Divna zemlja mučnog zaborava

Meni je jasno da vas je strah što ćemo mi i dalje raditi kako smo radili. Jer, navikli ste da se u Crnoj Gori sve zaboravi za tri, do četiri dana. Akcija – ide! I mislite: nema više priče o tome što je, recimo tunel koji je prokopan do depoa Višeg suda u srcu Podgorice, gdje se na pedeset metara nalaze zgrada Vlade, Skupštine,  Ustavnog suda i Centralne banke, zatrpan, a samim tim i svi dokazi u njemu. 

A ko je kriv? Nikada nećemo znati, a ovi kojima je suđeno zbog toga, oslobođeni su. Dokazi, kako bi se pronašao onaj koji zaista jeste kriv za to, pod zemljom su.

SAKRALNI KOLJAČ I NJEGOVI ČUVARI 

Za to vrijeme bronzani Pavle Đurišić mirno spava u manastiru Đurđevi stupovi. Mirni su i Metodije Ostojić i iguman, koji voli da vrijeđa Berance, kod kojih je inače u gostima, Danilo Trpčevski. Vjeruju da će svi zaboraviti kako su, valjda vjerujući u Boga, u manastir sakrili izliveni kip da ih podsjeća na ratnog zločinca koji je, prema zvaničnim istorijskim dokumentima sa njegovim potpisom, ubio više od osam hiljada Muslimana – žena i djece. Hrišćanski.

Možda je Trpčevski u međuvremenu i dobio državljanstvo, pa više nije gost, mada se on odavno osjeća kao da je kod kuće, više nego mnogi od nas koji sopstvenu zemlju i mržnju u njoj više ne prepoznajemo. 

Evo, ministar policije Danilo Šaranović, prije neki dan je potpisao još jedno državljanstvo i to za - vjerovali ili ne - crkvenog fotografa i urednika. Ne znam da li je to deficitarno zanimanje, niti može li fotograf i urednik, ukoliko nije, ono baš, svjetski poznat, a zadužio je Crnu Goru, dobiti počasno državljanstvo. Ali, mogli su nas pitati, sigurno bi našli nekog dobrog za tu poziciju među građanima Crne Gore. Osim ako mora biti podoban i ideološki ostvaren po mjerilima Crkve.

Tajni podatak nije, da se odmah ogradim, jer sve je aminovalo Ministarstvo kulture i medija i javilo, kome, nego predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću, koji je na zahtjev Crkve to tražio. E sad, možda stvarno nema ništa loše u tome što Ministarstvo policije i ovo zaduženo za kulturu i medije ažurno rade svoj posao. 

Brine, ipak, što to nije uvijek tako, pa kip Pavla Đurišića, recimo, može mirno da spava. Samo ne znamo je li mu soba baš u konaku ili nekom drugom dijelu manastira, jer Metodije Ostojić ne da ključ. Kako smo samo brzo zaboravili da živimo u zemlji u kojoj je moguće da Metodije traži policiju na telefon, oni mu se javljaju, a on im objašnjava šta sud treba da radi. Neprocjeljivo.

POLITIKA ZABORAVA 

Još brže smo zaboravili da su hrana, režije, renta i usluge za tri godine poskupili 30 do 70 odsto, da je godišnja stopa inflacije u julu iznosila 4,7 odsto, a da je stopa inflacije skoro duplo veća nego u državama Evropske unije. 

Po nekim grupama proizvoda i usluga cijene u Crnoj Gori i osam puta imaju veće stope rasta. Samo su Rumunija i Estonija gore od nas. Stvarni je Monstatov podatak, ne tajni.

Otkad, eto nijeste čitali o lažnim i kupljenim diplomama, na primjer. Možda nikom i nije važno što zajedno, sa onim beskonačnim studentima, državu vode i oni koje nije ni sramota da nose falsifikovano „znanje“.  Šta će nam znanje, ionako smo planirali da u Glavnom gradu umjesto škola i vrtića napravimo još nekoliko crkvi, pa  da možemo da zapošljavamo fotografe i urednike.

Možda, za ta deficitarna zanimanja ima mjesta i u Elektroprivredi Crne Gore, Solaru, CEDIS-u CGES-u. Što da ne, fotograf i urednik trebaju svima. A elektroenergetskom sektoru posla i zapošljavanja uvijek ima. Šta su još dva tri mjesta, na hiljade novozaposlenih u proteklih pet godina? Uostalom, bolje posao, sigurnije je, jer od donacija koje ove državne kompanije daju ne može da se planira život. 

Ukoliko nijeste Srpska pravoslavna crkva, jer ipak njima treba minimalno nekoliko stotina hiljada eura, dok su čuvari ,,srpskog sveta“, oni ,,Noćni vukovi“ ili bratstvo ,,Zavetnici Tvrdoš“ mnogo skromniji...

E sad bi jedan ministar rekao kako mi njega ne finansiramo. Ali pošto je bila ova akcija onda bi i o tome trebalo da se prestane govoriti. Kako se krčme naše pare, koje vrijedno zaradimo, pa platimo državi porez, Elektroprivredi i svima ostalim račune a oni široke ruke i za donacije i za sopstvene plate, putovanja i „peglanja“ poslovnih kartica gdje god stignu i kako stignu.

Ali dobro, što bi mi sad o tome pisali, jer sigurna sam da sve više zanima kako je bilo na kolegijuma ovih medija o kojima se raspituju po Specijalnom državnom tužilaštvu i Specijalnom policijskom odjeljenju. A kad se raspitaju, onda advokatima zabrane da pričaju o tome, a sve što su istraživali ispričaju svojim novinarima. Ovo je toliko nestvarno da ću razumjeti, ako ne razumijete što piše.   

Mogu samo da govorim kako je bilo na kolegijumu redakcije Informativnog programa Televizije E. Mi smo pričali baš o ovim temama i kako ćemo nastaviti da govorimo o njima, pričali smo i zašto je važno to raditi, jer smo svjesni da bez toga nikada nećemo biiti demokratsko, građansko, osvješteno i samostalno društvo. Nije, baš da nijesmo pominjali kako nije, u namanju ruku, kolegijalno tagetirati kolege i kako je novinarska solidarnost kao i uvijek u blatu. Možda nam je bilo iznenađenje zato što smo se uvijek trudili, pa i kada je bilo rezona da ne pišemo o drugim medijima, osim ako ne zadovoljavaju elementarni kriterijum - da su vijest, poput sudskih presuda, recimo, ali i one su se zaboravile.

Nego, nijesam primjetila da se ministarka kulture oglasila da kaže „ljepo se igrajte“, uzmite da prepisujete te skaj prepiske, jer vam ih je neko dao zarad svog političkog, a možda i materijalnog cilja, i to zovite istraživačkim novinarstvom... Usput: smislite priču o ekstremistima, targetirajte ljude jer vam se može, a oni vam se ne sviđaju ili vam je i to neko rekao da tako treba ili mora. 

I to je OK u ovoj današnjoj prelijepoj zemlji, a srušenoj državi.