

Upozoravaju i da korišćenje psihoaktivnih ljekova za smirenje i spavanje dostiže nivo epidemije jer pritvorena lica nemaju drugog načina se bore sa uslovima u kojima borave.

- Često dolazi do agresije, samopovrijeđivanja i samoubistva. Problemi zatvorenika se ne mogu i ne smiju rješavati tabletama – dodaju oni.

Veći dio komandira i nadzornika, prema njihovim riječima, ima razumijevanja prema pritvorenim licima, jer su i oni svjesni koliko su uslovi za pritvorenike nehumani i neuslovni.

- Trude se da, koliko je to moguće, olakšaju život pritvorenima u skladu sa objektivnim mogućnostima – dodaju oni.

Ovo, kažu, nijesu samo loši, već po svim međunarodnim standardima nehumani i degradirajući uslovi.

- Oni predstavljaju kršenje člana 3 Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji zabranjuje nečovječno i ponižavajuće postupanje. Današnja praksa se u suštini svodi na poruku da pritvorenici nijesu ljudi i zato ne zaslužuju dostojanstvene uslove. Takav odnos nije samo moralno neprihvatljiv, već poništava smisao prava i pravde, a sama država šalje signal da joj zakoni i međunarodne obaveze ništa ne znače – decidni su privorenici.

Zdravstvena ugroženost pritvorenika svjesno se, smatraju oni, zanemaruje, a nehigijenski uslovi opravdavaju se ćutanjem.

- Poruka je jasna: ako se razbole ili pretrpe trajne posljedice nikoga nije briga, jer oni više nijesu ljudi, već su samo „slučajevi“. Takva praksa je oblik institucionalnog ponižavanja, otvoreno suprotna Ustavu Crne Gore, Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i osnovnim evropskim vrijednostima kojima država teži – navode pritvorenici.

INDICIJE BEZ DOKAZA

Ukazujući na pravnu i sistemsku zloupotrebu pritvora oni su kazali da se optužni akti nerijetko zasnivaju na pretpostavkama, indicijama i neprovjerenim navodima bez čvrstih dokaza.

- Sudovi, umjesto da kritički cijene prijedloge tužilaštva, olako prihvataju i produžavaju pritvor. Pojedini zvaničnici rješenje prenatrpanosti zatvora vide u proširenju kapaciteta i gradnji novih objekata, dok se pravi problem krije u odlukama istražnih sudija koje, pod pritiscima, uvijek idu u korist tužilaštva – podvukli su oni.

Dodali su da mediji, često na osnovu „curenja“ informacija iz tužilaštva ili policije, unaprijed oblikuju percepciju krivice u javnosti, stvarajući pritisak na sudije.

- Pritvor postaje instrument kontrole javnog mišljenja, a ne zakonski utemeljena mjera – dodali su oni.

Ne žele, kažu, da vjeruju da je Crna Gora postala policijska država i rob pojedinih političara kojima su hapšenja i pritvaranja postala jedini „uspjeh“ koji mogu prikazati preko svojih odabranih medija.

- Sudije moraju ostati nezavisne i imune na politički pritisak, bez obzira od koga on dolazi. Njihova dužnost je da donose odluke isključivo na temelju zakona i dokaza, a ne prema željama ili interesima vlasti, režima ili javnog mnijenja. U teškim vremenima, kada se na njih vrši otvoren ili prikriven pritisak, jedino dostojanstvene, časne i hrabre sudije ostaju vjerne svojoj zakletvi i pravdi. Onaj ko popusti pod pritiskom i odstupi od zakona čini nezakonito djelo, gubi sopstveni integritet i izdaje povjerenje građana – naveli su pritvorenici.

Sudijska funkcija, kako su podvukli, nije privilegija, već obaveza - a obaveza, kako su kazali, zahtijeva da se pravda štiti bez kompromisa.

- Crna Gora, kao država koja teži članstvu u Evropskoj uniji, ne može sebi dozvoliti da pritvor postane paravan za populizam i instrument političkog pritiska. Zadržavanje lica u nehumanim uslovima, bez realnog pravnog razloga i bez prihvatanja jemstva, predstavlja ozbiljno kršenje ljudskih prava i udar na integritet pravosuđa – naveli su pritvorenici.

Oni su predsjednika države, premijera, predsjednika Skupštine, Advokatsku komoru i nevladin sektor pozvali da hitno reaguju - ne da bi se, kako su kazali, pritvorenima činila usluga - već da bi se pokazalo da Crna Gora poštuje pravo, pravdu i ljudsko dostojanstvo.

- Očekujemo da se u rješavanje ove situacije uključe nevladine organizacije, pravnici, advokatske komore i svi pojedinci i institucije kojima su pravda, zakon i ljudsko dostojanstvo neprikosnoveni principi. Duboko poštujemo rad organizacija koje se bore za dobrobit i zaštitu životinja, jer s pravom se kaže: „Pas je čovjekov najbolji prijatelj“. Međutim, nedopustivo je da u društvu koje teži evropskim vrijednostima „čovjek čovjeku postane vuk“ i da se ljudska bića drže u uslovima gorim od onih koje obezbjeđujemo životinjama u azilima – naglasili su pritvorenici.

Ljudsko dostojanstvo nije, dodaju oni, milostinja.

- Ono je neotuđivo pravo koje niko ne smije ugroziti. Jer, kako stoji u Svetom pismu: „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Matej 25:40) – zaključili su pritvorenici.