PKCG: Prijedlog izmjena zakona o sprečavanju pranja novca parališe rad priređivača i državnih organa

Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma, kojim je Vlada Crne Gore, bez javne rasprave i bilo kakvog oblika konsultacija ali i informisanja, iz temelja izmijenila poslovni ambijent za rad priređivača igara na sreću i uputila Skupštini, predstavlja još jedan korak ka birokratskoj paralizi privrede, saopšteno je iz Privredne komore (PKCG).

Umjesto da, kako kažu u PKCG-u, zadrže rješenja u postojećem zakonu a koja dokazano dobro funkcionišu već u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i drugim državama regiona i fokusiraju se na stvarno rizične transakcije i slučajeve potencijalnog pranja novca, Vlada i resorno ministarstvo, ističu, uvode besmislene obaveze koje će zatrpati i priređivače igara na sreću i finansijsko-obavještajnu jedinicu (FOJ), čineći ovaj sistem i provjere ovih djela neefikasnim i neupotrebljivim, ali dovesti i do značajnih smanjenja planiranih prihoda budžeta Crne Gore.

Saopštenje za javnost Privredne komore prenosimo u cjelosti:

BIROKRATSKI APSURD KOJI UNIŠTAVA POSLOVANJE

Najveći apsurd predloženih izmjena je obavezna identifikacija igrača već pri uplati od 20 eura, dok član 11 Direktive na koju se pozivaju u materijalu za Skupštinu i sa kojom navode da su u potpunosti usaglasili tekst jasno definiše prag od minimum 2.000 eura. Ovim potezom, Vlada Crne Gore:

- Kreira poslovni ambijent suprotno evropskim standardima (Direktiva EU 2015/849) o sprečavanju upotrebe finansijskog sistema za pranje novca ili finansiranje terorizma, koja propisuje minimalne standarde u vezi sa pragovima za sprovođenje mjera dubinske analize klijenata i njihovog poslovanja (2.000 eura)

- Zatrpava priređivače obavezom obrade stotina hiljada bespotrebnih podataka, koji nemaju nikakvu realnu vrijednost u borbi protiv pranja novca;

- Blokira FOJ hiperprodukcijom nevažnih informacija, čime se gubi mogućnost blagovremene reakcije na stvarno rizične transakcije;

Preusmjerava resurse na administraciju umjesto na efikasnu kontrolu, zbog čega će sistem postati nefunkcionalan.Umjesto da se nadležni organi bave praćenjem stvarnih prijetnji i visokorizičnih transakcija, biće zatrpani potpuno beskorisnim izvještajima o uplatama od 20 eura i targetirati svakog igrača koji uplati ovaj iznos kao potencijalno lice koje je osumnjičeno za pranje novca što predstavlja zaista ironičnu situaciju, dok će se stvarno sumnjive transakcije izgubiti u moru nepotrebnih podataka.

Ovakav birokratski pristup će priređivače igara na sreću natjerati na dodatna zapošljavanja samo kako bi pratili formalnosti koje nemaju nikakvog smisla. Istovremeno, FOJ će biti preplavljen izvještajima o malim transakcijama, umjesto da prati ključne aktere u borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma.

Pitanja koja Vlada nije uzela u obzir:

- Kako će FOJ analizirati desetine hiljada dnevnih prijava za transakcije od 20 eura?

- Da li je neko uopšte procijenio koliko će administrativni trošak ovakvog sistema koštati državu i privredu?

- Zašto se donose zakoni koji potpuno ignorišu evropske standarde i dokazanu praksu drugih zemalja?

- Koji su negativni efekti na prihode budžeta i tržište rada?

- Zašto nadležne institucije nisu stvorile preduslove za sprovođenje postojeće zakonske regulative a već mijenjaju istu?

NEEFIKASAN SISTEM – PUT KA CRNOM TRŽIŠTU

Ovakva pravila neće donijeti veću kontrolu, već upravo suprotno – igrači će se okrenuti neregistrovanim, ilegalnim priređivačima gdje neće biti nikakve evidencije o transakcijama. Posljedice će biti jasne:

- Masovno prelivanje igrača ka crnom tržištu, što direktno smanjuje budžetske prihode;

- Drastično povećanje troškova poslovanja legalnih priređivača, zbog čega će mnogi biti primorani na gašenje;

- Pad efikasnosti FOJ-a, koji će biti zatrpan administrativnim obavezama umjesto da se fokusira na realne prijetnje.

ZAKLJUČAK: IZBRISATI SPORNE ODREDBE KOJE BLOKIRAJU SISTEM

Predložene izmjene su nepromišljene i direktno urušavaju funkcionalnost sistema. Umjesto stvaranja hiperprodukcije administracije koja guši privredu i blokira nadležne organe, neophodno je povući ovaj predlog i raditi na zakonodavnim rješenjima koja imaju smisla, uz poštovanje međunarodnih standarda i najboljih regulatornih praksi.

Rad na edukaciji privrede, sprovođenje postojeceg zakonske regulative koja uređuje sprečavanje pranja novca, izrada smjernica za analizu rizika, i sve ostale aktivnosti koje uređuju ovu oblast bi trebale biti prioritet.

Ukoliko se ovaj zakon usvoji, Crna Gora neće imati efikasniju borbu protiv pranja novca – imaće paralizovan sistem u kojem će se ključni rizici gubiti u moru birokratskih gluposti.

Samo neka od važnih pitanja koje se nameću i na koja neko treba dati odgovor su:

- Ko će biti odgovoran za gubitak 600 – 800 radnih mjesta i pad dirketnih budžetskih prihod od 10 miliona eura u odnosu na projekciju koja je predviđena nacrtom budžeta CG?

- Ko će biti odgovoran za pad prihoda po osnovu poreza na dobit od ove industrije, pad poreza i doprinosa, pad PDV-a?

- Kako se nadokanđuje gubitak prihoda lokalnih smouprava po osnovu nameta koje ostvaraju na osnovu poslovanja poslovnih jedinica priređivača?

- Koji su efekti na druge privredne subjekte koji direktno zavise od ove industrije kao sto su mediji, štamparije, sportski kolektivi..?

- Kako to utiče na preduzetnike i fizička lica koja generišu prihode od zakupnina?