Zatvori natrpani, pritvorenici tvrde da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje

rna Gora nalazi se posljednjih nekoliko godina u vrhu evropskih zemalja po broju pritvorenika, s najvišom stopom određivanja pritvora po glavi stanovnika, pokazuju podaci Godišnjeg izvještaja Savjeta Evrope o zatvorskoj populaciji. Isti podaci ukazuju da je stopa zatvorenika u našoj zemlji znatno viša od evropskog prosjeka i iznosi 164 osuđenika na 100.000 stanovnika.

Alternativne mjere poput kućnog pritvora, jemstva, obaveze povremenog javljanja određenom državnom organu, zabrana pristupa ili sastajanja sa određenim licima, privremeno oduzimanje putne isprave ili vozačke dozvole gotovo i da se ne primjenjuju, dok su kapaciteti u zatvorima u Spužu i Bijelom Polju prepunjeni.

Tako se, prema podacima Izvještaja o zatvorskoj populaciji Savjeta Evrope za 2024. godinu, Crna Gora našla među evropskim zemljama koje imaju više zatvorenika nego raspoloživih mjesta.

- Zemlje s najvišim stopama zatvaranja bile su Turska: (356 zatvorenika na 100.000 stanovnika), Azerbejdžan (264), Gruzija (261), Republika Moldavija (235), Poljska (202), Mađarska (195), Albanija (192), Češka (180), Slovačka (179), Srbija (177), Latvija (175) i Crna Gora (164). Druge zemlje s visokim stopama zatvaranja uključivale su Litvaniju (158), Ujedinjeno Kraljevstvo (Engleska i Vels) (145) i Sjevernu Makedoniju (143), navodi se u Izvještaju Savjeta Evrope.

Kako piše u tom dokumentu, naša zemlja nalazi se na petom mjestu liste evropskih država kada je riječ o pritvorenicima koji se nalaze u Istražnom zatvoru, kojima nije izrečena prvostepena presuda. Ispred Crne Gore, na tom spisku se nalaze Jermenija, Albanija, Lihtenštajn, dok je San Marino na prvom mjestu.

- Među državama koje imaju jako visoku stopu lica koja ne izdržavaju konačnu kaznu u zatvorskoj populaciji su i Luksemburg, Švajcarska, Holandija, Monako, Malta, Hrvatska, Slovenija, Sjeverna Irska, Ukrajina, Danska i Belgija - stoji u dokumentu.

Prema uporednim podacima Izvještaja za 2023. godinu, situacija je dosta slična - naša država je na spisku po broju pritvorenika u Istražnom zatvoru visokorangirana na listi, a zatvorske uprave sa najvećim udjelom pritvorenika bile su u Albaniji (55 odsto), Jermeniji (53 odsto), Luksemburgu (49 odsto), Švajcarskoj (46 odsto), Holandiji (45 odsto), Crnoj Gori (42 odsto) i Sjevernoj Irskoj (41 odsto).

- Posljednjeg dana 2023. godine, u prosjeku, skoro jedna trećina zatvorenika u evropskim zatvorima bila je u Istražnom zatvoru. Najmanji udio pritvorenika imale su Češka (7,5 odsto), Litvanija (11 odsto), Poljska (11 odsto), Rumunija (12 odsto) i Sjeverna Makedonija (12 odsto), navodi se u dokumentu.

Da se mjera određivanja pritvora već godinama ne primjenjuje adekvatno u sudskoj praksi upozoravaju i sagovornici Pobjede ukazujući na to da ih sud olako određuje te da postoji veliki broj slučajeva u kojima je pritvor određivan kada nije bilo uslova za to, da je trajao neprimjereno dugo i da se u nekim predmetima čak pretvorio u kaznu. Oni tvrde da je takav pristup ozbiljan problem, jer kasnije dovodi državu u situaciju da tim licima nadoknađuje štetu, posebno onda kada se dođe do oslobađajuće presude.

Ono što, ipak, najviše zabrinjava jeste što do sada građani nijesu imali priliku da vide da se neko, prvenstveno u pravosuđu, pa onda i tužilaštvu ozbiljno bavio ovom problematikom i uradio nešto da se ta loša praksa promijeni.

Pored toga, sagovornici Pobjede problematizuju i institut kontrole optužnice koji je, kako smatraju, izgubio smisao i svrhu jer se optužnice praktično „potvrđuju kao na traci“ te da je puno slučajeva gdje je optužnica potvrđivana, a da je sud kasnije na glavnom pretresu morao da uklanja nedostatke koje je tužilaštvo napravilo prilikom istrage i da se sve okonča oslobađajućom presudom, čak i za najteža krivična djela.

Sa druge strane, pritvorenici se žale na loše uslove u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS), dinamiku sudskih procesa i tvrde da im je, zbog dužine trajanja pritvora, povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Strahuju i da bi Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama ZKP-a, koji je predviđao da pritvor umjesto sadašnjih tri može trajati do pet godina od podizanja optužnice do izricanja prvostepene presude, mogao ponovo da se nađe u rukama poslanika u Skupštini. Povod za takvu sumnju, kako navode, jeste slaba primjena alternativnih mjera, ali i plan proširivanja prostornih kapaciteta u Spužu.

Prema podacima koji su Pobjedi dostavljeni iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS), u toj ustanovi trenutno se nalazi ukupno 1.473 osobe, od kojih se njih 729 nalazi u Istražnom zatvoru u Spužu. U pritvorskoj jedinici Zatvora u Bijelom Polju boravi 114 pritvorenika, dok broj zatvorenika koji se nalaze na izdržavanju kazne iznosi 630.

Kako nam je saopšteno, najveći broj čine osobe kojima je određen pritvor zbog sumnje da su počinili krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala te da za određeni broj pritvorenih lica postoje operativna saznanja da su pripadnici organizovanih kriminalnih grupa.

Naglašavaju da je, s obzirom na takvu strukturu pritvorenika, jako složeno obavljanje svakodnevnih aktivnosti poput: šetnje na otvorenom prostoru, posjete članova porodica, posjete advokata, podjele obroka, terapije...

Sa druge strane, posljednjim obilaskom Istražnog zatvora, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda (ombudsman) utvrdio je da problem prenatrpanosti i dalje ostaje ključni izazov, s negativnim posljedicama po uslove boravka, zdravstvenu zaštitu i ukupnu dobrobit pritvorenih lica. Na loše uslove i neadekvatnu higijenu ukazuju i sami pritvorenici koji, osim ovih problema, tvrde da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i da se pritvor zbog dužine trajanja pretvorio u kaznu.

Zbog ovakvih okolnosti, naglašavaju iz UIKS-a, intenzivno rade na proširenju smještajnih kapaciteta.

- Preduzete mjere u prethodnom periodu odnose se na oslobađanje znatnog dijela smještajnog kapaciteta, prije svega u Zatvoru za kratke kazne, gdje je smješteno oko 165 pritvorenih lica, a kapacitet ovog objekta je dodatno proširen za 71 mjesto. Takođe, prošireni su kapaciteti Istražnog zatvora za dodatnih 60 mjesta, kao i kapaciteti Zatvora u Bijelom Polju, takođe za 60 mjesta, gdje je trenutno smješteno oko 114 pritvorenika, pojašnjavaju oni.

S tim u vezi, UIKS je o postojećim izazovima obavijestio sve nadležne institucije, kao i ostale državne organe koji mogu doprinijeti prevazilaženju problema.

- Naglašavamo da je i plan izgradnje novih objekata nešto što podrazumijeva koordinisane aktivnosti resornog ministarstva i Vlade Crne Gore. Kada je riječ o izgradnji Specijalne zdravstvene ustanove, koja se nalazi u okviru zatvorskog kompleksa, realizacija projekta dostigla je 67 odsto. Po završetku građevinskih radova uslijediće opremanje objekta i obezbjeđivanje stručnog kadra odgovarajućeg profila i kvalifikacija - istakli su oni za Pobjedu.

Prethodnih godina spekulisalo se da bi jedna od opcija za rješenje problema prebukiranih prostornih kapaciteta bila izgradnja novog zatvora u Mojkovcu, koji bi bio namijenjen samo za sjever države i gdje bi se moglo smjestiti 200 osoba. Ta investicija, koja bi mogla koštati 40 miliona eura, za sada je samo mrtvo slovo na papiru, jer u izvršnoj vlasti smatraju da izgradnju takvog kompleksa treba dobro razmotriti i dodatno sagledati njegovu opravdanost usljed nedostatka stručnog kadra i dodatnih troškova koji nijesu propisani projektom „Izgradnja zatvora za sjevernu regiju Crne Gore u Mojkovcu“.

(NE)PRIMJENA ALTERNATIVNIH MJERA

Skromna primjena alternativnih mjera jedan je od vodećih problema u krivičnom postupku na koji ukazuju brojni pravni stručnjaci, ali i Evropska unija, koja u svojim izvještajima podstiče države članice i kandidate za članstvo, poput Crne Gore, da za lakša krivična djela, umjesto pritvorskih, primjenjuju alternativne mjere.

Međutim, prema istraživanju Centra za monitoring i istraživanje (CeMI), sudovi se u prosjeku četiri puta češće odlučuju za mjeru pritvora nego za bilo koju blažu mjeru. Iako se pravosuđe u tom pogledu suočava sa problemom kadrovskih kapaciteta – nedovoljnog broja sudija, tužilaca, administrativnog osoblja i ograničenih resursa policije za praćenja primjene alternativnih mjera, mnogo češći izazov predstavlja javna percepcija, jer građani često ne „priznaju“ alternativne sankcije kao jednako legitimne poput određivanja pritvora. Ovo se posebno odnosi na predmete u kojima su istragom obuhvaćeni javni funkcioneri/ke ili poznati biznismeni/ke.

Kada je riječ o primjeni alternativnih mjera, iz Ministarstva pravde ističu da na raspolaganju imaju uređaje za elektronski nadzor, od čega njih 109 čine tzv. nanogice, koje su namijenjene za kazne do šest mjeseci zatvora. Napominju da se ovi uređaju koriste samo u postupcima izvršenja krivičnih sankcija iz nadležnosti ovog ministarstva.

- Ministarstvo pravde ima na raspolaganju 109 kompleta uređaja (stacionarna jedinica + odašiljač, tzv. nanogica). Pored toga, Ministarstvo pravde ima na raspolaganju i komplet od 105 uređaja (prijemnik + odašiljač) koji se koriste u postupcima izvršenja mjere bezbjednosti zabrana približavanja, kao i postupcima nadzora uslovno otpuštenog osuđenog lica kojem je odlukom suda data određena obaveza za vrijeme trajanja uslovnog otpusta, ustvrdili su iz resornog ministarstva za Pobjedu.

Iz Višeg suda u više navrata saopšteno je da postoji „nestašica nanogica“ te da su zbog toga prinuđeni da određuju pritvor čak i onda kada ta mjera nije u potpunosti neophodna. U Ministarstvu pravde, sa druge strane, pojašnjavaju da se ovi uređaji koriste samo u slučajevima kada je presuda pravosnažna.

- Navedeni broj uređaja u prethodnom vremenu zadovoljavao je potrebe za izvršenjem krivičnih sankcija koje se kontrolišu putem elektronskog nadzora te su iste izvršavane u zakonskim rokovima. Ipak, cijeneći priliv predmeta ove vrste, Ministarstvo pravde će sagledati potrebu za nabavkom određenog broja dodatnih uređaja - naglašavaju oni.

Napominju da se Ministarstvo u postupcima izvršenja krivičnih sankcija koje se kontrolišu putem elektronskog nadzora javlja samo kao organ izvršenja odluka koje donose sudovi.

- S tim u vezi, navodimo da je Ministarstvu pravde 2024. godine od strane sudova dostavljeno radi izvršenja 330 presuda u kojima je

izrečena kazna zatvora u prostorijama u kojima osuđeni stanuje, te 61 presuda u kojima je izrečena mjera bezbjednosti zabrana približavanja. Navedene sankcije predstavljaju samo dio alternativnih sankcija čije izvršenje sprovodi Ministarstvo pravde - pojasnili su u odgovorima dostavljenim Pobjedi.

Dodaju da o tome koja će vrsta krivične sankcije biti izrečena odlučuje sud, ali takođe ukazuju na potrebu izricanja alternativnih sankcija i mjera nadzora, jer su zatvorski kapaciteti prepunjeni.

- Dakle, sud postojanje ili nepostojanje činjenica na kojima zasniva odluku cijeni po svom slobodnom uvjerenju, dok kaznu odmjerava rukovodeći se zakonom propisanim pravilima o odmjeravanju kazne. Ističemo da postoji preporuka sa međunarodnih adresa da se eliminiše prenatrpanost u kazneno-popravnim ustanovama, pa u tom smislu da se više primjenjuju sankcije i mjere koje su alternativa kazni zatvora, odnosno pritvoru. Takođe, ukazujemo na potrebu da sudovi u Crnoj Gori još više koriste zakonsku mogućnost izricanja alternativnih mjera u svim onim situacijama u kojima su ispunjeni za to uslovi i gdje sud nalazi da bi se tom vrstom kazne prema konkretnom učiniocu postigla opšta svrha krivičnih sankcija i svrha kažnjavanjem - naglasili su iz Ministarstva pravde.

Podsjećaju da su, prema Zakoniku o krivičnom postupku (ZKP), mjere koje se mogu preduzeti prema okrivljenom za obezbjeđenje njegovog prisustva i za nesmetano vođenje krivičnog postupka: poziv, dovođenje, mjere nadzora, jemstvo i pritvor. Dodaju i da Ministarstvo pravde nije nadležno za sprovođenje mjere nadzora zabrana napuštanja stana (kućni pritvor) te da je izvršenje ove mjere dato u nadležnost policije, shodno članu 168 stav 2 Zakonika o krivičnom postupku.

- Osim već pomenute zabrane napuštanja stana, mjere nadzora su: zabrana napuštanja boravišta; zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja, obaveza povremenog javljanja određenom državnom organu, zabrana pristupa ili sastajanja sa određenim licima, privremeno oduzimanje putne isprave i privremeno oduzimanje vozačke dozvole - pojašnjavaju oni.

Dodaju da sud može neku od ovih mjera, po službenoj dužnosti ili na prijedlog tužioca ili oštećenog, izreći okrivljenom ako postoje okolnosti koje ukazuju da bi okrivljeni mogao pobjeći, sakriti se, otići u nepoznato mjesto ili u drugu državu ili ometati vođenje krivičnog postupka.

- U odnosu na mjeru jemstva, zakonom je propisano da se okrivljeni koji treba da bude stavljen u pritvor i okrivljeni koji je već stavljen u pritvor samo zbog postojanja okolnosti koje ukazuju da će pobjeći ili iz razloga što je iako uredno pozvan izbjegao da dođe na glavni pretres, može ostaviti na slobodi, odnosno pustiti na slobodu ako on lično ili neko drugi za njega pruži jemstvo da do kraja krivičnog postupka neće pobjeći, a sam okrivljeni obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište (dodati iznos jemstva) - kazali su Pobjedi iz Ministarstva pravde.

Ipak, zvanični podaci pokazuju da se jemstva u crnogorskim sudovima koriste izuzetno rijetko te da tužilaštvo najčešće pribjegava najtežoj mjeri – mjeri određivanja pritvora. Postoje slučajevi u kojima odbrana okrivljenih više puta ponudi jemstvo prilikom sudskog procesa, ali da sud većinom odbija takve prijedloge. Takav primjer nalazimo kod Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, gdje je njegov branilac čak pet puta podnosio sudu ovaj prijedlog, koji je u kontinuitetu odbijan.

Osim toga, zabilježen je i slučaj nekadašnjeg službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Petra Lazovića, koji je ponudio jemstvo od 9,3 miliona eura za izlazak iz pritvora, što predstavlja najveće jemstvo u istoriji crnogorskog pravosuđa. Lazović je ponudu o jemstvu više puta dostavio Višem sudu u Podgorici kako bi se branio sa slobode, međutim, kao i sve prethodne, sud je odbio i ovu.

Država je od 2022. do 2024. godine prihodovala 445.500 eura od jemstva, pokazuju podaci dostavljeni Pobjedi iz Višeg suda u Podgorici. Visina najvećeg položenog jemstva za te dvije godine iznosila je 150.000 eura.

- U toku 2022. godine ukupan iznos položenog jemstva u novcu je iznosio 170.000,00 eura, u toku 2023. godine 135.500,00 eura, a u toku 2024. iznos položenog jemstva iznosio je 140.000,00 eura - saopšteno je Pobjedi iz Višeg suda.

PROBLEM TRAJANJA PRITVORA

Da postoji velika potreba da se primjenom alternativnih mjera rasterete prostorni kapaciteti pritvora smatraju i u instituciji ombudsmana. U tom smislu, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda ukazuje na potrebu poboljšanja materijalnih uslova i sprovođenje preporuka Evropskog komiteta za prevenciju torture.

- Neophodno je obezbijediti osnovne standarde za veličinu pritvorskih prostorija i poboljšati higijenske i zdravstvene uslove kako bi se osigurao human i dostojanstven tretman pritvorenih lica. Iako su pritvorenici uglavnom zadovoljni tretmanom osoblja i ishranom, evidentno je da nedostatak prostora, ograničen boravak na svježem vazduhu utiče na kvalitet života, povećava stres i rizik od sukoba - upozoravaju iz institucije ombudsmana.

Napominju da higijenski uslovi i stanje infrastrukture nijesu na zadovoljavajućem nivou – posebno u pogledu uslova u sobama, sanitarnih čvorova i kabina za tuširanje.

Navode da sa aspekta poštovanja ljudskih prava, prenatrpanost u zatvorskim ustanovama znatno utiče na mentalno zdravlje i psihološko stanje pritvorenih lica.

- Nedostatak ličnog prostora, konstantna izloženost drugim osobama i ograničena mogućnost privatnosti stvaraju hronični stres koji može dovesti do različitih negativnih posljedica, uključujući povećanu anksioznost, depresiju i agresivno ponašanje, objašnjavaju oni i dodaju da u takvim uslovima raste tenzija među zatvorenicima, što povećava rizik od konflikata i nasilnih incidenata.

Posebno naglašavaju da, u Istražnom zatvoru, gdje pritvorena lica nijesu pravosnažno osuđena i ne postoje rehabilitacioni programi, psihološki pritisak može biti još izraženiji.

- U takvim uslovima važno bi bilo obezbijediti barem osnovne oblike psihološke podrške, bolju zdravstvenu zaštitu i boravak na otvorenom shodno Pravilniku, kako bi se smanjili negativni psihološki efekti boravka u pritvoru - navodi se u odgovorima ombudsmana dostavljenim Pobjedi.

Iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda upozoravaju da pritvor ne smije biti oblik izolacije te da su prava pritvorenika u tom smislu zaštićena međunarodnim i domaćim propisima.

- Pritvorenik ima pravo da obavijesti porodicu o svom pritvaranju, redovno komunicira osim ako to nije privremeno ograničeno odlukom suda radi sprečavanja uticaja na svjedoke ili ometanja postupka. Ako se to pravo pritvoreniku uskrati bez pravnog osnova ili duže nego što je neophodno, to može predstavljati nečovječno i ponižavajuće postupanje. Neodobravanje prava na kontakt sa porodicom i pristupa pravnoj pomoći može predstavljati kršenje osnovnih ljudskih prava, a nezakonito miješanje države u privatni život dovesti i do povrede člana 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima, poručuje ombudsman.

Na problem dugotrajnog pritvora i minimalnih primjena alternativnih mjera ukazuje advokat i bivši predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović, koji ističe da se u Crnoj Gori olako određuju pritvori i podsjeća da je i predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić nedavno izjavila da je Crna Gora na prvom mjestu po dužini trajanja pritvora u Evropi,   što je, prema njegovom stavu, automatski pokazatelj da se taj problem mora svesti na neku razumnu mjeru.

Begović

- Važno je istaći i da se tzv. alternativne mjere, počev od jemstva, kućnog pritvora i drugih mjera nadzora rijetko primjenjuju. Imamo situaciju da se po prijedlogu za određivanje jemstva, i kada sud donese takvo rješenje - pet, šest puta ono ukida i odluka o jemstvu traje do godinu, što je apsurdno - istakao je Begović za Pobjedu.

On je podsjetio na stav Ministarstva pravde i predsjednice Vrhovnog suda da pritvori u određenim predmetima predugo traju.

Prema njegovim riječima, to je još jedan razlog više da se taj problem što prije riješi.

- Zaista, moram reći da je u posljednjih desetak dana nakon štrajka u Istražnom zatvoru ukinut određeni broj pritvora licima u tim predmetima organizovanog kriminala i možda je to prvi korak ka svemu tome što će se u nekoj bližoj budućnosti desiti - naveo je advokat za Pobjedu.

Njegov kolega, advokat Veselin Radulović, posebno se osvrnuo i na problem instituta kontrole optužnice za koji smatra da je izgubio smisao i svrhu koja mu je namijenjena odredbama ZKP.

Radulović

- Sud ne ulazi u ozbiljniju kontrolu optužnice, što je veliki problem. Zato u praksi dolazi do toga da se pod takvim optužnicama koje nijesu potpune i gdje nije urađena istraga na adekvatan način, gdje nedostaje toliko stvari osumnjičeni izvode pred sud. Puno je takvih slučajeva u praksi, gdje je optužnica potvrđivana, a kasnije se ispostavilo da je na glavnom pretresu sud morao da uklanja neke nedostatke koje je tužilaštvo napravilo prilikom istrage. Nikada na glavnom pretresu ne možete voditi istragu, a sudovi su nažalost nerijetko bili dovedeni u tu situaciju. Onda su ti slučajevi završavali „neslavno“ po tužilaštvo, jer su se na kraju završavali oslobađajućim presudama - pojašnjava Radulović za Pobjedu.

MILIONSKI IZNOSI ZA NADOKNADU ŠTETE

Država Crna Gora plaća ogromne iznose novca na ime naknade štete pravosnažno oslobođenim licima zbog vremena provedenog u pritvoru. Po tom osnovu, isplaćuju se milionski iznosi. Prema podacima Centra za monitoring i istraživanje (CeMI) od 2018. do 2024. godine Crna Gora je po osnovu sudskih presuda isplatila oko 2,56 miliona eura.

Tako je 2018. isplaćeno 505.251,09 eura, 2019. godine 714.804, 30, dok je 2020. isplaćeno rekordnih 893.435, 12 eura. Statistički podaci pokazuju da je 2021. godine država isplatila 256.601,12 eura, dok se 2022. uočava drastičan pad – isplaćeno je 27.160,61 na ime naknade štete. Nešto veći iznosi isplaćeni su u posljednje dvije godine – 2023. godine 68.043, 35, a 2024. godine 93.871,51 eura.

Ekonomski analitičar Mirza Mulešković smatra da ovi iznosi imaju veoma negativan efekat na privredu i ekonomiju te da direktno pogađaju građane, jer se budžet izlaže dodatnom teretu, pa se sredstva potencijalno namijenjena za drugu svrhu moraju preusmjeriti na isplatu odštete. Stav Muleškovića dijeli i advokat Radulović, koji upozorava da će samo građani nadoknađivati štetu koja je nastala nakon odluka o pritvoru.

Prosječna cijena boravka pritvorenika po danu u prethodnoj godini iznosila je 31,77 eura, dok je 2023. bila 28,25 eura. Prema zvaničnim podacima, za zatvorski sistem Crne Gore ove godine budžetom bilo je opredijeljeno više od 14 miliona eura. Ta sredstva bila su opredijeljena za zarade zaposlenih, poslove obezbjeđenja, zdravstvene zaštite, program rehabilitacije i reintegracije, stručnu obuku i rad zatvorenika, administrativne poslove, ishranu, zatvorske aktivnosti, radno angažovanje zatvorenika, uslužne djelatnosti – održavanje objekata, komunalne usluge, vodu, struju, prevoz...

Sa druge strane, Ustav Crne Gore garantuje pravo na naknadu štete licima koja su nezakonito ili neosnovano lišena slobode ili su neosnovano osuđena (čl. 38). Prema ZKP-u (čl. 502), pravo na naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode pripada svima koji su bili uhapšeni, zadržani ili pritvoreni, a krivični postupak protiv njih nije pokrenut, obustavljen je pravosnažnim rješenjem ili je okončan oslobađajućom presudom, odnosno odbijanjem optužbe. Isto pravo imaju i osuđenici koji su nakon ponovljenog postupka ili postupka po zahtjevu za zaštitu zakonitosti dobili blažu kaznu, sankciju bez lišenja slobode ili su, iako proglašeni krivim, ostali bez izrečene kazne.

Jedan od takvih primjera, koji se tiče neosnovanog boravka u pritvoru, jeste slučaj oca i kćerke Marine i Budimira Krstovića, koji su neosnovano proveli 15 mjeseci u pritvoru zbog optužbi da su krijumčarili 1,2 tone kokaina. Danas, nakon skoro tri godine od pravosnažne oslobađajuće presude oni pred Osnovnim sudom traže nadoknadu štete, iako tvrde da nema novca koji može nadoknaditi nepravdu koju su prošli.

Marina Krstović je u razgovoru za Pobjedu kazala da su ona i njen otac bili unaprijed osuđeni te da su im bez ijednog dokaza od strane tužilaštva stavljene lisice na ruke i obilježeni su kao šverceri droge.

Pobjeda je razgovarala sa Marinom Krstović samo dan nakon što je održano ročište po tužbi koju je podnijela protiv države zbog povreda prava na pravično suđenje, povrijeđenog prava na lični ugled i dostojanstvo te pretrpljenih duševnih bolova.

Na ročištu održanom 15. oktobra, Marina se detaljno izjasnila o hapšenju, boravku u pritvoru, sudskom procesu, ali i posljedicama sa kojima se danas suočava, nakon čega će vještak medicinske struke, dr Željko Golubović, dati svoj nalaz i mišljenje.

Tvrdi da je svako izbjegao odgovornost u ovom predmetu, počev od političara koji su politizovali slučaj kako bi skupili političke poene i crtali im metu.

Pojašnjava da su protiv države pokrenuli tužbu pred Osnovnim sudom u Podgorici za nadoknadu štete zbog povreda prava na pravično suđenje, povrijeđenog prava na lični ugled i dostojanstvo te pretrpljenih duševnih bolova, ali ne krije ni ogorčenje zbog političkog pritiska tadašnje vlasti koji je pratio ovaj predmet.

Zapljena droge te 2021. godine bila je označena kao jedna od najvećih ikada kada je riječ o bezbjednosnim službama Crne Gore, „na kojoj bi nam pozavidjele i Sjedinjene Američke Države“. Ovako je tadašnji politički i bezbjednosni vrh opisivao ovaj slučaj, ali sve te pompezne najave doživjele su totalni krah, jer su Krstovići pred sudom dokazali svoju nevinost, dok istraga nikada nije dovela do stvarnih počinilaca krivičnog djela.

Pored ovog, izdvaja se i slučaj koji su strani mediji okarakterisali kao „filmski“ i zbog kojeg je Crna Gora postala centar svjetske medijske pažnje - tunel koji je prokopan do depoa Višeg suda. Svi optuženi u ovom predmetu oslobođeni su krivice usljed nedostatka dokaza. Mada ova presuda još nije pravosnažna, izvjesno je da će oni koji su se našli na optuženičkoj klupi tužiti državu i tražiti nadoknadu štete.

U postupku nije dokazano ko je kopao tunel, ni da su optuženi Katarina Baćović, Marijan Vuljaj, Nikola Milačić, Predrag Mirotić, kao i Vladimir Erić iz Loznice i njegovi sugrađani Veljko Marković, Milan Marković i Dejan Jovanović izvršili krivična djela za koja su se teretili – teška krađa i pripadništvo u kriminalnoj grupi.

Za sada nije poznato ko su stvarni nalogodavci i izvršioci ovog teškog krivičnog djela koje je uzdrmalo, ali i pokazalo slabosti bezbjednosnog sektora.

Tako je u predmetu Marine Krstović potez sudskog tumača (prevodioca), koji je prilikom sudskog procesa preveo njene poruke tako što je dodao nepostojeće rečenice, rezultirao time da se podigne optužnica. Tako se danas pred Višim sudom u Podgorici vodi više krivičnih postupaka na temelju poruka sa „Skaj“ komunikacije. Većina optuženih u tim predmetima nalazi se u Istražnom zatvoru u Spužu.

FENOMEN „SKAJ“ KOMUNIKACIJE

Brojni su predmeti pred crnogorskim sudovima u kojima su potvrđene optužnice na osnovu sadržaja poruka iz „Skaj“ komunikacije. I dok je Specijalno državno tužilaštvo saopštilo jasan stav da dekriptovana komunikacija preko „Skaj ECC“ aplikacije, pribavljena u postupku međunarodne pravne pomoći, predstavlja zakonit i pravno valjan dokaz, mišljenja pravnih stručnjaka i sudova i dalje su podijeljena.

Advokat Zdravko Begović tvrdi da je to samo putokaz ka dokazu, jer ne ispunjava elementarne uslove.

- Odbrana u tom dijelu ima jasan stav – to je suprotno svim domaćim i međunarodnim pravilima zakonodavstva i konvencijama. Nije ih moguće provjeriti, što je elementarna stvar svakog dokaza. Ne daje se šansa odbrani da na pravi način utvrdi kako je došlo do tog dokaza, na koji način se došlo do tih podataka. Mi čak sumnjamo da to nije urađeno u Francuskoj. Postoji osnovana sumnja da je to rađeno u drugoj državi, čak u Holandiji, što sve dovodi u sumnju kvalitet i validnost tih dokaza - kazao je advokat Zdravko Begović, komentarišući tzv. „Skaj“ predmete.

Nasuprot tome, Viši sud je do sada donio dvije presude zasnovane na „Skaj“ dokazima. Jedna od njih izrečena je 15. oktobra, a riječ je o navodnim članovima škaljarskog kriminalnog klana, koji su usuđeni na ukupno 19 godina zatvora zbog stvaranja kriminalne organizacije i planiranja likvidacija, a ova prvostepena presuda se uglavnom oslanja na dokaze prikupljene preko aplikacije „Skaj“.

U februaru prošle godine izrečena je prva presuda koja se temeljila na „Skaj“ dokazima. Tom odlukom, petočlana kriminalna organizacija, koja je u januaru 2021. planirala ubistvo Budvanina Marka Ljubiše Kana, osuđena je na ukupno 20 godina zatvora. U ovom postupku Viši sud u Podgorici prepisku iz „Skaj“ komunikacije cijenio je kao valjan dokaz, ali je Apelacioni sud u januaru ove godine ukinuo ovu prvostepenu presudu, uz obrazloženje da prvostepena presuda u dijelu koji se odnosi na „Skaj ECC“ komunikaciju ne sadrži jasne, argumentovane, dovoljne i valjane razloge o prihvatljivosti ili neprihvatljivosti ovog dokaza.

Ipak, dva mjeseca kasnije, iz Apelacionog suda Crne Gore donijeli su odluku da transkripte sa nekad zaštićene „Skaj“ aplikacije prihvate kao dokaz, pa je tako Nikšićanin Darko Janjić oglašen krivim za krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i za krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga i osuđen je na pet godina zatvora. Odluku Apelacionog potvrdio je i Vrhovni sud, pa je time osuđujuća presuda Janjiću zvanično potvrđena.

Za razliku od Begovića, advokat Radulović smatra da dokaze sa „Skaj“ komunikacije treba usvojiti kao i sve druge dokaze, da se takav model može vidjeti u mnogo razvijenijim državama i pravosudnim sistemima.

- Vidjeli smo i praksu u crnogorskim sudovima u posljednjih nekoliko mjeseci, a to je da su počeli da donose presude koje se temelje, između ostalog, i na „Skaj“ komunikaciji i mislim da će tako biti i ubuduće. Teško da će bilo koja ozbiljna država zanemariti sve ono što smo mogli da vidimo, pa i putem medija, što se sve dešavalo u kriminalnim strukturama i na koji način su vršili krivična djela. Ponavljam, to jeste dokaz i mislim da će biti dokaz koji će u nekim predmetima, zajedno sa drugim dokazima, dovesti do osuđujuće presude - ustvrdio je Radulović za Pobjedu.

Zbog velikog broja „Skaj“ predmeta koji su većinom i pritvorski predmeti, ali i različitih faktora koji utiču na dinamiku sudskog postupka, prošle godine poslanički klub Pokreta Evropa sad (PES) podnio je Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama ZKP-a, koji je predviđao da pritvor za najteža krivična djela poput organizovanog kriminala, terorizma ili ratnih zločina umjesto tri može trajati do pet godina od podizanja optužnice do izricanja prvostepene presude.

Ovaj prijedlog izazvao je oprečne reakcije pravnih stručnjaka, ali i nevladinog sektora koji su se usprotivili prijedlogu, ocjenjujući ga kao neprihvatljiv jer bi takav model samo dodatno usporio sudske procese i ugrozio pravo optuženih na odbranu i pravično suđenje. Prijedlog ovog zakona iz skupštinske procedure povučen je krajem prošle godine, dok se pojedini pritvorenici pribojavaju da bi se ovaj prijedlog mogao ponovo naći u parlamentu i da je slaba primjena alternativnih mjera i odbijanje položenih jemstava zapravo uvod u novi zakon koji će predviđati da pritvor traje pet godina.

PRITVORENICI NEZADOVOLJNI

Pritvorenici se najčešće žale na loše uslove u zatvoru, prenatrpanost, ali se u sudnici često može čuti i njihov stav kako im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te da imaju neadekvatnu zdravstvenu zaštitu.

Jedan od njih, čiji identitet je poznat redakciji Pobjede, kaže da su institucije nijeme na njihove apele i štrajkove, ali i na sve probleme sa kojima se susrijeću.

- Meni, ali i većini osoba koje borave ovdje ugroženo je ne samo pravo na pravično suđenje, već i pravo na život. Svi smo unaprijed osuđeni, niko ne poštuje prezumpciju nevinosti. Sudski procesi su postali potpuno besmisleni, osjećamo se poniženo jer nas apsolutno niko nije obišao prilikom ovog posljednjeg štrajka da nas pita zbog čega smo se odlučili na taj potez. Zato sam ja, ali i većina pritvorenika primoran da otkažem punomoćje svom braniocu, jer u ovakvom stanju on meni ne može pomoći, nema svrhu u sudnici dok je pravosuđe ovakvo - kazao je on.

Prema njegovim riječima, alternativne mjere ne postoje i smatra da je samo pitanje dana kada će Prijedlog zakona, koji predviđa da pritvor može trajati do pet godina od podizanja optužnice do izricanja prvostepene presude, ponovo da se nađe u Skupštini.

- Kako da ne sumnjam da im je to zapravo krajnji cilj? Kad ste čuli posljednji put da je nekom prihvaćeno jemstvo, da mu je određena neka

druga mjera koja nije pritvor? Ali, zato se intenzivno radi na tome da se prošire kapaciteti u Spužu. Sve su to jasni indikatori čemu ovo sve zapravo vodi, oni žele da pritvor traje pet godina. Jako loše stanje - naveo je.

Rekao je da ovo ne utiče samo na njega, već i na njegovu porodicu koja zbog njegovog slučaja prolazi pakao napolju.

- Naše pravosuđe se ponaša kao da mi nemamo pravo na život. Rasturili su nam porodice, razboljeli su ih, posebno nakon ovog posljednjeg štrajka, gdje su nas potpuno ignorisali. A sve to da bi neki „centri moći“ bili zadovoljni, određuju se pritvori samo da bi pojedini političari bili zadovoljni i da bi mogli da „mašu“ hapšenjima i nekim njihovim kobajagi rezultatima. Samo nas se sjete kad im trebaju glasovi, a o svim ovim problemima namjerno ćute - smatra on.

Osvrnuo se i na loše uslove i nedostatak kapaciteta.

- Previše nas je u jednoj sobi, ne možemo čak ni odbranu dobro da spremimo jer nemamo gdje, imamo po jedan laptop i računar na raspolaganju. Kako će nas 700 na jedan računar? Svakome treba dosta vremena da se upozna sa predmetom, većina optužnica se dostavlja na CD-u. Da ne govorim o nehigijeni, nemamo ni dnevne svjetlosti, jednostavno sva prava su nam uskraćena - dodao je i apelovao na ministra pravde Bojana Božovića da se odvaži i obezbijedi im uslove dostojne čovjeka.

Podsjećamo, više od 100 pritvorenika Istražnog zatvora u UIKS-u počelo je štrajk glađu 15. septembra ove godine kao odgovor na dugogodišnje nezadovoljstvo tretmanom u pravosudnom sistemu, lošim uslovima u zatvoru i sistematsko kršenje njihovih prava. Za to vrijeme, pritvorenici su se u više navrata obraćali zvaničnim institucijama preko advokata Nikole Tomkovića, a njihove porodice su ispred Višeg suda u Podgorici organizovale protest 30. septembra.

Članovi porodica pritvorenika tada su poručili da su njihovi najbliži kažnjeni prije presude, a na tom skupu mogli su se vidjeti transparenti na kojima piše „Kazna prije presude“, „Kriv si dok se ne dokaže da si vlast“, „Ustav Crne Gore - Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće moguće vrijeme“...

Pritvorenici su štrajk glađu zvanično prekinuli 8. oktobra, ali su svoj protest nastavili otkazivanjem punomoćja svojim braniocima.

OPASNOST NEDONOŠENJA ODLUKA U ZAKONSKOM ROKU

Iz Višeg suda u Podgorici nedavno je saopšteno da ima više sudskih procesa „starijih“ od dvije i po godine te da prijeti opasnost da sudovi neće moći da donesu odluke u zakonskom roku.

Zakon o krivičnom postupku propisuje da „od podizanja optužnice do donošenja prvostepene presude“ pritvor može trajati najduže tri godine. Zbog toga u više predmeta postoji mogućnost da će se optuženi naći na slobodi, jer sud nije uspio da u zakonskom roku donese prvostepenu odluku.

Članom 179 Zakona o krivičnom postupku propisano je da se,nakon predaje optužnice sudu do završetka glavnog pretresa pritvor može, po pribavljenom mišljenju državnog tužioca, kad se postupak vodi po njegovoj optužbi, odrediti ili ukinuti samo rješenjem vijeća i da od podizanja optužnice do donošenja prvostepene presude pritvor može trajati najduže tri godine.

Ipak, zvanični podaci zabrinjavaju jer je više pripadnika kriminalnih klanova napustilo Istražni zatvor prije donošenja prvostepene odluke i to uglavnom članovi kavačkog i škaljarskog kriminalnog klana.

Odmah po izlasku iz pritvora neki od njih su počinili ubistva, dok su pojedini ubijeni. Na kružnom toku u Podgorici, 6. novembra 2024. godine, likvidirani su Cetinjani Žarko Pejaković i Petar Lipovina. Kao egzekutori označeni su Nikšićanin Vuk Lalatović, koji je ovo krivično djelo izvršio nekoliko mjeseci nakon što je izašao iz pritvora, i Artur Cimerman iz Beograda.

Lipovina je krajem 2023. godine, a Pejaković desetak dana uoči ubistva, napustio Istražni zatvor u Spužu, jer im u zakonskom roku od tri godine nijesu izrečene prvostepene presude. Iz Uprave policije ranije su kazali da je čak 70 članova kriminalnih grupa izašlo iz pritvora zbog neizricanja prvostepene presude, od čega polovina tokom 2024. godine.

Drugi primjer nedonošenja odluke u zakonski propisanom roku jeste slučaj Miloša Medenice koji je 17. oktobra napustio Istražni zatvor, ali mu je vanraspravno vijeće Višeg suda odredilo kućni pritvor. Sud u ovom slučaju nije uspio da u roku od tri godine donese prvostepenu presudu, pa su se tako stekli zakonski uslovi da izađe iz Istražnog zatvora u Spužu.

PRAVA PRITVORENIKA

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda donosi mišljenje i preporuke o tome što sve treba preduzeti ukoliko se utvrdi da su pritvoreniku ili pritvorenici povrijeđena osnovna ljudska prava.

- Starješina/ka, odnosno lice koje rukovodi organom na čiji rad se preporuka odnosi obavezan je da, u ostavljenom roku, dostavi izvještaj o preduzetim radnjama za izvršenje preporuke. Ukoliko starješina/ka, odnosno lice koje rukovodi organom ne postupi po preporuci u određenom roku, Zaštitnik/ca može upoznati neposredno viši organ, podnijeti poseban izvještaj ili obavijestiti javnost - kazali su Pobjedi iz institucije ombudsmana.

Ukoliko se utvrdi da je pritvorenik zlostavljan/na od strane zatvorskog osoblja, Zaštitnik će zatražiti da se u skladu sa tim pokrene disciplinski postupak, da preduzme mjere u skladu sa zakonom, zatim obavijesti i upozna tužilaštvo kako bi ono preduzelo mjere i radnje iz svoje nadležnosti.

- Starješina, odnosno lice koje rukovodi mora svim zaposlenima da prenese jasnu poruku postizanja cilja nulte tolerancije torture - naglasili su.

Dodaju da se pritvorenik može direktno pritužbom obratiti instituciji Zaštitnika, putem sandučića postavljenih u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS), preko Uprave UIKS-a (u zapečaćenoj koverti), poštom i putem telefona.

- Takođe, zastupljena je i praksa u dijelu obraćanja od strane članova porodice, nevladinih organizacija i advokata, gdje se prije postupanja, a shodno zakonskoj odredbi, traži saglasnost oštećenog - navodi ombudsman.

Kada postoji sumnja na nehumano ili ponižavajuće postupanje, Zaštitnik sprovodi postupak ispitivanja navoda, u skladu sa svojim zakonskim ovlašćenjima. Zaštitnik može pokrenuti postupak po sopstvenoj inicijativi uz saglasnost oštećenog.

Nakon prikupljenih podataka, Zaštitnik analizira dokaze i utvrđuje činjenice. Ako utvrdi nepravilnosti, upućuje preporuke organu ili instituciji. Nakon toga prati da li je organ sproveo preporuke i preduzeo mjere i radnje na ispunjenju preporuka.

- Zaštitnik, kao Nacionalni mehanizam za prevenciju torture (NPM), vrši preventivne obilaske i u vršenju poslova prevencije torture, ima pravo da bez prethodne najave obilazi organe, ustanove i organizacije i pregleda prostorije u kojima se nalaze lica lišena slobode. Pored toga, Zaštitnik ima pravo na pristup podacima o: organima, ustanovama i organizacijama u kojima se nalaze lica lišena slobode; broju lica lišenih slobode u organu, ustanovi ili organizaciji koju obilaze i o postupanju sa licima lišenim slobode - kazali su iz institucije ombudsmana i poručili da Zaštitnik ima pravo da bez prisustva službenog lica razgovara sa uhapšenim osobama i drugima koja mogu da daju odgovarajuće informacije u vezi sa sumnjom da se krše ljudska prava u organu, ustanovi ili organizaciji koju obilaze.

(Članak je nastao u okviru projekta „Otvorena suđenja – monitoring slučajeva visoke korupcije i organizovanog kriminala“, koji zajednički sprovode Centar za monitoring i istraživanje (CeMI) i Sindikat medija Crne Gore, uz podršku Ambasade Kraljevine Holandije. Tvrdnje iznesene u članku isključiva su odgovornost autora i ne odražavaju nužno stavove donatora)