Sistemski podržati psihološku sigurnost unutar organizacija civilnog društva

Ulaganje u kapacitete i psihološku sigurnost unutar organizacija civilnog društva (OCD) znači ulaganje u spremnost cijelog društva da odgovori na buduće krize, zbog čega je važno da ona bude sistemski prepoznata i institucionalno podržana.

To je saopšteno na događaju „Između pritiska i podrške – kako graditi psihološku sigurnost unutar OCD?“, koji je organizovala nevladina organizacija (NVO) CAZAS povodom 10. oktobra – Međunarodnog dana mentalnog zdravlja.

Izvršni direktor NVO CAZAS dr Mišo Pejković kazao je da su nevladine organizacije često prva linija reakcije u krizama – bilo da je riječ o nasilju u porodici, bolestima zavisnosti, javnozdravstvenim, društvenim ili humanitarnim izazovima.

„One dolaze tamo gdje sistem još nije stigao, gdje institucije nijesu dovoljno fleksibilne ili gdje povjerenje građana traži lice iz zajednice, a ne pečat na papiru“, rekao je Pejković.

Prema njegovim riječima, u vremenima kada su ljudi pogođeni strahom, gubitkom ili neizvjesnošću, upravo organizacije civilnog društva pružaju emocionalnu i praktičnu podršku na terenu, povezuju zajednice, informišu, i obnavljaju osjećaj sigurnosti i pripadnosti.

„Ali istovremeno, te iste organizacije i njihovi timovi rade pod ogromnim pritiskom – često bez sistemske podrške, uz iscrpljujuće rokove i emotivno zahtjevne zadatke. Zato je važno govoriti i o njihovoj otpornosti, o tome kako mi koji pomažemo drugima možemo ostati stabilni i sačuvati mentalno zdravlje“, istakao je Pejković.

Ukazao je da osjećaj misije koju imaju NVO često dolazi zajedno sa pritiskom, rokovima, očekivanjima, ograničenim resursima, neizvjesnošću.

„Između te dvije krajnosti – pritiska i podrške – nalazi se naša tema današnjeg dana: psihološka sigurnost. Psihološka sigurnost znači da ljudi u organizacijama mogu slobodno da izraze svoje mišljenje, da postave pitanje, da priznaju grešku, da potraže pomoć, da budu adekvatno plaćeni za svoj rad – bez straha da će biti osuđeni ili zanemareni.  To nije luksuz, to je preduslov za zdrav rad i održive rezultate“, naveo je Pejković.

Podsjetio je da je kao organizacija koja više od dvije decenije radi u oblasti zdravlja, CAZAS kroz svoj rad mnogo puta svjedočio i snazi i ranjivosti civilnog sektora.

„Vidjeli smo koliko ljudi u ovom sektoru zna da bude posvećeno, ali i koliko ta posvećenost zna da iscrpi. I zato nam je važno da o ovim temama govorimo – ne samo u okviru projekata, nego i kao zajednica koja želi da raste i da brine o sebi.

Istakao je da nevladine organizacije ne djeluju samo povremeno, već da one grade otpornost društva kontinuirano i dugoročno, kroz edukaciju, podršku i zagovaranje.

„Upravo zato, ulaganje u kapacitete i psihološku sigurnost unutar OCD znači ulaganje u spremnost cijelog društva da odgovori na buduće krize“, poručio je Pejković.

Kazao je da su iz CAZAS-a u prethodnih šest mjeseci obučili deset lidera nevladinih organizaicja za osiguranje psihološke sigurnosti na radu,

„Realizovali mentorski program podrške i trenutno tri nevladine organizacije prolaze kroz proces mentorske podrške u osiguranju psihološke sigurnosti, kao i izradili analizu stanja i utvrdili kakvo je stanje ali i potrebe u sektoru kako bismo usmjerili naredne korake u ovoj oblasti“, naveo je Pejković.

Ministar regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama Ernad Suljević kazao je da su u primjeni postojećeg Zakona o nevladinim organizacijama uočeni brojni izazovi, čijem će se rješavanju doprinijeti usvajanjem novog zakona.

Kako je naveo, uz ekspertsku podršku obezbijeđenu kroz projekat koji finansira Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori, pripremljen je nacrt novog zakona koji je prošao javnu raspravu.

„U toku je pribavljanje potrebnih mišljenja nadležnih resora, a očekuje se da će uskoro biti upućen Vladi na razmatranje“, naveo je Suljević.

Podsjetio je da je uspostavljen Savjet za saradnju organa državne uprave i nevladinih organizacija, kao važna platforma za dijalog između vladinog i nevladinog sektora

Govoreći o budućim aktivnostima, ministar je najavio da je u toku priprema digitalne platforme za podnošenje zahtjeva za kofinansiranje projekata i programa NVO podržanih iz fondova EU, koja se realizuje u saradnji sa Regionalnom školom za javnu upravu (ReSPA).

„Pilot verzija platforme biće puštena u novembru, a do kraja godine nevladine organizacije će moći da podnose zahtjeve elektronski“, najavio je Suljević.

Kazao je i da su u toku pregovori o obezbjeđivanju sredstava za izradu digitalne platforme za finansiranje projekata i programa NVO iz državnog budžeta na nivou svih organa državne uprave.

Suljević je najavio i da će početkom naredne godine otpočeti priprema nove četvorogodišnje strategije saradnje države i NVO sektora za period 2027–2031, koja će, kako je saopštio, biti izrađena na inkluzivan i transparentan način.

Predstavljajući nalaze analize i ispitivanja potreba među OCD i kadra OCD, programska direktorica NVO CAZAS Sanja Šišović istakla je da

psiholo[ka sigurnost podrazumijeva radno okruženje u kojem se pojedinci osjećaju poštovano, zaštićeno i slobodno da budu autentični.

Dodala je da je ovaj koncept ključan za razvoj zdravih, inkluzivnih i produktivnih organizacija, posebno u sektoru civilnog društva.

Pojasnila je da je jedan od ključnih izazova sa kojima se OCD suočavaju jeste kontinuirani nedostatak resursa za dostizanje željenog uticaja.

„Ograničeni budžeti često znače da ne postoje sistemske mjere podrške mentalnom zdravlju zaposlenih – poput redovne supervizije, psihološkog savjetovanja ili edukacija o stres menadžmentu“, navela je Šišović.

Ukazala je da su zaposleni nerijetko angažovani na više funkcija istovremeno, što dovodi do preopterećenosti, iscrpljenosti i povećanog rizika od sagorijevanja.

„Usljed finansijskih ograničenja, rad u civilnom sektoru često predstavlja drugi ili dodatni posao, koji pojedinci obavljaju radi lične finansijske stabilnosti. Poseban izazov predstavlja i tzv. „kultura aktivističkog izgaranja“, koja glorifikuje požrtvovanost, rad bez granica i ličnu žrtvu za „viši cilj““, rekla je Šiović.

Iako motivišuća, kako je pojasnila, ova kultura normalizuje prekovremeni rad, emocionalnu iscrpljenost i zanemarivanje ličnih potreba.

„U takvom okruženju traženje pomoći se može doživjeti kao slabost, a priznanje izazova ili ranjivosti kao profesionalni neuspjeh“, navela je Šišović.

Kazala je da zaposleni u OCD često rade sa osobama koje su preživjele traumu, nasilje, siromaštvo ili diskriminaciju, što, kako je pojasnila, zahtijeva visoku emocionalnu dostupnost, empatiju i otpornost.

„Međutim, bez adekvatne institucionalne podrške, ovaj rad može dovesti do sekundarne traume i emocionalne iscrpljenosti, pretvarajući radno okruženje u izvor psiholoških rizika“, upozorila je Šišović.

Na sve to se, kako je dodala, nadovezuju politički i društveni pritisci, naročito prema organizacijama koje se bave ljudskim pravima, rodnom ravnopravnošću, antikorupcijom i zaštitom manjinskih grupa.

„Takvi pritisci direktno narušavaju osjećaj sigurnosti zaposlenih, koji se mogu osjećati izolovano i demotivisano“, kazala je Šišović.

Pojasnila je da je analiza sprovedena na osnovu strukturiranih upitnika za OCD i njihove zaposlene, a da je u istraživanju učestvovalo 60 organizacija civilnog društva i 160 ispitanika/ca.

„Rezultati pokazuju da su ispitanici većinom angažovani na operativnim i srednjim pozicijama – u projektima, administraciji, komunikacijama i odnosima s javnošću. Najčešće prijavljeni izvori stresa su veliki obim posla, kratki rokovi, rad sa osjetljivim grupama i nesigurnost zaposlenja“, rekla je Šišović.

Govoreći o zaključcima, Šišović je kazala da psihološka bezbjednost mora postati strateški prioritet u radu organizacija civilnog društva, a ne projektno uslovljena aktivnost.

„OCD bi trebalo da: razviju interne politike koje eksplicitno adresiraju mentalno zdravlje zaposlenih, uvedu redovne procjene stresa i radnog zadovoljstva, omoguće pristup psihološkoj podršci kroz interne ili eksterne resurse,  formalizuju procedure za prijavu konflikata, mobinga i sagorijevanja, uključe edukacije o stres menadžmentu i emocionalnoj otpornosti u redovan radni program“, navela je Šišović.

Ukazala je da bi OCD trebalo da unaprijede organizacionu kulturu kroz otvoreno i participativno liderstvo.

Šišović je, govoreći o preporukama za donatore, kazala da je preporuka da se komponente psihološke sigurnosti postanu obavezan dio projektnih budžeta, kao i da se finansiraju supervizije, edukacije i psihološka podrška zaposlenima.

„Državne institucije i zakonodavna tijela treba da osiguraju pravni i institucionalni okvir koji prepoznaje i štiti mentalno zdravlje zaposlenih u OCD sektoru, kroz smjernice, inspekcijske nadzore, savjetovališta i obavezne edukacije o mentalnom zdravlju“, rekla je Šišović.

Istakla je da snaliza jasno ukazuje da psihološka bezbjednost u OCD sektoru u Crnoj Gori nije sistemski prepoznata niti institucionalno podržana.

„Zaposleni funkcionišu u uslovima visokog stresa, emocionalne iscrpljenosti i organizacione nesigurnosti, bez adekvatnih mehanizama zaštite. Zbog toga psihološka bezbjednost na radu mora postati temelj etičkog, inkluzivnog i održivog djelovanja civilnog sektora, jer bez zdravih zaposlenih nema ni zdravog i održivog civilnog društva“, zaključila je Šišović.

Tokom panel diskusije „Rad u OCD - od misije do izgaranja“, državna sekretarka Ministarstvo regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama Mirsada Bošnjak istakla je da je u završnoj fazi izrada novog Zakona o nevladinim organizacijama, u čijoj su pripremi, kako je podsjetila, aktivno učestvovali predstavnici civilnog sektora.

Prema njenim riječima, održana su tri okrugla stola u Bijelom Polju, Podgorici i Baru, navodeći da je pristigao veliki broj komentara i predloga, koji su uvršteni u nacrt zakona.

Bošnjak je podsjetila da je formiran i Savjet za saradnju državne uprave sa NVO sektorom, koji je proširen sa šest na dvanaest članova iz civilnog društva.

„Smatramo da svaka javna politika mora imati svog predstavnika iz nevladinog sektora. Njihov glas sada će se više čuti“, kazala je Bošnjak.

Govoreći o psihološkoj sigurnosti i pritiscima u civilnom sektoru, Bošnjak je poručila da je potrebno više otvorenog razgovora o stresu i mentalnom zdravlju, kako u NVO sektoru, tako i u državnoj upravi.

„Svi smo pod stresom kod kuće, na poslu, na ulici. Važno je da jedni prema drugima pokažemo više razumijevanja i podrške“, kazala je Bošnjak, navodeći da Ministarstvo planira u godišnji plan rada uvrstiti i obuke iz oblasti mentalnog zdravlja i međuljudskih odnosa.

Psihološkinja i psihoteraputkinja Tijana Ignjatov, podsjetila je da većina organizacija civilnog sektora nastaje iz unutrašnje motivacije, višeg smisla i želje da se pomogne drugima, kao i da ih pokreće vrednost altruizma i visoka empatija prema ranjivim grupama.

Takav pristup, kako je navela, privlači ljude sa sličnim vrijednostima, one koji žele da razumiju, zaštite i pruže podršku drugima.

„Mi to u psihoterapiji nazivamo unutrašnjim pokretačem u dovoljavanju drugima. To je prelikepa, ali i zahtjevna energija, jer u isto vrijeme nosi rizik da zaborimo na sebe, na sopstvene granice i potrebe“ , objasnila je Ignjatov.

Ona je upozorila da upravo takva predanost i dugotrajna posvećenost mogu dovesti do procesa izgaranja, jer zaposleni često više čuju potrebe drugih nego sopstvene.

„To je plodno tlo za burnout,, kada ste stalno usmjereni na druge, a zaboravite da oslušnete sebe“, dodala je Ignjatov.

Prema njenim riječima, dodatni pritisak dolazi i iz spoljašnjih faktora: nedostatka finansijskih resursa, povećane konkurencije i rastućih potreba korisnika.

„U situaciji kada resursa ima sve manje, a potrebe su sve veće, zaposleni često reaguju dodatnim naporom – pišu još jedan projekat, ostaju sat vremena duže, daju više od sebe. A kako je tim mali, ta iscrpljenost postaje sistemska“, rekla je Ignjatov.

Ona je ukazala i na postojanje kulture ćutanja o stresu i iscrpljenosti u nevladinom sektoru.

„Ljudi rijetko govore o svojim teškoćama, a nerijetko tek iznenadnim odlaskom iz organizacije pokažu koliko su bili iscrpljeni. Češće ćemo poslušati osobu preko puta nego sebe. O takvim procesima se ćuti, i onda nekad, bez mnogo najave, neko jednostavno ode. To dodatno opterećuje timove i pojačava pritisak na one koji ostaju“, naglasila je Ignjatov.

Kao ključ za prevazilaženje ovih izazova, Ignjatov ukazuje na izgradnju psihološke sigurnosti u organizacijama, prostora u kojem zaposleni mogu otvoreno govoriti o svojim potrebama, greškama i teškoćama, bez straha od osude.

„To je osnova o kojoj se ne pregovara. Psihološka sigurnost znači da se čujemo međusobno, sa istom empatijom koju dajemo našim korisnicima“, rekla je Ignjatov.

Izvršna direktorica NVO CEDEM Nevenka Vuksanović, kazala je da je burnout sindrom u civilnom sektoru usko povezan sa odlivom kadra i nedostatkom finansijske stabilnosti.

„Istraživanja pokazuju jasnu vezu između sagorijevanja u sektoru i odlaska ljudi iz organizacija. Kod nas se to posebno vidjelo nakon promjene vlasti 2020. godine, kada je veliki broj zaposlenih prešao u državne institucije ili biznis sektor“, istakla je Vuksanović.

Prema njenim riječima, razlog za to nije uvijek veća plata, već sigurniji i stabilniji izvor prihoda.

„Procjenjujem da je civilni sektor tada izgubio i do 40 odsto kadra. Time smo pretrpjeli ozbiljnu štetu, jer je sektor morao iznova da gradi svoje kapacitete, što zahtijeva i finansijska ulaganja“, navela je Vuksanović.

Ukazala je da civilni sektor i dalje „kuburi“ sa finansijskom nestabilnošću, zbog čega je teško ulagati u profesionalni razvoj zaposlenih i njihovo mentalno zdravlje.

„Sve slabosti, uključujući i burnout, zapravo su odraz kapaciteta jedne organizacije, polovina je finansijski kapacitet, a druga polovina sposobnost lidera da prepozna stanje svog tima“, naglasila je Vuksanović.

Istakla je važnost sistemskog pristupa mentalnom zdravlju i obrazovanju.

„Ako želimo zdrave odrasle osobe, moramo početi od djece. Ministarstvo prosvjete mora imati ključnu ulogu, jer građansko obrazovanje nije obavezno, a u školama raste vršnjačko nasilje. Ako se vrijednosti ne uče u porodici, država mora da ih uspostavi kroz sistem“, ocijenila je Vuksanović.

Događaj je organizovan u okviru regionalnog projekta SMART Balkan, koji implementira Centar za promociju civilnog društva, Centar za istraživanje i kreiranje politika i Institut za demokratiju i medijaciju a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.