SICPA I AUTENTIX učesnici na tenderu za markiranje goriva: Ko stoji iza švajcarsko-crnogorskog konzorcijuma upitne reputacije

SICPA (Švajcarska). Globalni akter u „fuel-integrity“ programima. Kompanija javno ističe više od 60 milijardi litara obilježenih godišnje i česta partnerstva sa SGS-om.

SWISSTIC DOO (Podgorica). Osnovana 21. 7. 2025. Vlasnička struktura: Mirza Hodžić 49 odsto, Marinko Ukropina 30 odsto, Jelena Ulićević Gordijan 21 odsto.

Prema javno dostupnim profesionalnim profilima, Marinko Ukropina je od marta 2025. predstavnik SICPA-e u region. Ranije je dugo rukovodio poslovima SGS-a u više zemalja. Ta linija objašnjava očekivanje da će SICPA i SwisSTIC nastupiti zajedno.

AUTENTIX (SAD). Kompanija iz Teksasa specijalizovana za autentikaciju i markiranje goriva, godinama prisutna u državnim programima i industrijskoj analitici.

REPUTACIJA I OTVORENA PITANJA

U dokumentima u koje je Standard imao uvid (krivične prijave i prateći izvještaji) Marinko Ukropina se pojavljuje kao osumnjičeno lice u predmetima koji se odnose na period njegovog rukovođenja u SGS DOO Beograd. Prijave opisuju sumnje u fiktivne poslove, korist trećih lica i poreske zloupotrebe kroz lažne ulazne fakture. Jedan podnesak navodi da je Višem javnom tužilaštvu u Nišu 30. 5. 2022. predata krivična prijava protiv više lica, među kojima i Ukropine kao odgovornog lica SGS-a, sa opisom toka novca i „fiktivnih“ usluga.

Riječ je, naravno, o prijavama i osnovima sumnje, ne i o pravosnažnim presudama.

Prema saznanjima do kojih je Standard došao, Jelena Ulićević Gordijan, suvlasnica SwisSTIC-a, supruga je Jovana Gordijana, koji je, prema istim saznanjima, i dalje na platnom spisku Dake Davidovića. Davidović je od 2023. pod sankcijama SAD.

PRESUDA PROTIV SICPA-e U ŠVAJCARSKOJ

Federalno tužilaštvo Švajcarske je u aprilu 2023. donijelo kazneni nalog kojim je SICPA proglašena odgovornom za korporativnu krivičnu odgovornost u vezi sa podmićivanjem stranih službenika. Ukupno 81 milion švajcarskih franaka. Bivši menadžer prodaje dobio je uslovnu kaznu od 170 dana. Kompanija i zaposleni nijesu ulagali prigovor, te je tako presuda postala pravosnažna.

Takođe, u Tanzaniji tamošnje apelaciono tijelo za javne nabavke poništilo je dodjelu tendera SICPA-i i vratilo proces na početak. U obrazloženju se navodi, između ostalog, neadekvatno objelodanjivanje pravne istorije, uključujući slučaj iz Švajcarske.

I u našem region švajcarska firma je blizu kontraverzi. Specijalno tužilaštvo Kosova tereti bivše ministre MTI za nezakonite odluke oko kontrole kvaliteta i ugovora sa SICPA-om sa navodnom javnom štetom od više od 11 miliona eura. Optuženi negiraju krivicu i postupak je u toku. Postupak se void protiv funkcionera i ne postoji presuda protiv švajcarske kompanije u tom predmetu.

Crna Gora ulazi u posao koji može donijeti realan fiskalni efekt – ali samo ako ugovor da mjerljive rezultate i puni nadzor države nad podacima. Ponuđači, naročito tandem SICPA & SwisSTIC, dolaze sa ozbiljnim reputacionim pitanjima. Od pravosnažnog slučaja protiv SICPA-e u Švajcarskoj, preko poništenog tendera u Tanzaniji, do krivičnih prijava protiv Ukropine u Srbiji i veze sa firmama oko Dake Davidovića.

ISKUSTVA MARKIRANJA GORIVA U EVROPI

U Evropi je standard da se hemijski i/ili bojom obilježavaju prije svega akcizno povlašćena goriva – tzv. „rebated fuels“ – kako bi se spriječila zloupotreba namjene i izbjegavanje poreza. Ta logika stoji iza režima u većem dijelu EU, gdje je istorijski korišćen zajednički fiskalni marker (uz propisane koncentracije) i gdje se kontrola sprovodi vizuelno (boja) i forenzički (laboratorijska detekcija markera).

Hrvatska ima „plavi dizel“ za poljoprivredu i ribarstvo – gorivo je obojeno i označeno, pa je kontrola brza na pumpi, a dokaziva u laboratoriji. Irska primjenjuje „green diesel“za smanjeno oporezovane namjene, dok je u Velikoj Britaniji prisutan „red diesel“ sa sličnom logikom – strogo je zabranjena upotreba na javnim putevima osim za izuzete mašine i sektore. U regionu postoje i drugačiji primjeri. Srbija nema režim „plavog dizela“ poput hrvatskog, što je godinama predmet rasprave.

Kada države idu korak dalje i uvode „blanket“ model – markiranje svih količina, ne samo povlašćenih. Motiv je obično suzbijanje adulteracije (razvodnjavanja) i sive ekonomije kroz cijeli lanac. Ali taj pristup traži znatno jaču ugovornu i institucionalnu disciplinu. Kosovo je dobar primjer rizika. Pokušaj uvođenja sveobuhvatnog rješenja pratio je spor oko tendera i kasniji sudski postupci protiv bivših ministara.

Dakle ako se bira „blanket“ pristup, onda ugovor mora obezbijediti mjerljive rezultate i transparentnost, u suprotnom, sistem markiranja lako postane dodatni trošak bez dokazanog fiskalnog efekta. Ako se zadrži uži EU model (samo povlašćena goriva), onda država ima manje operativnih troškova, ali i uži obuhvat rizika.