Stešević: Lađa nam mnogo znači

Nema gdje nijesu otišle slike i snimci, čak i do Amerike. Stranaca bude mnogo, prolaze ovuda i direktno dođu na lađu samo da bi se snimali i slikali, da odnesu uspomene koje ne mogu da se izbrišu -  kazao je mještanin sela Ramčine  Željko Stešević, za emisiju Srećan dan, na Televiziji E.

Na Limu, gdje voda šapuće tajne starih vremena, još uvijek plovi – lađa. Ne moderna, ni brza, već ona stara, sa dušom. Od 1994. prevozi mještane Ramčine s obale na obalu, kao što su nekada to činili njihovi djedovi. Nema jednog kapetana – svi su pomalo mornari. Djeca, žene, starci – svi znaju da je lađa više od čamca: ona je put, veza, navika... i atrakcija za one koji se prvi put ukrcaju. A tamo gdje nema mosta, ljudi su sami sebi – most.

Na rijeci koja ne prašta brzinu, već cijeni strpljenje više od tri decenije klizi metalna lađa, tiha, skromna i neumorna. Pokreće je samo snaga vode, a usmjerava ruka čovjeka. Nema motora, ne troši gorivo, a svakoga dana prevozi živote. Za desetak domaćinstava sela Ramčina ona nije samo prevozno sredstvo, već most ka ljekaru, prodavnici, školi i svijetu sa druge strane obale. Od 1994. do danas ona je tu kad god zatreba. 

- Koristi lađu selo Ramčina, ali i šire, jer ovuda se prolazi, svi prolaze, lovci, ribolovci - kaže Darko Stešević.

Lađa je postavljena iz nužde kao odgovor na nepristupačnost, jer do Ramčine vodi samo jedan put, zemljani i vijugav, dugačak 5 kilometara od magistrale, ali još duži kada se hoda po kiši, blatu i ledu, zato se tražilo drugo rješenje, pouzdanije, tiše i bliže.

 - Nama u svakodnevnom životu pomaže dosta. Mi smo udaljeni od kuća do asfalta nekih 500 metara, to je za desetak minuta di magistrale, a putem od 45 minuta do sat vremena pješke magistrale, do Ribarevina. Lađa nam mnogo znači - kaže Željko Stešević.

Mijenjala je lađa svoj položaj, uzvodno i nizvodno, prateći promjene terena i uslova. A vožnja - uvijek besplatna. Stranci koji naiđu, ponekad, daruju djecu parom za jednu vožnju lađom i za uspomenu koju dugo pamte.

- Nema gdje nijesu otišle slike i snimci, čak i do Amerike. Kad bi stranci dolazili slikali bi se, snimali i onda bi odnijeli te slike i snimke kao uspomenu. Stranaca bude mnogo, prolaze ovuda i direktno dođu na lađu samo da bi se snimali i slikali da odnesu uspomene. To su uspomene koje ne mogu da se izbrišu - kaže Stešević.

U lađu ulaze svi, i stari i mladi, čak i djeca. Neki od njih nikad nijesu naučili da plivaju, ali to ih ne sprječava da svakodnevno prelaze rijeku. Svakog jutra oko desetak đaka iz Ramčine ide u školu upravo ovom lađom i preko nje se vraćaju kući.

- Svi su naučili, i plivači i oni koji nijesu, ne znaju da plivaju ali koriste lađu, smiju da uđu u lađu, da se voze. Sa strahom, ali prelaze. Svi znaju da upravljaju lađom - ističe Darko Stešević.

Iako ne pliva, malena Darija Stešević kaže da to nije prepreka da obuče prsluk za neplivače i vozi se lađom, pa i ako se okupa nema opasnosti, jer je prsluk tu. 

- Često se vozimo, i ljeti svaki dan, a kad počne škola onda nas vozi moj tata, ili neki komšija. Ja ne plivam ljeti, ali koristim prsluk za spašavanje, sa njim možeš da budeš u vodi i ne možeš da potoneš -  kaže Darija Stešević.

Upravljanje lađom nije komplikovano, kažu mještani, ali nije ni bez mane, jer je stara i dotrajala. Prije nego što je završila u Ramčini služila je za prevoz putnika između  Loznica i Pruske, sve dok mostovi nijesu spojili obale i učinili je suvišnom, a onda je našla novu svrhu, na drugom dijelu Lima gdje mosta i dalje nema.

- Desilo se da je nadošla voda i otkačila se lađa, skinula se sajla. Ponio je Lim i  ne znam ko je tačno ko je čovjek koji je ovu lađu izvadio iz Lima. Ova je lađa imala komplet konstrukciju krova, kad pada kiše da se unutra ne kisne, imala je i sjedišta okolo, ali otkako je Lim ponio polomio je sve stope koje su bile na njoj, i taj krov, ali to što je ostalo i dalje stoji - naglašava Darko Stešević.

Zimi nije najgore, kažu mještani, mnogo teze je u jesen kad kiše natapaju put i blato učini Ramčinu još daljom nego što jeste.

- Nije ova lađa u nekom dobrom stanju pa da bude toliko bezbjedna. Ipak ova je rijeka jaka, brza, nosi uvijek nešto, drvo, veće ili manje, i kad naiđe to drvo opasno je, digne lađu i prevrne je. Imali smo jednu priliku da se zakačilo drvo za sajlu, ali smo uspjeli da nije niko stradao. Bilo je situacija da voda uhvati djecu pored obale, i spašavali smo djecu. Bilo je situacija takvih, ali bogu hvala od 1994.godine niko nije stradao - istakao je Darko Stešević.

Ramčina nije poznata samo po lađi, već i po ljudima, po slozi, harmoniji i komšijskim odnosima, koji se osjećaju na svakom koraku. Iako žive naselu i bave se poljoprivredom zadovoljni su svojim životima. Zajedno rade druže se, pomažu jedni drugima u poslu i u nevolji. Kažu imaju sve što im treba, osim jednog - mosta koji bi zamijenio lađu i olakšao svakodnevicu. 

- Život je ko voli selo idealan. Ravnica je, imate sve uslove, vodu, čist vazduh, samo za poželjeti. Hoću da poručim ovim našim čelnicima da treba omladini da daju što više uslova za život, jer sva bi se omladina danas rado vratila na selo, ali nemaju gdje- zaključila je Veliborka Stešević.