Boška Buhu ubijaju po drugi put, zar ne?

Ko se ne bi śetio Boška Buhe, đetića-heroja, kome je normalna puška bila „prevelik broj“ pa je dobio malu „italijanku“ da mu se kundak ne bi vukao po zemlji! Neustrašiv bombaš, kojemu ni jedan bunker nije zadavao strah. Ali, on jeste i bunkerima i „mlad majoru“ Đurišiću i njegovim četnicima, zlikovcima, saradnicima i fašista i nacista! Eto, spomenik Boška Buhe je lako pronaći na Jabuci kod Pljevalja, ako ga Vranaš (ili njegovi „crni vrani“), već nije uklonio da bi ušparao postolje za spomenik „odbjeglom“ genocidnom zlikovcu, Pavlu Đurišiću ili Puniši Račiću, pripadniku krvave i po zlu poznate „Crne ruke“ (Ujed(i)njenje ili smrt), koji u Biogradskom parlamentu Kraljevine SHS, ubio Đura Basaršeka, Pavla Radića, i Stjepana Radića (Stjepan je umro od posljedica ranjavanja 8. augusta 1928.) i teško ranio Ivana Prenara i Ivana Granđa (svi članovi Hrvatske seljačke stranke)!

No, ovo pisanje nije prevashodno tu zbog ovih krvavih stranica strahovlade Ace (Karađorđevića) Palikuće, već je tu zbog Boška Buhe kao podśetnika „mladima, lijepima i pametnima“, kao i njihovim našljednicima, da nije teško ubrzati „odrastanje“ kada se „koplja lome“, a naša Crna Gora (i crna i gora da ne može više: može, može, rekao bi optimista, za razliku od pesimiste) grca i nestaje pod terorom i jarmom kleronacističke vlasti!

Elem, čitam tekst u kome se kaže da je najjača opoziciona parlamentarna stranka obavijestila evropske zvaničnike o dešavanjima u Skupštini i tražila hitnu reakciju!

Cijenim, ushićen, kako je ovo znak da prolazi vrijeme (makar se nadam, a „nada nema pravo ni u koga do u Boga i u svoje ruke“) parlamentarnog „egzibicionizma“ i verbalne „gimnastike“ Trljam oči, silno se radujem i glasno razmišljam: „Bogu hvala da ste se malo trgnuli! Prošlo je, ako Bog da, vrijeme višegodišnjeg “zimskog sna”! Možda je mladim političkim naraštajima trebalo vremena da se “izvješte”!? E vidite, Boško Buha, ubijen od strane četnika na Jabuci kod Pljevalja nije čekao! Golobrado momče, namah je odraslo i stasalo „za pušku“, koje je stupilo u bombašku jedinicu i zadavalo strah nacifašistima i njihovim saradnicima četnicima! Ima još mnogo takvih primjera, đe mladi nijesu prespavali zlo koje je kao „Damoklov mač“ visilo nad našim, ne njihvovim glavama! Taj „mač“ je još uvijek okačen za tanku nit, ali poviše nas!

Mnogi kritikuju poslanika koji je onoj mumiji ili fosilu „fikusa“ od ministra isključio mikrofon! I neka je! Oni su pekli krmad ispred Skupštine, lomili mikrofone, računare i ostale aparate u Parlamentu, podizali šatorska naselja, kao „kokotići“ skakali na policajce koji su to sve mirno posmatrali (policajac se čak smiješio: „pala (podg..na)muva na međeda“, nešto u tom stilu) palili vatrogasna vozila, bačali bombe nakon predsjedničkih izbora u PG, pokušali državni udar putem terorizma (nedavno sami sebe oslobodilii krivnje), sve da bi se domoglil vlasti i ničim ograničene moći! A mi lansiramo kulturu, prema “slonovima” iliti “međedima” koji su se odjednom zatekli u velikoj prodavnici kristala! Ne onoga đe se“iju“ (ili su se već iзele) teleće koljenice, već prave prodavnice kristalnih čaša i ostale dragocjene „staklarije“!

A mi Crnogorci smo taman ka’ kristal! Lako se “okrnjimo” i “slomimo”, pa zato (tamo „njekizi“) i lako prelaze u kategoriju „robe“ za jednokratnu upotrebu! Nije lako lomljivo (sve dok se dobro plaća) i „lakše se briše“!