Opasne igre premijera Spajića sa sudbinom Bara ili projekat za budućnost

Građani Bara su sa razlogom uznemireni i riješeni da se bore protiv gradnje LNG terminala u Luci Bar i dvije termoelektrane na gas, đe se pominje jedna flotilna u moru i jedna na kopnu, iza brda Volujica, ali i sa mogućnošću lociranja i na drugom mjestu (moguće i u samoj Luci Bar). 

Iako su na javnoj raspravi, u početku, obrađivači plana tvrdili da LNG terminal i termoelektrana (ili njih dvije), nisu predviđeni planom, tokom diskusije se potvrdilo, ne samo da je to predviđeno u Nacrtu prostornog plana, već i da je u okviru tima planera o tome bila opširna diskusija, da li da se ova rješenja plana potpuno brišu iz nacrta ili da se nakon javne rasprave opredijele u vezi toga. Kao razlog se navodi plansko rješenje iz Prostornog plana posebne namjene priobalnog područja iz 2018, iako se novi Prostorni plan upravo radi da bi se otklonili nedostaci dosadašnjih planova. 

 MASKA ZA PLINSKU ELEKTRANU

Advokatica mr Vesna Čejović, koja zastupa nevladine organizacije i građane koji se protive gradnji uvjerena je da Baru prijeti velika opasnost i kaže da je najveći imperativ da se „blagovremeno može preventivno djelovati i spriječiti nastupanje ogromne štete po prostor, bezbjednost života ljudi, degradaciju životne sredine, poguban uticaj na turističku ekonomiju, na pad vrijednosti nekretnina i na ostale vidove ekonomskih djelatnosti“, jer navedena rješenja iz 2018. nijesu realizovana, pa nema razloga ni da opstaju u novom Nacrtu. Advokatica Čejović kaže da je odgovornost planera, ne samo profesionalna, već i krivično-pravna, da je i u tekstu Prostornog plana iznesen eksplicitan stav, koji su saopštili na javnoj raspravi, da su protiv gradnje LNG terminala u Luci Bar i gradnje gasne elektrane. Ovo iz razloga, što svako, pa i izvršna vlast, može da iznosi svoje ideje, preporuke i interese, ali je krajnja odgovornost planera koji potpisuju plan, za rješenja koja su definisana.

Kategorična je da argument planera da se mora izgraditi gasna infrastruktura, budući da postoji evropski plan gradnje gasovoda koji bi dolazio do Bara, potpuno neuvjerljiv, jer je pitanje da li će i kad zaživjeti taj projekat. Ona to smatra pukim izgovorom kako bi se zamaskirali pravi ciljevi, koji se ogledaju u činjenici da se LNG terminal definiše kao „prethodnica izgradnji velikog potrošača – plinske termoelektrane“. Kao argumente kakve opasnosti nosi takav projekat po grad Bar i njegove građane, ona navodi da je po kriterijumima EU direktive o izbjegavanju velikih industrijskih nesreća takvo postrojenje „svrstano u postrojenje prve kategorije opasnosti od eksplozija“ i da su eksplozije u sličnim postrojenjima „prilično učestale i to u sasvim redovnim prilikama i u vrlo razvijenim državama“.

 OPASNOST OD EKSPLOZIJE 

Advokatica Čejović tvrdi i da se „postrojenja visoko eksplozivnog gasa, apsolutno ne rade u područjima gdje postoji povećan rizik od zemljotresa“, u koja Bar sigurno spada. Tada dolazi do ispuštanja gasa i nije moguće spriječiti njegovu eksploziju pri najmanjoj iskri, koje su uvijek prateća pojava zemljotresa. 

Stručnjaci kažu da do ispuštanja gasa dolazi prilikom pomjeranja cijevi većim od 25 cm, pa je opasnost za Bar očigledna kad znamo da je u zemljotresu 1979. godine došlo do pomjeranja tla oko 3 metra. Praksa u razvijenim zemljama je da se kod planiranja ovakvih objekata uzima najgori scenario. Očito da nas crnogorska vlast smatra kao zemlju trećeg svijeta kad ih ne interesuje nijedan scenario. 

I u najpovoljnijem scenariju, tvrdi Čejović, „ukoliko bi došlo do curenja manje od jednog procenta tečnog gasa, npr. količine od 100 m3, ta količina prelaskom u gasovito stanje dobija uvećanu zapreminu, te se dalje miješa sa vazduhom, čime se stvara eksplozivni oblak koji dostiže zapreminu od 2.000.000 m3 ili npr. 1.000 m dužine, 200 m širine i 10 m visine“. 

- Pod pretpostavkom da nema uopšte vjetra, on već sam po sebi, dolazi do stambenih zgrada u blizini Luke i dijela šetališta. Naravno, obuhvata marinu sa jahtama i čamcima i lučku infrastrukturu sa brodovima. Pokriva i seriju postojećih rezervoara sa naftom, benzinom, mazutom, sirćetom, kao i postojeće skladište toksičnih materija. Ovakav oblak eksplodira pri najmanjoj iskri, ali i pri statičkom elektricitetu . upozorava Čejović i dodaje da bi brdo Volujica „pomoglo“ da se eksplozija usmjeri prema gardskim kvartovima. 

JAVNI ILI LIČNI INTERESI

Zastupnica građanki i građana Bara, advokatica Čejović, koja se konsultovala sa mnogim međunarodnim, domaćim i regionalnim stručnjacima i koristi iskustva sličnih projekata, tvrdi da projekat LNG terminala, sa gradnjom gasnih termoelektrana nije uopšte ekonomski isplativ. Recimo, stanovnici Krka, prema njenim riječima, đe je u Omišju izgrađen LNG terminal, kažu da četiri puta više prihoduju od obližnjeg turističkog auto-kampa, nego od LNG terminala. 

- Svi stručnjaci koje smo konsultovali, tvrde da je LNG čisti gubitak, kako za samu Luku, tako i za prateće agencijsko-špediterske djelatnosti. Brod regasifikator, dug preko 300 metara i širok preko 40 metara, mora biti trajno vezan, uz obalu. Uz brod regasifikator, dolaze brodovi snabdjevači gasom, istih dimenzija, te i taj prostor mora biti slobodan. Oni trajno zauzimaju značajan prostor dužine 300 i širine skoro 100 m, od inače veoma ograničenog prostora Luke i sprječavaju normalno servisiranje i prihode od drugih brodova – ističe Čejović. 

Iako se mnogi stručnjaci protive ovom projektu izvršna vlast, iz samo njima znanih razloga, insistira na njemu. Kao da nijesu uspjeli ništa drugo smisliti za Crnu Goru do bezbjednosno, ekološki i ekonomski štetan projekat. Ovo insistiranje dovodi do sumnje da li se radi o opštem ili ličnim interesima. 

Postavlja se pitanje što stoji iza ideje da se u Crnoj Gori gradi gasna elektrana u momentu kada se gase postojeće, kada se pokazalo da se zbog cijene tečnog gasa dovodi u pitanje njihova rentabilnost, a i što u vremenu borbe protiv klimatskih promjena zagađuju vazduh, zbog čega se EU, planom RePower 2030, obavezala da će do te godine smanjiti potrošnju gasa za 50 %.

Prema informacijama kojima raspolažemo, Memorandumom koji potpisuje premijer Milojko Spajić predviđa se gradnja LNG terminala i termoelektrane u kojem se zahtijeva da Vlada „razmotri“ da učestvuje u ovom projektu dodjelom zemljišta, ostvarivanjem slobodnog putnog i vodovodnog koridora i prioritetom u priključivanju na njih, priključivanju na postojeću elektro mrežu, pojednostavljenim i ubrzanim dobijanjem dozvola uz pomoć države, izborom tačno definisanog proizvođača opreme, itd. Dio memoranduma je proglašen tajnim. Građani moraju da znaju da je struja dobijena iz gasnih elektrana najskuplja struja. Ono što je dodatno zapanjujuće jeste da se u Memorandumu predviđa mogućnost gradnje termoelektrane u samoj Luci Bar, ako tako izabere investitor.

 RJEŠENJE – GRAĐANSKI BUNT

Na kraju, zašto se sve dešava „ispod žita“, zašto gtrađani Crne Gore nijesu obaviješteni o namjerama Vlade da se gradi LNG terminal i gasne termolektrane u Baru, koje zagađuju taman kao Termoelektrana u Pljevljima. Zašto parlament Crne Gore nije raspravljao o tome, zašto nemamo uvid u fizibiliti studiju tog projekta? 

Grupa od 40 nevladinih organizacija, građana, stručnjaka i ekoloških aktivista uputila je 9. septembra otvoreno pismo Vladi Crne Gore, predsjedniku Vlade Spajiću i ministru energetike i rudarstva Admiru Šahmanoviću, pozivajući ih da obustave procedure za potpisivanja Memoranduma o razumijevanju sa kompanijom JERA Co. Inc. Japan, dokumenta koji se odnosi na razvoj projekata na fosilni gas u Crnoj Gori, a koji uključuje gasnu elektranu i LNG terminal sa pratećom infrastrukturom.

Anatemisani DPS za sve i svašta je u onoj „kriminalizovanoj Crnoj Gori“ obezbijedio, u periodu 2006 – 2015. godina, dok nijesu počele demonstracije u Podgorici, 11,5 milijardi eura direktnih investicija iz inostranstva, uglavnom green field, dok postavgustovske vlade nijesu u stanju, sve se hvaleći kako su demokratizovale Crnu Goru, da obezbijede direktna strana ulaganja, osim stanova na najtraktivnijim crnogorskim plažama. Sada su se sjetili da novim zaduženjima „investiraju“ u projekte koji Crnoj Gori ne mogu donijeti nikakvog dobra (za njih ne znamo), koji će uništiti ekološki Bar i okolinu, ugroziti lučke poslove, turističke potencijale Bara i, što je najvažnije, dovesti u potencijalnu opasnost građane Bara. 

Je li Crna Gora zaista selo, kako je smatra premijer, pa on kao kmet može da ugovara i pregovara kao da Crna Gora nema svoj Ustav, zakone, koji se moraju poštovati? Ne poštuje se zakon o javnim nabavkama, već se direktno pregovara sa stranim firmama, u ovom slučaju koje ni ne angažuju sopstvena sredstva, derogiraju se zakonske odredbe o konkurenciji, monopolima, ... izvršna vlast se ponaša kao da su vlasnici Crne Gore i da mogu, samovoljom, da sklapaju ugovore po posebnim uslovima, koji nijesu u saglasnosti sa zakonima Crne Gore, da poklanjaju dijelove teritorije pravnim licima iz druge države, što je direktno kršenje člana 3. Ustava Crne Gore i krivično je djelo. 

Pošto je jasno da crnogorsko pravosuđe mrtvijem snom spava, ombudsman takođe, građanima ostaje jedino da se sami organizuju i ne dozvole da ih izvršna vlast smatra podanicima, koji su im poklonili Crnu Goru time što su dobili većinu na izborima. Jedino se tako mogu naćerati da poštuju procedure, stručna mišljenja, mišljenja nezavisnih agencija, nevladinih organizacija i, što je najvažnije, da poštuju građane Crne Gore koji su jedini vlasnici ove države!