Pavićević: Postoji jaz između onoga što nastavni programi zahtijevaju od studenata i onoga što je stvarnost učenja

Obrazovanje je živi sistem koji zahtijeva reformu da bi se pronašao način kako da se uvrste dostupni alati, poput vještačke inteligencije, te da se omogući da postoji dio programa u kom je zabranjena upotreba tog alata, a dio u kome je ohrabrena - rekao je u jutarnjem programu Budilnik na Televiziji E, IT stručnjak Milutin Pavićević.

Slučajevi iz svakodnevne prakse, kako je kazao, ukazuju na to da postoji određeni jaz između onoga što nastavni programi zahtijevaju od studenata i onoga što je stvarnost učenja današnjeg studenta.

- S jedne strane student ne može da očekuje ništa više od nule na ispitu gdje je izričito zabranjeno korištenje vještačke inteligencije, dok sa druge strane mi u nastavnim programima nekako odbijamo da priznamo da alati koji su nam na raspolaganju postoje, ili da objasnimo studentima zašto u konkretnom primjeru, osim što im je zabranjeno, korisnije da ne koriste tada alat vještačke inteligencije - rekao je Pavićević.

Smatra da je vještačka inteligencija jako moćan alat koji je ujedno velika prečica na putu do nastavnog cilja u obrazovanju.

Kao primjer Pavićević navodi pisanje seminarskih radova, koji se ne pišu tek da bi bili čitani, već da bi se kroz proces stvaranja takvih radova studenti pošli kroz određene istraživačke faze kojima obogaćuju svoje znanje.

- Ako pitate čatdžipiti (Chat Gpt( da napiše seminarski rad on će to relativno dobro da napiše, uz sve ograde i slično. Opet se moramo zapitati da li smo dovoljno objasnili zašto je važno da neko napiše svoj seminarski rad ili domaći, a sa druge strane treba da se zapitamo da li je taj način pisanja seminarskih radova učinkovit način učenja, ako neko zna da postoji alat koji će to da uradi za njega - zaključio je Pavićević.