Vještačka inteligencija nije ni spas ni prijetnja već ogledalo ljudske svijesti i vrijednosti

U vremenu kada vještačka inteligencija sve snažnije ulazi u učionice, laboratorije i svakodnevni život, jedno pitanje postaje ključno – da li tehnologija služi čovjeku ili čovjek polako postaje njen dodatak? Na to i srodna pitanja pokušali su da odgovore učesnici FUNK govornice na temu „Vještačka inteligencija – podrška ili prijetnja obrazovanju?“, saglasni da AI nije ni spas ni prijetnja već ogledalo ljudske svijesti i vrijednosti. 

- Univerzitet 2050. neće biti samo zgrada, već spoj stvarnog, virtuelnog i personalizovanog svijeta učenja. AI mentori biće dio svakog studenta, ali uloga profesora biće važnija nego ikad – da uče mlade kako da misle i osjećaju, a ne samo kako da koriste alat - istakao je dr Ljubiša Bojić sa Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu.

On smatra da cilj nije da AI zamijeni razmišljanje, kreativnost i empatiju, već da nas oslobodi administrativnih ograničenja.

- Najveća opasnost nije u tome da AI misli umjesto nas, nego da prestanemo da mislimo sami. Ako ne uskladimo AI sa ljudskim vrijednostima, rizikujemo obrazovni sistem u kojem će efikasnost nadvladati empatiju. Učimo AI da prepozna naše vrijednosti, jer od toga zavisi da li će obrazovanje ostati ljudsko - poručio je Bojić.

Prof. dr Vuk Vuković istakao je da je „pitanje razvoja vještačke inteligencije trenutno i tehničko i sociološko pitanje – jer se društvo još uvijek privikava na njenu sveopštu prisutnost“.

- Vrlo brzo će vještačka inteligencija postati univerzalno etičko pitanje, odnosno pitanje moralnog rezonovanja – ne na nivou normativne etike, već na nivou moralnog razvoja pojedinaca - kazao je Vuković.

On je upozorio da „posebna opasnost nekritičke primjene i tehničke upotrebe vještačke inteligencije proizlazi iz činjenice da se, kao društvo, još uvijek borimo sa korišćenjem medija prethodne generacije – društvenih mreža i svih fenomena koje su one donijele, poput informacijskih poremećaja i govora mržnje“.

- Svako od nas ko predaje, piše, uči, stvara ili istražuje već osjeća da se pred njegovim ekranom mijenja ne samo alat, već i način mišljenja. AI više nije novotarija s margine, već zajednički prostor u kojem se prepliću tehnologija, etika i pedagogija – često bez jasnih granica. Posebno pitanje, u tom kontekstu, biće i ono koje se tiče stvaralačke i umjetničke produkcije - zaključio je Vuković.

Prof. dr Dijana Vučković istakla je da „vještačka inteligencija u obrazovanju nije čarobni štapić, već lupa koja ima potencijal da uveća i dobre i loše prakse“.

- Ako ne promijenimo način na koji učimo i poučavamo, algoritmi bi mogli ubrzati stare greške. Ali ako se usmjerimo na razvoj kritičkog mišljenja, mogu se otvoriti potpuno novi putevi razumijevanja - kazala je ona.

Vučković je dodala da vještačka inteligencija može pomoći učenicima da uče brže, ali ih ne smije lišiti pitanja o svrsi učenja.

 - Nije problem što vještačka inteligencija ulazi u učionice – naprotiv, ona može biti ‘čarobni pomoćnik’. Problem nastaje ako iz učionica izbacimo radoznalost i ako ne podučavamo moralno rezonovanje. Tehnologija može biti moćan saveznik obrazovanja, ali samo ako ostane u službi čovjeka, a ne obrnuto - zaključila je Vučković.

Debata je otvorila i brojna pitanja publike o ulozi i granicama tehnologije u obrazovanju, potvrdivši da je ključna odgovornost i dalje na čovjeku – kako će koristiti alate koje je sam stvorio.