Bestidne igre vlasti sa porodicama poginulih u masakrima na Cetinju

Još jedna državna bruka, još jedna sramotna državna predstava. I pitanja na koja za sada nema jasnih, nedvosmislenih odgovora: da li je Goran Jokić i dalje čelnik regionalnog policijskog sektora ,,Centar“; smije li iko od zvaničnika bezbjednosnog sektora da zvanično izađe u javnost i saopšti istinu?   

Ministar Danilo Šaranović? Ćuti. Čelnik uprave policije Lazar Šćepanović? I on, zvanilno, ćuti.  

Ali nezvanično, konspirativno i u pola glasa, Šćepanović je noć ranije javio telefonom Vesni Pejović, majci ubijene Nataše Martinović i babi dječaka Marka i Mašana, da famozni Jokić nije više načelnik.  

,,KORISNE NEJASNOĆE”

Da li je Jokić smijenjen, da li je, možda, neraspoređen jer je predao zahtjev za penziju - e to lukavi čelnik Uprave policije nije želio da saopšti. Neće se oglašavati, kazao je ladno Šćepanović, bez ikakvog skrupula prema ljudima koji već deset mjeseci svakog dana, po suncu, kiši ili snijegu, borave na Kruševom ždrijelu, uporno tražeći istinu o tome – ko je odgovoran za to što je policija zakazala da reaguje u dva velika masakra u kojima su stradale 23 osobe, među njima četvoro đece.  

Zašto se neće zvanično oglasiti, čelnik Uprave policije - nije saopštio. Ali, jasan je motiv: između časnog poteza da kaže istinu o Jokiću, koja bi mogla da mu poremeti podršku većine konačno dobijanje četvorogodišnjeg mandata direktora policije, i sramotne šutnje o čelniku policijske jedinice ,,Centar”, koja šutnja  mu, bez sumnje, obezbjeđuje direktorsku fotelju – Šćepanović je izabrao - fotelju.    

I očito zaboravio onu policijsku zakletvu, ono kada je kao policijski pitomac glasno izgovarao, prije bacanja šapke u vis: ,,zaklinjem se da ću sve svoje snage posvetiti bezbjednosti građana, da ću predano štititi ljudska prava i slobode...“  

Davno je bila ta zakletva, sada je fotelja vlasti samo u mislima.  

SPAJIĆEVA OBEĆANJA...

A zašto ćuti premijer Milojko Spajić, koji je Vesni Pejović i ostalim porodicama obećao da će biti glasan? I to je za mnoge ostala nepoznanica.  

Ali, da je iznenađenje – nije. Lider pokreta Evropa sad i predsjednik Vlade Crne Gore navikao nas je da daje obećanja koja nikada ne ispuni. Što bi se reklo: ne opterećuje se vlastitom datom riječju.  

Tako je bilo i ovog puta. Spajić je još 17. septembra, nakon što je u kabinetu u Karađorđevoj 2 razgovarao sa građankama i građanima koji demonstriraju na Kruševom ždrijelu; pošto se dobro isplakao jer, eto, tobože nije znao za masakre na Cetinju – svečano je obećao: za 15 dana biće neki zahtjevi ispunjeni.  

Obećao je da će insistirati da se Markov i Mašanov zakon o oružju odmah uvrsti u skupštinsku proceduru, da se konačno okonča istraga i foreznika telefona ubica, i Aca Martinovića i onog Vuka Borilovića...  

Ali i da će - i to je bilo ključno obećanje - premijer Spajić sigurno učiniti jednu stvar – preko čelnika Ministarstva unutrašnjih poslova i Uprave policije, dakle Šaranovića i Šćepanovića, izdejstvovati smjenu Gorana Jokića, čelnika regionalnog centra, čovjeka koji je u slučaju Medovina dramatično loše komandovao Interventnom jedinicom koja je u Prijestonicu stigla – poslije novinarskih ekipa. I koja nije uopšte učestvovala u neutralisanju Borilovića?!  

Djelovalo je logično da makar to jedno obećanje – smjenu čelnika regionalnog sektora Centar - ispuni premijer. Tim prije što je navodno sam Spajić bio šokiran kada je od Vesne Pejović, Mita Markovića i ostalih čuo za sve policijske propuste...  

Ali, od tog 17. septembra prošlo je tri puta po 15 dana, istekao je septembar, prošao je čitavi oktobar, počeo je novembar i tek juče, tek juče su ljudi na Kruševom ždrijelu dobili telefonski poziv.  

Ne, nije zvao Milojko Spajić, on je izgleda baš bio zauzet. Zato je zvala osoba iz njegovog najbližeg okruženja, iz kabineta. Koja je, kao i Šćepanović, kazala da neće biti zvaničnog saopštenja, ali da u povjerenju može reći da Goran Jokić više nije načelnik regionalnog policijskog centra - ,,Centar“, samo što premijer moli da se glasniku ove informacije ne odaje identitet.  

Zašto, ostalo je tajna: kao da je uvedena neka vrsta zaštićenog svjedoka informatora, što li?!

PONAVLJANJE NAGORE ISTORIJE  

Ili će ipak biti da je prevladao strah kod Spajića i njegovih od Gorana Jokića, čovjeka koji mnogo zna o ,,avgustovskim oslobodiocima“ jer su baš policijski funkcioneri kao Jokić, uz Crkvu Srbije, i doveli Krivokapića, Spajića i družinu na vlast poslije 30. avgusta...   

A bio je Jokić vjerni egzekutor, kada je trebalo vlasti, pa i tadašnjem ministru ekonomije Milojku Spajiću. Recimo: 5. septembra 2021. godine, kada je upravo Jokić po naredbi iz kabineta Zdravka Krivokapića besramno naređivao policiji da napadne građane na Kruševom ždrijelu, kako tada reče u policijski mikrofon - ,,bolje mi njih nego oni nas“.  

E, sad su izgleda Spajić i ekipa na vlasti odlučili – po sistemu ,,bolje on nego mi“- da se oslobode usluga Jokića, ali tako da porodice sa Cetinja, ali i crnogorska javnost, pomisle da su njihovi zahtjevi ispunjeni. Dogovoreno je, očito, da Goran Jokić ne bude zvanično smijenjen, već da ode u penziju, a da ispadne da je ispunjen makar jedan zahtjev ljudi sa Kruševog ždrijela.  

Kakva je to bizarna i bestidna igra sa ljudskim životima: koloplet laži, kako bi se stvorio utisak da suVlada i premijer Spajić konačno održali makar jedno obećanje, da je poštovala suze nesrećnih porodica.  

U stvari: to je najprljavije izigravanje nada onih kojima su najmiliji izgubili živote. Bijeg od prave istrage i zakopavanje istine: za dva masakra na Cetinju – niko neće odgovarati. Niko iz državnih službi nije osjetio moralnu odgovornost da makar – ponudi ostavku.  

Ne, umjesto otkrivanja istine, država se zabavila o jadu da se mračna prošlost  prekreči svijetlim bojama. Ne shvatajući onu istorijsku istinu: ko zaboravlja prošlost, osuđen je da je ponavlja. Zato se, nakon Medovine i ćutanja države, zakonomjerno desio krvavi januar 2025. godine. Samo zato što je neko vlasan, na položaju, nije htio da traga za istinom jer je bio vezan za vlastitu fotelju vlasti.  

Zato se moramo zabrinuti. I zapitati: do kada će građani Crne Gore da gledaju ponavljanje naše najgore istorije?