Prijeteći medijima, Haris Đurđević zaboravio na policijski kodeks

„Ohrabrujem ih da još jače krenu, odgovor će dobiti ubrzo“ – bila je poruka načelnika Regionalnog centra bezbjednosti Sjever Harisa Đurđevića upućena medijima i novinarima koji su ukazivali na rasulo u bezbjednosnom sektoru i čistke u policiji kroz fingirane disciplinske postupke. Te prijetnje, ali i klevete, Đurđević je izrekao prošle sedmice pred odbornicima u bjelopoljskom parlamentu. 

Televizija E i Portal ETV su od 4. marta objavili više priloga i tekstova o progonu policajaca koji se izjašnjavaju kao Crnogorci, a sve s ciljem da se u bezbjednosnom sektoru, na ključnim pozicijama, napravi partijska vojska lojalna Demokratama. 

Ukazivali smo na propuste u radu bezbjednosnog sektora kada je Aco Martinović na Cetinju 1. januara ubio 13 osoba, među kojima i dvoje djece. Izvještavali smo u kontinuitetu kada je zločinac Alija Balijagić, višestruki povratnik u izvršenju krivičnih djela i silovatelj, u bjelopoljskom selu ubio brata i sestru. 

Pisali smo i emitovali priloge i o bjekstvu Alije Kuča, optuženog za silovanje, koji je i ranije bio optuživan za isto krivično djelo. Podsjećali smo i podsjećaćemo na masakr na Medovini kada je stradalo 10 nedužnih osoba, među kojima i dvoje djece. Niko iz vrha bezbjednosnog sektora, ni tada ni 1. januara, nije ni pomislio da treba da podnese ostavku zbog dva najveća masakra u novijoj crnogorskoj istoriji. 

Očito su ove teme – a posebno slučajevi Balijagića i Kuča, koji su bili u njegovoj nadležnosti – razlog da načelnik Regionalnog centra bezbjednosti Sjever, istim vokabularom kao vrh Demokrata, posegne za prijetnjama, optužbama i targetiranjem medija. 

Nije pomenuo ni Portal ETV niti Televiziju E, ali iz njegovog obraćanja može se zaključiti čiji mu prilozi i tekstovi ne odgovaraju.

UZORI U POLITIČKOM GOVORU

Đurđević se, po ugledu na svoje formalne i neformalne pretpostavljene – potpredsjednika Vlade za bezbjednost Alekse Bečića, ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića i šefa Kluba poslanika i generalnog sekretara Demokrata Borisa Bogdanovića – obrušio na, kako je kazao, kvazi-medije, kojima su izvor informacija lažni profili na društvenim mrežama, a finansiraju se iz organizovanog kriminala – šverca cigareta, poručujući da su postupci u toku i da će neki biti pokrenuti. 

Očito je Đurđević zaboravio kodeks policijske etike, pa je, koristeći institucionalnu moć i poziciju, zaprijetio medijima postupcima – sve pod plaštom da su tendencioznim pisanjem „napadnute“ ključne figure bezbjednosnog sektora. 

Za promjenu, bilo bi dobro da se Đurđević rukovodi načelom istine – makar bi tako trebalo, i sa ljudskog i sa profesionalnog aspekta – jer izvori za priloge i tekstove Portala ETV i Televizije E nijesu sa lažnih profila, već od relevantnih izvora iz Ministarstva unutrašnjih poslova, Agencije za nacionalnu bezbjednost, od ljudi kojima je dosta maltretiranja, laži i podvala. Nijedna informacija nije demantovana, podaci su bili kristalno jasni i precizni. 

Ali, šta se krije iza nemuštog pokušaja Harisa Đurđevića da se bavi visokom politikom? Umjesto konkretnih poteza, i on – kao i njegovi partijski šefovi – samo obećava. 

Za promjenu, recimo, bilo bi dobro da Đurđević objasni svoje propuste u slučaju dvostrukog ubice Alije Balijagića. Bilo bi dobro i da objasni kako je Alija Kuč pobjegao iz Crne Gore. 

Načelnik je trebalo da odbornike upozna sa ostvarenim rezultatima, problemima u radu, analizom teških slučajeva koji su izazvali uznemirenje ne samo bjelopoljske, nego i cjelokupne crnogorske javnosti. Recimo, kako su policajci hapsili Balijagića u nekim prethodnim slučajevima. Je li to Alija Balijagić, danas stariji desetak godina, sada fizički spremniji, brži? Ili ima sofisticiranu opremu, mrežu jataka, natprirodne moći? Sudeći po reakciji policije pod komandom Đurđevića – jeste. 

Načelnik RCB Sjever, po uzoru na svoje pretpostavljene, a da bi prikrio svoju odgovornost, fokusirao se na medije – novinare – i održao politički govor prelazeći granice svojih ovlašćenja.
Prema informacijama Portala ETV, više izvora iz policije ukazuje da je govor unaprijed pripremljen uz saglasnost vršioca dužnosti direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića.
Materijal je, zna se, izašao iz kuhinje ideologa Demokrata, kojega progone demoni prošlosti oličeni u tridesetogodišnjoj vladavini DPS-a, iz koje je, vjerovatno kao i sa fakulteta, izašao jedva živ. 

No, pitanje je – je li načelnik Đurđević zaboravio kodeks policijske etike ili svjesno ne želi da ga se pridržava da bi se „dodvorio“ svojim pretpostavljenima i tako produžio ostanak i sačuvao svoju fotelju, za koju se – po uzoru na šefove – grčevito bori.

KODEKS SAMO NA PAPIRU 

Krenimo redom: Zakonom o unutrašnjim poslovima i Kodeksom policijske etike, u članu 13, zabranjeno je političko i ideološko djelovanje i istupanje, odnosno policijski službenik se obavezuje da bude neutralan – Đurđević za taj član nije mario, jer je iz njegovog „dobro pripremljenog govora“ jasno čiju politiku javno zastupa. 

Đurđević nije poštovao osnovna prava i slobode novinara i medija, što je zagarantovano međunarodnim konvencijama i Ustavom Crne Gore. 

Načelnik se oglušio i o član 9. Kodeksa policijske etike, kojim je definisano da je policijski službenik dužan da u svim nastupima i djelovanjima u kojima predstavlja policiju, iznosi stavove policije – nikako političke stavove. 

Ono što je očigledno jeste da se Đurđević u svom govoru nije kretao u granicama svojih ovlašćenja i nadležnosti policije, čime je narušio ugled institucije. 

Đurđević je diskriminisao i javno etiketirao dio medija koji ukazuju na slabosti i propuste u bezbjednosnom sektoru. U članu 5. Kodeksa policijske etike, policijski službenik se obavezuje na nediskriminaciju po više osnova, pa i po osnovu zabrane da bilo koga dovodi u neravnopravan položaj u ostvarivanju svojih prava i obaveza – a ovdje je riječ o pravima i obavezama novinara – niti da ih svojim djelovanjem stavi u neravnopravan položaj zato što pripadaju nekoj društvenoj grupi ili zbog bilo kojeg drugog ličnog svojstva, što se može odnositi i na istraživačko novinarstvo, novinare i medije... 

Rukovodilac organizacione jedinice je, po članu 16. Kodeksa policijske etike, dužan da ličnim ponašanjem daje primjer etičkog ponašanja drugim policijskim službenicima – a Đurđević je rukovodilac Regionalnog centra bezbjednosti Sjever. 

A o profesionalnosti načelnika Đurđevića da ne govorimo: iznositi za bilo koju osobu ili pravno lice da učestvuje u kriminalnim aktivnostima ili da se finansira iz kriminalnih aktivnosti – bez prethodno prikupljenih dokaza i sprovedenog krivičnog procesuiranja – neprofesionalno je i nezakonito. 

Sve i da policija radi i provjerava konkretna lica i njihov rad, policajac je dužan da te informacije ne iznosi u javnost, u cilju zaštite istrage, kako bi se obezbijedio postupak i prikupljanje dokaza. 

Jasno je da Đurđević nastupa sa pozicije sile i moći, koristeći službeni položaj, da mu je dalek kodeks – kako onaj ljudski, tako i policijski – jer treba izmjestiti fokus na medije i novinare i prikriti svoje nečinjenje u istragama Balijagić i Kuč. 

Postavlja se pitanje da li će Đurđević zbog ovoga biti pozvan na odgovornost, ili će svojim političkim govorom kupiti svoje političke mentore, kojima zakon i procedure nijesu u agendi djelovanja. 

Kao i njegovi šefovi, o onome o čemu treba da govori, šef Sjevera – ćuti. 

Jer, nakon što je Đurđević govorio u bjelopoljskom parlamentu, brat ubijenih Madžgalja, Velibor Madžgalj, kazao je za Dan da je ogorčen izjavom načelnika. Đurđević je izjavio da je 25. oktobra prošle godine dobio obavještenje da je protiv Balijagića primljena jedna prijava, ali da je internom kontrolom utvrđeno da su bile još dvije. Mnogo je pitanja koja je postavio Velibor Madžgalj – za sada nema reakcije rukovodioca bezbjednosnog sektora. 

Mi ćemo strpljivo čekati Đurđevićeve odgovore na ova pitanja.  

Ali i na ona o njegovoj imovini na Žabljaku. 

Samo nam trebaju odgovori – ako je Đurđević odgovoran čovjek, kao što samohvalisavo tvrdi.