Pejaković: Liječenje piromanije je dugotrajno, važno je da budemo svjesni da u okruženju imamo takve ljude

Piromanija je poremećaj impulsa. Kada osoba ima opsesivnu potrebu da pali, podmeće požare i to mogu da budu manje ili veće paljevine - kazala je za Radio Crne Gore psihološkinja Adriana Pejaković.

Ovaj mentalni poremećaj poredi sa bolestima zavisnosti, narkomanijom, kockanjem i alkoholizmom.

- Osoba prvo osjeća jednu veliku tenziju, napetost, anksioznost i možda onda u jednom trenutku ona podmetne požar, zapali nešto i osjeti uzbuđenje, navalu adrenalina i to je nešto što njoj u tom trenutku predstavlja zadovoljenje neke potrebe - rekla je Pejaković.

Ne postoji, kaže, jedinstven profil piromana. Iako su uglavnom muškarci, stariji, mlađi, mogu da budu i žene, a često vatru zapale i adolescenti jer im je kontrola impulsivnosti slabija nego kod odraslih.

- Oni često znaju da postoji šteta koju su napravili, da to može nekoga da ugrozi, nekada i racionalizuju te misli: u smislu doći će vatrogasci pa ću gasiti požar, dok s druge strane njihov impuls zna da bude veoma jak. I onda kada taj impuls zapravo bude jači od njihove potrebe da se suzdrže, nastaju požari - ističe Pejaković.

Osoba koja ima piromanski poremećaj može se, kaže ona, prepoznati po nekim znacima.

- Opsesivno pričanje o požarima, posjedovanje velikog broja šibica, upaljača, opsesivno praćanje vijesti o tome, nekada samo osobe koje su podmetnule požar znaju da se sa vatrogasnim ekipama dobrovoljno prijave da taj isti požar i gase - ističe Pejaković.

Ovi znaci nijesu, naglašava ona, uvijek jedino što zasigurno upućuje da je riječ o piromanu. Ako je već dijagnostikovan kao vrsta mentalnog poremećaja, pitanje svih pitanja je može li piromanija da se liječi.

- Liječenje je dugotrajno, obično podrazumijeva psihoterapiju, kombinacije sa psihofarmacima i naravno: piromanija vrlo često izaziva nešto što su materijalne druge posljedice, krivična djela, često se izriče obavezno psihološko liječenje - kazala je Pejaković.

U ovakvim teškim danima, kaže psihološkinja Pejaković, važno je da budemo solidarni, svjesni da, nažalost, imamo u okruženju i takve ljude.