Egzaltirani Knežević i poniženi DPS

Mučno je bilo juče gledati i slušati poslanika Milana Kneževića, jednog od lidera nekadašnjeg Demokratskog fronta, proruske i prosrpske političke grupacije, kako se, manirom seoskog đilkoša, sprda u Skupštini Crne Gore sa Demokratskom partijom socijalista i novoizabranim potpredsjednikom zakonodavnog doma iz ove stranke Nikolom Rakočevićem.

Poslije njegovih prizemnih pošalica i zađevica, usiljenog, primitivnog humora dvorske lude, čovjek ne može, a da ne osjeti užasno gađenje. I mora se zapitati - kako smo kao društvo došli dotle da neko poput njega odlučuje o sudbini ove zemlje. O sudbini svih nas.

Čovjek kojem su diktatori Vladimir Putin, predsjednik Rusije i Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije - idoli. Čovjek koji je bio optužen za učešće u pokušaju terorizma 2016. godine, plana iza kojeg je stajala Rusija kako bi onemogućila ulazak Crne Gore u NATO. Poslanik crnogorskog parlamenta koji je 2020. godine, bodrio SNS-huligane, koji su u Beogradu, posred Knezmihajlove, bakljama nastojali da zapale zastavu Crne Gore koja se vijorila na jarbolu na Ambasadi naše zemlje. Iako oštećena, crnogorska zastava je preživjela.

Milan Knežević je čovjek koji je u parlamentu fizički nasrtao na znatno starijeg kolegu od sebe. I to - znajući da atakuje na ozbiljno bolesnog čovjeka. On je čovjek koji je kolegi parlamentarcu prijetio, ukazujući na njegove fizičke karakteristike. A koleginicu, naravno iz ,,omrznutog“ DPS-a, izložio je odvratnim seksističkim, mizoginim uvredama...

Imalo bi još mnogo toga da se napiše o Kneževićevom (ne)moralnom kodu. Kao kada je - kao poslanik vladajuće većine i sa pozicije moći - lažno prijavio policiji da je napadnut na aerodromu u Golubovcima.

No, dovoljno ga oslikava i ovo jučerašnje izlaganje u crnogorskom parlamentu.

Nije to samo bila samodovoljna predstava za mase i izliv frustracija i ogorčenosti neostvarenog đilkoša koji ne uspijeva dosegnuti dalje od dvorske lude, već je to bio izliv nataložene mržnje.

Ne samo mržnje prema svemu drugačijem od njegovog ,,srpskog svijeta“ i „ruskog mira“, njegovih neostvarenih želja i očekivanja, već mržnja prema civilizacijskim vrijednostima.

I nije se Knežević juče u parlamentu izrugivao samo DPS-u i njenom funkcioneru Rakočeviću, već se još jednom odvratno narugao i Evropi.

„Sveta evropska zastava“ i „sveti briselski put“, kako ih predstavi Knežević, sve su za njega - osim sveti i svetinje. Kao što je to je pokazao i dokazao nebrojeno puta u političkoj karijeri. Pa i juče.

Jer, nijesu evropske vrijednosti, da nam Sava Kovačević i Pavle Đurišić u udžbenike „uđu na ista vrata“, da Ratka Mladića i Radovana Karadžića proglasimo za heroje, da negiramo genocid u Srebrenici i tretiramo kao jedan od zločina krvavog raspada SFRJ...

- I da vas pitam, što vam je trebalo ono divljanje po Skupštini, opkoljavanje gospodina Mandića, stvaranje varvarske atmosfere koja nas je udaljavala od Brisela? Ova parlamentarna većina će ući do one fontane gdje se onaj mali dječak veseli briselskim svjetlima. Obećajte mi, i obećajte nam, da se nikada tako više nećete ponašati. To nije dobro za Crnu Goru i evropske vrijednosti kojima stremimo, a nije dobro ni za buduće generacije – pričao je juče Knežević obraćajući se poslanicima i poslanicama DPS-a.

Slikao je sebe i politiku koju on predstavlja i sve ono što su oni radili kao opozicija. Nažalost, Crnu Goru pred vrata Evropske unije dovodi upravo ta parlamentarna većina i vlast koja počiva na ideologijama i politikama protiv kojih se ova organizacija, makar deklarativno, zalaže.

Bilo bi degutantno citirati sve što je Knežević juče izgovorio u Skupštini Crne Gore. Ali, još degutantnija je potreba DPS-a da pristane da bude dio ove ogavne

predstave za briselske i ine činovnike i diplomate. Što znači jedan štrik ili plus u njihovim notesima, ako pristajete na ovakva poniženja?

Veliko je poniženje biti potpredsjednik Andriji Mandiću; onom što saradnike fašista proglašava herojima; čovjeku koji je prijetio ,,otkopavanjem oružja“ u slučaju da Crna Gora uđe u NATO... I još da za ,,taj poduhvat“ podršku DPS-u pruži - Milan Knežević?!

Uzalud su opravdanja: DPS je ovim činom dao legitimitet silnim nepočinstvima koje je Mandić počinio za kratko vrijeme od kada je na čelu crnogorskog parlamenta. U ime građanki i građana Crne Gore koje predstavljaju pružili su ruku četničkom vojvodi i njegovim sljedbenicima i dali im legitimitet za reviziju istorije i novo zatiranje Crne Gore. Neprihvatljivi truli kompromisi DPS-a državu Crnu Goru već su skupo koštali. I opet će.

Zato, Kneževićevo jučerašnje egzaltirano orgijanje u crnogorskom parlamentu potpuno je očekivano. Jer, ideologija koju predstavlja zadala je još jedan težak udarac, prije svih, nacionalnim Crnogorkama i Crnogorcima. Pristajanjem DPS-a da zarad briselskih štrikova daju Andriji Mandiću građansko lice - ne čine dobro Crnoj Gori. Štoviše, zakucali su još jedan ekser u kovčeg koji su joj spremili Mandić i njegova bratija.

Doduše, u sličan kovčeg Crna Gora je spakovana i početkom prošlog vijeka – 1918. godine, ali je, iako izbrisana sa mape svijeta, preživjela. Preživjeće i ovaj udar. Samo, da nam se najgora istorija ne bi stalno ponavljala, moraće građanska Crna Gora da nauči da pamti. I (ne)djela gubitnika i (ne)djela pobjednika.