Ozempic – ozbiljan i dobar lijek za dijabetičare, opasan za mršavljenje

Paradoks savremenog društva ogleda se u porastu broja oboljelih od dijabetesa, dok se procjenjuje da u Crnoj Gori više od 20.000 ljudi ni ne zna da ima „šećernu bolest“. Ovo oboljenje značajno narušava kvalitet života i može izazvati ozbiljne komplikacije ako se zanemari terapija i savjeti ljekara. Istovremeno, zdravstveni stručnjaci godinama upozoravaju da se veliki dio rizika može spriječiti redovnim kretanjem, uravnoteženom ishranom i smanjenjem stresa, piše Pobjeda.

U takvoj realnosti javlja se još jedan problem – globalni trend korišćenja lijeka za dijabetes „Ozempic“ kao brzog sredstva za mršavljenje. Podstaknuti influenserima i svjetskim celebritijima, mnogi ga koriste mimo indikacija, uprkos upozorenjima endokrinologa da je lijek namijenjen isključivo liječenju dijabetesa tipa 2.

Iako je „ozempic“ u Crnoj Gori registrovan samo za dijabetičare, sve češće ga pribavljaju i osobe koje nemaju ovu bolest, oslanjajući se na njegov sporedni efekat – smanjen apetit i sporije pražnjenje želuca.

Endokrinolog dr Đorđije Krnjević upozorava da ne postoji nijedan medicinski opravdan razlog da zdrava osoba koristi ovaj lijek radi mršavljenja.

Dr Krnjević potvrđuje da se u ordinacijama sve češće pojavljuju pacijenti koji žele ovaj lijek isključivo zbog smanjenja tjelesne mase.

„Globalni trendovi veoma lako dolaze i kod nas. Veliki broj ljudi dolazi sa unaprijed formiranim mišljenjem o lijeku, uglavnom stečenim preko društvenih mreža“, kaže on.

Iako je „ozempic“ prošao rigorozne kontrole EMA-e, FDA-a i nacionalnih regulatornih tijela, to ne znači da ga smiju koristiti osobe koje za to nemaju medicinsku indikaciju.

Najčešće nuspojave su mučnina, dijareja i povraćanje, uglavnom blagog do umjerenog intenziteta, a najizraženije tokom prvih nedjelja terapije.

Lijek se ne smije koristiti u trudnoći, tokom dojenja, kod pacijenata s medularnim karcinomom štitaste žlijezde, teškom depresijom, akutnim pankreatitisom i drugim navedenim stanjima.

„Zdrava osoba nema nikakav razlog da koristi ove injekcije. ’Ozempic’ nije registrovan za liječenje gojaznosti“, naglašava dr Krnjević.

U kliničkim studijama prosječan gubitak težine iznosio je oko 6,5 kilograma nakon 40 nedjelja korišćenja.

Međutim, efekti zavise od više faktora – doze, zdravstvenog stanja, pratećih oboljenja i, najvažnije, promjene životnih navika.

Ako se terapija prekine, kilogrami se uglavnom vraćaju.

„Gojaznost je hronično i recidivirajuće stanje. Prekidom terapije, dijete ili fizičke aktivnosti gubitak kilograma se postepeno poništava“, objašnjava endokrinolog.

Povremeno se u javnosti pominje povezanost „ozempica“ sa problemima žučne kese i pankreatitisa.

Prema riječima dr Krnjevića, aktuelne meta-analize i klinički podaci ne pokazuju povećan rizik od pankreatitisa u odnosu na ono što već donosi sama bolest. Kod žučne kese, problem je češće vezan za brzi gubitak kilograma, a ne za djelovanje lijeka.

Stručnjaci upozoravaju da preporuke influensera predstavljaju ozbiljan rizik po zdravlje građana.

„Laik se lako može dovesti u zabludu i ugroziti svoje zdravlje. Potrebna je adekvatna reakcija države, oštrija regulacija i odgovornost medija“, poručuje dr Krnjević.

Crna Gora se, prema riječima sagovornika, svrstala među zemlje koje prate savremene terapijske standarde, pa je „ozempic“ redovno dostupan pacijentima kojima je zaista potreban. Zloupotreba se suzbija zahvaljujući odgovornom propisivanju i kontroli distribucije.

Iako lijekovi registrovani specifično za liječenje gojaznosti još nijesu dostupni u Crnoj Gori, očekuje se da će prvi takav preparat biti registrovan tokom sljedeće godine.

Postojali su i slučajevi nabavke falsifikovanih preparata iz inostranstva dok lijek nije bio na tržištu Crne Gore, ali trenutno – uz propisno izdavanje – takav rizik je znatno smanjen.

Broj mladih sa dijabetesom i gojaznošću raste, a glavni uzroci su stres, nedovoljna fizička aktivnost i loša ishrana. Dr Krnjević poručuje da prevencija mora početi od najranijeg uzrasta.

To podrazumijeva više časova fizičkog vaspitanja, obnovu fiskulturnih sala, zabranu brze hrane u blizini škola, razvoj biciklističkih i pješačkih staza, dostupna izletišta i rekreativne manifestacije, otvaranje savjetovališta za ishranu i dijabetes.

„Promjene počinju od pojedinca. Tek zajedničkom akcijom institucija, medija i stručnjaka možemo stvoriti okruženje koje podstiče zdrave navike“, zaključuje dr Krnjević.