Polovina pacijenata kriminalci, bolnički kompleks bez policijskog nadzora

Prilaz psihijatrijskoj bolnici u Dobroti kao i čitav kompleks nema nikakvo obezbjeđenje. Bolnica iz sopstvenog budžeta plaća zaštitarsku agenciju koja obezbjeđuje sudsko odjeljenje sa tri-četiri čuvara u smjenama od 24 sata, koji nijesu dovoljno obučeni. Svako može da uđe i izađe, a osoblje bolnice to ne može da kontroliše. Na ulazu u kompleks nema nikakve rampe niti nas je iko pitao ko smo i đe idemo prije nego smo ušli u upravnu zgradu. Hladovina kruga bolnice služi kao parking.

Ova ustanova, u kojoj boravi 250 osoba, često je pod lupom javnosti zbog brojnih ozbiljnih propusta, koji ugrožavaju bezbjednost ne samo pacijenata i osoblja nego i cijelog društva. Nedostatak kapaciteta, adekvatnog stručnog osoblja, obezbjeđenja - „stara“ su boljka ove bolnice.

To potvrđuju sagovornici Pobjede, psihijatar i direktor ustanove Aleksandar Mačić, tehničko i medicinsko osoblje.

Već na početku razgovora direktor bolnice iznosi frapantan podatak da na sudskom odjeljenju ima 21 krevet, a sudskih pacijenata ima oko 135!

- Da, dobro ste čuli – oko 135, ponovio je Mačić i dodao da je kapacitet prepunjen i da oko 53 odsto pacijenata čine sudski pacijenti.

Naime, od 230 kreveta u Dobroti 135 koriste sudski pacijenti, od čega je čak tridesetak osumnjičenih za ubistvo. Borave uglavnom u trokrevetnim sobama i odjeljenje je prenatrpano.

Sa direktorom smo obišli sudsko odjeljenje, gdje nas je dočekao čuvar koji je otključao rešetke kako bismo ušli. Na hodniku je više pacijenata koji znatiželjno gledaju u nas, pitajući se ko smo i zbog čega smo došli.

Borave u malim sobama, sa zbijenim krevetima, neokrečenim zidovima i starim namještajem.

PROBLEM BEZBJEDNOSTI

Kako nam je ispričao direktor Mačić, ustanova godišnje plaća agenciju 80.000 eura iz sopstvenog budžeta koji bi trebalo da služi za namještaj i ostale bolničke potrebe.

Mačić je naveo da od Ministarstva zdravlja očekuju saglasnost za angažovanje ljudi koji bi obezbjeđivali krug ustanove.

- Najbezbolnije rješenje je to, jer vi kad zaposlite čovjeka, vašeg radnika, vi ga možete i kazniti i nagraditi, otpustiti ga, a ovako ne možete ama baš ništa - problematizovao je Mačić.

Naglašava da zatvorska policija nije nadležna da obezbjeđuje sudsko odjeljenje i nada se da će sud to riješiti na neki drugi način. Poređenja radi kada u Klinički centar Crne Gore upute zatvorenika on dobija 24-časovni policijski nadzor.

- Nema odjeljenja na kojem nema sudskih pacijenta, čak i u hroničnim odjeljenjima - istakao je on i negirao da među pacijentima postoje klanovi.

Mačić ističe da imaju problem zbog velikog priliva pacijenata, i to ne samo sudskih.

- Povećava se taj broj pacijenata što govori u prilog činjenici da fali nešto u sistemu zaštite mentalnog zdravlja u centrima za mentalno zdravlje koji ne mogu dovoljno dobro da liječe ljude sa psihozama. Otuda gdje je otvoreno manje odjeljenje, kao u Bijelom Polju, imamo manje prijema. Iz Nikšića sad imamo manje prijema. Trebalo bi razviti to, u više gradova napraviti manja odjeljenja i ojačati centre za mentalno zdravlje - smatra Mačić.

Naglašava da je riječ o ljudima koje oni moraju primiti po sili zakona i da je jedini način da dekompresuju bolnicu da otpuštaju ljude koji se bolje osjećaju.

- Ako neko vidi drugo rješenje, neka predloži slobodno, navodi on.

ZLOUPOTREBE

Na upit da li ima zloupotrebe u boravku pacijenata na sudskom odjeljenju, Mačić odgovara potvrdno, ali priznaje da to nijesu samo zloupotrebe ustanove na čijem je čelu.

- Uvijek ima toga, znate, ali pravni proces vode sudije, tužioci, vještaci, odbrana, a mi smo samo zadnja karika koja tu ispašta. Neka zakonska rješenja bi trebalo možda promijeniti da se neke stvari brže rješavaju. Trenutno imamo 250 pacijenata, a 230 kapaciteta, ukazao je direktor Specijalne bolnice za psihijatriju.

Iz razgovora sa ljudima koji borave u ovoj ustanovi ne stiče se utisak da nešto fali, osim, kako kažu, kupanja na plaži.

- Zadovoljni smo - kazao je jedan od njih.

- E, samo kad bi nas direktor puštio da se okupamo, da odemo do plaže, to bi nam značilo, kazao je, dok se oko njega okupilo još nekoliko pacijenata.

Drugi se uključuje u razgovor i direktoru ponavlja da bi toliko mogao „da im učini“. Priča o kupanju, izlascima, sukobima unutar ustanove, nedozvoljenim posjetama i bjekstvima aktuelna je prethodnih dana u medijima.

SUDSKO ODJELJENJE

U okviru kompleksa bolnice pacijenti su smješteni na muška i ženska akutna i hronična odjeljenja uz posebno sudsko odjeljenje u kojem leže osobe koje su, zbog teških krivičnih djela koja su počinili, iz UIKS-a upućeni na liječenje.

- Otac mi je „opalio“ više godina zatvora, ja mnogo manje. Nadam se da ću brzo da izađem, imam porodicu i raduje me što ćemo ubrzo biti zajedno - ispričao je jedan od Pobjedinih sagovornika sa sudskog odjeljenja od kojeg smo pokušavali da saznamo informaciju više.

Sad je postalo „moderno“ da se pod raznim okolnostima šalju na liječenje u ovu bolnicu, rekao je Mačić dok prilazimo grupi pacijenata koji se terete za najteža krivična djela: ubistva i pokušaje ubistva usljed teških psihičkih bolesti.

Ističe da je najveći problem prepunjenost bolnice koja dovodi do lošijeg kvaliteta rada, manjka kadra, nedostatka muških tehničara i doktora.

- Mi smo praktično prebačeni pod okrilje pravosudnog sistema, iako to nigdje ni u statutu ni u zakonu ne piše. Posljedica toga je da ne možemo adekvatno liječiti druge pacijente, jer oni zauzimaju njihove krevete iz kojih nikako da izađu, a sudski procesi su veoma spori - istakao je Mačić.

Dok mi razgovaramo, stanovnici sudskog odjeljenja u grupi čekaju da im se obratimo.

- Jeste li Vi sudija?- bilo je pitanje jednog od njih upućeno novinarki.

Drugi, kojem je bilo jasno da u posjetu nije predstavnik sudske vlasti, već pokazuje interesovanje za razgovor i kaže nam da mu je jedino teško što ne viđa porodicu koliko bi htio.

- Imam dijete i to mi je jedini problem, jer ne mogu da budem sa njim koliko želim - kazao je on.

Obilazak kompleksa

Pacijenti imaju kreativnu umjetničku radionicu u kojoj, između ostalog, prave autentične suvenire od gline ali i razne druge sadržaje koje distribuiraju u saradnji sa Turističkom organizacijom Kotora.

Tamo smo upoznali nekoliko pacijentkinja koje su nas stidljivo posmatrale, pušile i pile kafu. U istoj zgradi je i biblioteka u kojoj uvijek ima mjesta za još knjiga koje, po njihovom svjedočenju, pacijentima puno znače. Jedan od njih kaže da je tek ovdje počeo ozbiljnije da čita i da najviše voli istorijske knjige iz kojih saznaje puno toga što i širi vidike. U nastavku objekta je dobro opremljena teretana u kojoj smo sreli dva pacijenta koja su naporno radila kardio trening, ne osvrćući se na nas. 

Jedan od njih, kada je završio sa treningom kazao nam je da je na liječenju zbog zavisnosti od alkohola, tvrdeći da je na dobrom putu da se oporavi. Ispričao je da je „čist“, da se uspješno oporavlja, oprašta od alkohola i izlazi.

Sreli smo još nekoliko njih koji su nam isto rekli, ali nam je Mačićev osmijeh govorio više od riječi.

- A što je bilo prošli put? - pitao ga je direktor.

- To je bio posljednji put, direktore, neću više - odgovorio mu je.

I još jedan sagovornik tvrdio je da je vrijeme da ide kući, da ne treba da bude tu, jer se „skinuo“ sa droge.

- A alkohol? - pitala ga je zaposlena u bolnici.

- Pa dobro, moram nešto, više se ne drogiram, ali popijem ponekad, moram nešto - kazao je on.

Nakon razgovora sa njim, prilazi i drugi, iz druge države, koji nam govori da je prošao čitav svijet, radio u inostranstvu, ali da je odlučio da se liječi u Dobroti. Donirao je novac za bolnicu, kako kaže, koliko je mogao.

- Ovdje sam svega tri dana i baš sam zadovoljan, kazao je i pridružio se ostalima u sređivanju bašte, gdje se na nekoliko lokacija u grupama radilo na uljepšavanju dvorišta.

Stepeništem (oko 15 stepenica) stigli smo do ženskog sudskog odjeljenja gdje smo zatekli mlađe osobe, mahom zavisnice.

Razgovarali smo sa dvije cimerke. Rukovale su se s nama i poželjele nam dobrodošlicu.

Jedna od njih koja se liječi od zavisnosti, a osuđena je za pokušaj ubistva, rekla nam je: „Nije ovdje tako loše kako se predstavlja u javnosti“.

Pored nje, pričali smo i sa pacijentkinjom kojoj je određena mjera obaveznog liječenja zbog porodičnog nasilja.

- Prvi put sam ovdje, kazala je ona, objašnjavajući nam da je došlo do zabune, nesporazuma u kući koji je okončan njenim dovođenjem u psihijatrijsku ustanovu.

Sreli smo i tehničara koji ne krije ljubav prema svom poslu.

- Ne, nije mi teško, niti je strašno raditi u ovim uslovima. Naravno, volio bih da su bolji i da su plate veće, ali svoj posao radim s ljubavlju i to osjećaju i znaju pacijenti - kazao je on.

Dodaje da je u Specijalnoj bolnici zaposlena i njegova supruga.

Na prostranom kompleksu pacijenti imaju i plastenik gdje uzgajaju biljke, kao i sportski teren gdje obično borave, kako nam je pojašnjeno, pacijenti zavisnici.

Govoreći o ljudima koji nikada nijesu napuštali bolnicu, Mačić pojašnjava da su povremeno išli na neke vikende, ali su obično porodice te koje ih više ne prihvataju.

Kaže da pacijente treba voziti širom Crne Gore na razna suđenja te da ih uglavnom voze oni, a imaju svega dva vozila.

Pored toga, Mačić ističe da je paviljonski tip bolnice potpuno nepraktičan, sa mnogo stepeništa gdje se ne može nositi ni hrana, ni veš, jer neki pacijenti ne mogu da dolaze u restoran, i njima treba svakodnevno da se nosi hrana.

- Ovo što vam pričam su stari problemi, ja sam ovo zatekao. Uslovi na psihijatriji su uvijek teški. Morate imati šireg društvenog sluha za sve okolnosti koje se dešavaju, počev od finansiranja zdravstva pa nadalje. Mogla se napraviti jedna gradska bolnica u Podgorici ili odjeljenje za psihijatriju, kao u Nikšiću što ima. Svi znaju naše probleme i svi su nudili pomoć ali ta pomoć ne stiže. Mi smo na to navikli - zaključuje Mačić.

Nakon više sati boravka u Specijalnoj bolnici odlazimo bez odgovora na pitanje – ko će biti odgovoran za ponovno bjekstvo, prebijanje, nedozvoljene posjete i druge zloupotrebe boravka u ovakvoj instituciji?

Loša obezbijeđenost objekata, neograđenost, manjak kadra ali i nedovoljna sredstava u budžetu za ulaganja, samo su dio problema koji idu naruku pacijentima sudskog odjeljenja. Zbog svega toga, krivicu nije realno tražiti isključivo u menadžmentu i osoblju bolnice čiji je osnovni zadatak briga o svim pacijentima kojih je, prema zvaničnim brojkama, mnogo više nego što su sami kapaciteti ustanove.

A najrealnije stanje Dobrote pokazuje odgovor koji je Mačić dobio kada je objašnjavao da nema gdje pacijenta da smjesti, jer nema kreveta i pitao đe da ga smjesti.

- Ne znam, vodi ga kući - ispričao nam je Mačić odgovor koji mu je saopšten.

Možda rješenje stoji u izgradnji potpuno nove ustanove koja će zadovoljiti sve te kriterijume, ali u ovom momentu stoji jedna činjenica – da je pacijentima prilično jednostavno da pobjegnu iz bolnice. Država je izgleda zaboravila da Dobrota postoji.

Radne terapije

Pacijenti u sklopu liječenja imaju radnu terapiju, plastenike o kojima brinu, radionice, teretanu, sportske terene...

- Sponzori nam mnogo pomažu, to jesu manja sredstva, ali kad se skupi sve, nešto imamo… Ja sam stanovišta da treba razmišljati o novoj, modernoj bolnici. Razlika između bolnice u Podgorici i ovoj ovdje je ta što se u glavnom gradu nalazi klinika i ona treba da se bavi naučnim radom ili da liječi mekše slučajeve - ocijenio je Mačić.

Ističe da u Dobrotu dolaze i maloljetnici jer, kako objašnjava, nemaju gdje.

- U više navrata sam se zbog toga žalio ombudsmanu. U Podgorici je napravljeno dječje odjeljenje koje nije zatvoreno i dovoljno obezbijeđeno, pa nije jasno čemu tačno služi. Mi trenutno nemamo maloljetnika u bolnici, godišnje ih bude četiri do šest - ustvrdio je on.

Najveći broj pacijenata iz Podgorice

Mačić pojašnjava da najveći broj pacijenata dolazi iz Podgorice, zato što je najveći grad i naglašava da nestrpljivo iščekuju završetak radova bolnice u Spužu, koja bi trebalo da funkcioniše u okviru UIKS-a.

- Time bi se bolnica relaksirala, neka uzmu 50 pacijenata od 130, nama je dovoljno, zbog kreveta. Imamo i problem „podstanara“. To su ljudi koji tu borave 30-40 godina jer nemaju gdje - upozorava on.

Problematizuje i to što pacijent i kada mu istekne zatvorska kazna i dalje ne može da ide sa odjeljenja, nego čekaju dozvolu suda za njegov izlazak.

- Sud dakle treba da procijeni da li su oni za dalje liječenje ili nijesu, što je greška, nekad je to radila ovdje komisija. To nije vještačenje, mi treba da kažemo završeno je liječenje i obično su te kazne duže od prosjeka liječenja i tu imamo problem - ističe direktor Specijalne bolnice.

Napadi i bjekstva pritvorenika

Pritvorenik koji je bio smješten u Specijalnoj bolnici „Dobrota“ u Kotoru u ponedjeljak je vraćen u Upravu za izvršenje krivičnih sankcija u Spužu, nakon što je napao drugog pacijenta.

Prema našim saznanjima, do incidenta je došlo nakon obilaska ustanove koju smo posjetili kako bismo izvijestili o uslovima u kojima boravi 250 osoba.

Direktor Mačić potvrdio je u četvrtak Pobjedi da je došlo do incidenta, prvo verbalnog sukoba, a zatim i do napada koji, kako kaže, nije bio tih razmjera da bi o tome obavještavali policiju.

- Obavijestili smo zatvorsku policiju da dođe po njega jer su se stekli zakonski uslovi za to - kazao je Mačić.

Odgovarajući na naše pitanje da li je naš dolazak u Specijalnu bolnicu izazvao, kako nam je nezvanično saopšteno, revolt kod tog pacijenta, Mačić je negirao.

Dan je prije petnaestak dana objavio anonimno pismo iz Dobrote u kojem se tvrdi da nekoliko pripadnika jednog kotorskog klana nesmetano izlazi iz ustanove, obavlja nedozvoljene posjete, unosi se alkohol i narkotici.

I Vijesti su objavile da dvostruki ubica Uroš Jegdić povremeno slobodno šeta državom, jer su mu odobravani slobodni dani, odnosno liječenje u kućnim uslovima.

Autorke: Ana Raičković i Jovana Raičević