Crnogorska Zona sumraka u dvije slike

Otkako su na vlasti u Crnoj Gori revizionisti, slavitelji ratnih zločinaca i promoteri šovinizma kao tradicionalne vrijednosti, tzv. identitetske teme prokazane su kao ekstremistički diskurs. Jašta. Kad nametnete ekstremizam kao društvenu normu, svaka njegova kritika, logično, mora se proglasiti ekstremnom i opasnom, pa još s etiketom odbrane bivšeg režima, korupcije i kriminalnih klanova.

No, jasno je da na ovom blickrigu fašista imamo zahvaliti ne samo njima, koji ipak nikad neće biti većina u ovom društvu, već kolaboraciji uslužnih medija i dijela NVO-a koji su promocijom dogme o dva nacionalizma – od kojih je prvi samo stilski nezgrapan premda baštini genocid kao svoje programsko načelo, a drugome simptome još nije uspio utvrditi ni najobučeniji ekspertski tim Rektorovih naprednjaka ali je „bomba u temeljima društva" - stvorili ambijent u kojem su fašisti postali prihvatljivi.

Tako vam u najkraćem danas izgleda crnogorska verzija Zone sumraka koju živimo evo gotovo pa pet godina. Zato ovog puta neću o identitetskim, nego o „životnim temama“.

Evo, recimo, o pravu i ekonomiji.

1. Mogao bih, ali neću da pišem o jedinoj dokumentovanoj crnoj trojki u Crnoj Gori u posljednje vrijeme, o sudskoj trojki Višeg suda na čelu sa Zoranom Radovićem, predśednikom toga suda, koja je prije gotovo godinu dana oslobodila sve optužene u tzv. slučaju državnog udara 2016. godine, uvodeći crnogorsko pravosuđe direktno u Zonu sumraka i promovišući paralelne pravne dimenzije – onu koju dokumentuju pravosnažne presude Višega suda iz 2017. godine da je pokušaja tzv. državnog udara zaista bilo i onu koju promoviše sudija Radović svojom presudom da se tako nešto nikad nije dogodilo.

Neću o tome, velim, jer sudija Radović ni nakon 11 mjeseci od objavljivanja nije sastavio obrazloženje presude iako ga je na to obavezivao zakon.

Tema je nešto drugo – tužilačko-sudski progon pjesnika, prevodioca, profesora, potpredśednika Crnogorskoga PEN centra, Sretena Vujovića. Vujovića i grupu Cetinjana „narodna vlast“ tereti za „napad na službeno lice u vršenju službene radnje“ i „sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje“. Prijeti im kazna do pet godina zatvora.

Ova pravosudna farsa započeta je nakon protesta grupe građana uoči predśedničkih izbora 2023. godine kad je na ulazu u Sportski centar na Cetinju prilikom dolaska tadašnjega kandidata Jakova Milatovića došlo do gužve i naguravanja. Mediji koji su prisustvovali događaju prenijeli su da je do incidenta došlo zahvaljujući neadekvatnom ponašanju policije i nespretnosti Milatovićeva obezbjeđenja.

Nakon što je napuštio Cetinje, Milatović je u naletu postfestum kuraži oglasio da je riječ o „napadu“ i tužilaštvo je promptno reagovalo podizanjem optužnice protiv učesnika protesta. O događaju postoje i video-snimci i fotografije i brojna svjedočenja i sva su u direktnoj suprotnosti sa svjedočenjem „ugroženih“ policajaca i tvrdnjama tužilaštva.

Cijeli slučaj s pjesnikom koji ugrožava policiju neodoljivo zapravo podśeća na skeč Top liste nadrealista u kojem milicajca Rada Pendreka profesor Ćimić podvrgava neizdrživoj torturi puštajući mu Mocarta i čitajući naglas Ničea. Ali čak i za pomjereni humor Nadrealista ovaj se skeč morao izmjestiti u prostor Zone sumraka.

E pa u crnogorskoj Zoni sumraka svjedočimo i tome da pjesnik, valjda recitujući vlastite stihove ili makar pucajući iz oružja teških riječi, napada „službeno lice u vršenju službene radnje“ koja se tog dana svela na to da građanima Cetinja – revoltiranim Milatovićevim riječima navodno izgovorenim u gluvoj sobi, iz centra u kojem se komandovalo brutalnim napadom na Cetinje 5. 9. 2021, „Pa što ako pogine 10 Crnogoraca" – policija zabranjuje Ustavom zagarantovano pravo na mirni građanski protest.

Nekad i te kako glasni NVO tihuje, ni slova o ugroženim građanskim pravima i zloupotrebi državnih resursa za obračun s kritičarima režima. I sve to u danima kad Vrhovno državno tužilaštvo ocjenjuje da to što je bratanić predśednika Skupštine pucao na dvojicu građana nije pokušaj dvostrukog ubistva, no, eto tako, mali nestašluk „dobrog momka“.

2. U moru svinjarija kojima nam dnevno servira fašističko-staljinistički režim DF-a i Demokrata, uz svesrdnu asistenciju PES-a, ovih dana prolazi glatko vijest o svađi unutar vladajuće većine oko koncesija za crnogorske aerodrome, ili bolje reći – oko krčmljenja vrijednih aviosaobraćajnih resursa koji su nam ostali nakon što je ova besprizorna klika uništila Montenegro airlines (tada uz asistenciju ili makar prećutnu saglasnost dijela NVO-a).

U ono vrijeme, koje danas nazivaju mračnom diktaturom, svaki pokušaj promotera neoliberalne ekonomije iz DPS-a da smuljaju nešto oko aerodroma u startu je zasijecao tadašnji koalicioni partner SDP, ali i kritički mediji i NVO sektor. Spriječeno je tako ne samo (pro)davanje aerodroma već i brojne druge sumnjive ili štetne akcije – od hidrocentrala na Tari, preko betoniranja Velike plaže ili Dubovice i sl.

Zato kad vas danas medijski pomagači klerofašističkog puča ubjeđuju da je smjena vlasti bila ljekovita jer je ove danas lakše kontrolisati, opet vas lažu. Okupili smo se protiv potpisivanja protivustavnog i netransparetnog ugovora s UAE i mi koji na besprizornosti ovog režima ukazujemo punih pet godina i oni koji tek u novije vrijeme trljaju krmeljave oči i primjećuju da smo mi „ekstremisti“ u stvari sve vrijeme u pravu. I što smo uradili?

Je li pritisak medija i NVO sektora dao rezultat? Nije. Odradili su posao. Još se nijesmo ni alaverdili a Vlada pod koncesiju daruje aerodrome i više se ne postavlja pitanje treba li to raditi, već ko će nametnuti svoj partnerski lobi i skinuti skorup!?

U danima koji slijede igranka neće tek tako stati, već se nastaviti u neslućenim pravcima, od kojih je svaki zakonomjerno štetan po državu i njezin ekonomski opstanak.

U svega par dana:

1. Fašista Marko Kovačević izabran je ponovo za predśednika Opštine Nikšić;

2. Četnički vojvoda Andrija Mandić, onaj koji ne čestita Dan nezavisnosti Crne Gore, ali čestita neustavni dan genocidne tvorevine Republike Srpske i redovno hodočasti partijskim skupovima Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, opstao na poziciji drugog čovjeka Države;

3. Usvojen u Skupštini ugovor kojim Alabaru stavljamo u bescijenje na raspolaganje najvrednije resurse ove države;

4. Srbija najavljuje kupovinu crnogorskih aerodroma nakon koje slijedi skandal oko koncesija.

Elem, ako ovo već nije alarm na uzbunu, zaista ne znam što bi moglo biti. Milojko Spajić – kojem su građani, i to treba reći, dali mandat da upravlja ovom zemljom – na večeru je pozvao kanibale i servirao im pire krompir.

Izborni rezultati PES-a na svim lokalnim izborima nakon 2023. pokazuje da ta klijentelistička klika nestaje s političke pozornice, a njihov kanibalski partner DF raste. Pitanje je samo hoćemo li čekati da do kraja proždre ovu državu ili ćemo konačno tome stati na kraj!