Hronika državnih obmana i laži

Jedna stara mudrost kaže: čovjek se sto puta može pokajati zbog onoga što je izgovorio, ali vrlo rijetko, možda nikada, zbog onoga - što je prećutao.

Eh, da je tu drevnu istinu neko došapnuo Aleksi Bečiću, možda lider Demokrata i potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednost, ne bi glasa pustio o bjekstvu Miloša Medenice.  

NEMA ADRESE KRIVCA ZA PROPUSTE

-Nismo adresa ni mi, ni Uprava policije, nije adresa ni ovaj sektor za slučaj Medenica, iako je ovaj sektor i ovaj Biro za operativnu komunikaciju pravovremeno prepoznao izazove – kazao je Bečić na vanrednoj konferenciji za medije u prošli petak.  

Dakle: bezbjednosni sektor nije adresa, a policija nije krivac što im je – ispred nosa - pobjegao osuđeni šef kriminalne grupe?! Ovakvo ,,pranje ruku” i bježanje od odgovornosti djeluje zaista karikaturalno.  

Vjerovatno je vanrednom konferencijom za medije Bečić je pokušao da nekako skrene pažnju sa skarednog nastupa ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića u televizijskoj emisiji ,,Načisto“. Baš kao što je policija hapšenjem Veselina Barovića nastojala da minstru Šaranoviću pripremi teren da u emisiji uživo ne priča o o bjekstvu Medenice.  

,,TRIVIJALNOSTI”

I, valjda je zato, ministar unutrašnjih poslova bjekstvo Medenice, ali i bivše specijalne tužiteljke Lidije Mitrović, nazivao ,,trivijalnostima“.  

Djeluje tragikomično, ali ta prizemna objašnjenja nijesu za podsmijeh. Naprotiv: ona su svjedočanstvo, dokazi, da se, u namjeri da se izbjegne odgovornost, brutalno produkuju državne obmane, pa i direktne laži.  

I nije čudo da ogromna većina tih propagandnih neistina dolaze od funkcionera Demokrata, partije koja u potpunosti kontroliše bezbjednosni sektor, iz čijih su redova i ministar i unutrašnjih poslova i ministar odbrane. Zakonomjerno je to: diplomci sa tragikomičnog ,,Megatrenda“, pravni stručnjaci koji su ovjeravali fakultet punih 14 godina, dokazani plagijatori magistarskih radova – nijesu kadri - da profesionalno obnašaju funkcije koje su prigrabili u partijskoj raspodjeli koalicije na vlasti.  

Zato laž postaje dominantna – ona caruje u državnim saopštenjima, u izjavama državnih funkcionera...  

ŠĆEPANOVIĆEVE ,,AKTIVNOSTI U DOBROM PRAVCU”

Pa je tako, nekoliko sati nakon prvog pojavljivanja videa sa likom Miloša Medenice, direktor Uprave policije Lazar Šćepanović, bez trunke srama, saopštio neistinu da su policijski stručnjaci utvrdili da je sve to oko ,,Medenog“ – djelo vještačke inteligencije.  

A petnaestak dana kasnije, da bi se zaboravila obmana, čelnik Uprave policije  izašao je sa optimističkom izjavom da Miloš Medenica – samo što nije uhapšen!  

 -Aktivnosti idu u dobrom pravcu, ali zbog samog otkrivanja bilo kojih aktivnosti ugrozio bi sami postupak hapšenja ovog lica – kazao je Šćepanović.

Strahovita je, ali i strahovito društveno opasna, ta bahatost prevare i obmane državnih funkcionera postavgustovske vlasti.  

ŠKALJARCI, PATIKE I SNIJEG  

I nije riječ samo o policiji. Državno spinovanje se moglo prošle sedmice viđeti iz - Minstarstva odbrane.  

Ono kada je, usred priče o Medenici, na društvenim mrežama plasirana slika pripadnika ,,škaljarskog klana“, izvjesnog Marka Nikolića, kako pozira ispred vojnog helikoptera, usred snijega na Žabljaku.  

Ubrzo se oglasila vojska. I to lično - načelnik Generalštaba Miodrag Vuksanović, koji je ustvrdio da Vojska Crne Gore nije prevozila Nikolića.  

Ne, kazao je Vuksanović, građani redovno iskazuju interesovanje za vojne vazduhoplove i vole da se, citiram, ,,fotografišu pored njih kada su letilice ugašene i kada ne postoji bezbjednosni rizik“.

Tako se, tvrdi Vuksanović, taj škaljarac prosto obreo na durmitorskom vrhu Štuoc, pa se onda slavodobitno sa prijateljima uslikao ispred helikoptera.  

Baš je divno to objašnjenje, ali je nedostajalo da načelnik Generalštab pojasni neke detalje. Recimo: kako je to navodni škaljarac došao do helikoptera, gacajući po snijegu od 30 santimetara, na nadmorskoj visini od 2104 metra, a da uopšte nije ni pokvasio – patike?  

Da je načelnik Vuksanović znao za onu staru mudrost, ćutao bi, da se ne bi kasnije 100 puta kajao.   

NEMA OSTAVKE, NEMA ODGOVORNOSTI...

Samo, crnogorski, politički i društveni, problem se ogleda baš u – odsustvu bilo kakvog kajanja.  

I da ne targetiramo samo Demokrate. Istu bahatost svakodnevno pokazuju i čelnici ostalih partija koje tvore parlamentarnu većinu.  

Zamislite kvazi-odgovoronst premijera Milojka Spajića? Koji prvog dana od bjekstva Medenice traži hitan sastanak sa ministrom Šaranovićem i čelnikom Uprave policije Šćepanovićem. Da bi, nakon punih 13 dana te takozvane hitnosti, i nakon famoznog sastanka, sve bilo završeno konstatacijom ministra pravde Bojana Božovića – da ostavke ne bi ništa razriješile.  

Nema ostavki, ni po koju cijenu – to je današnja Crnu Gora.  

I to je baš mučna današnjica. Jer, nikada se prije, u istoriji Crne Gore, nijesu dogodila dva tako užasna, zastrašujuća, masovna zločina, kao onaj u Medovini avgusta 2022, i januara 2025. u centru Cetinja. U dva dana, u dva navrata, ubijene su 23 osobe, među njima četvoro đece.  

I niko, baš niko, nije podnio ostavku. Niko, baš niko, nije ni tražio odgovornost. Pa ni premijer Milojko Spajić. Čak se na vanrednoj konferenciji za medije 3. januara pokušao i posprdati sa pitanjem ostavke ministra Šaranovića.  

Pritsinut pitanjima novinarke Televizije E, a željan da nikako en pruži odgovor zbog čega ne traži ostavke čelnika bezbjednosnog sektora jer je policija zakazala 1. januara na Cetinju, premijer je zavapio: ,,Evo, predložite Vi neku ostavku..."

 Novinarka da preuzme ulogu premijera, koji nije kapac ni da takne, ni prozove koalicione partnere?  

Nije duhovito, čak ni u tragovima. Ali, eto - to je Crna Gora na koju se, kako to poručiše avgustovski osvetnici, moramo navići!  

Crna Gora u kojoj čelnici vlasti nemaju zrno odgovornosti, komad čovječnosti da – podnesu ostavke kao moralan čin, kao dokaz postojanja savjesti i političke časti.  

MUČNA ŠUTNJA GRAĐANSKE CRNE GORE

Samo, još je mučnija šutnja opozicije koja sebe naziva građanskom, a mirno gleda kako nestaju čak i obrisi građanskog društva. Opozicije koja prsistaje da da gleda kako je logo Skupštine postala zgrada Zetske banovine, kada je Crna Gora, izdajom poništena, politikom ponižena i nije postojalo njeo ime, čak ni kao pojma zajednice.

I svima njima je nekako prirodno – valjda zato u opoziciji i ćute - kada predsjednik Skupštine, četnički vojvoda Andrija Mandić, čestita Srbiji Dan državnosti, a uporno preskače da 21. maja čestita Dan nezavisnosti, kada su crnogorski građani većinski glasali za suverenu Crnu Goru.     

Zašto ta opoziciona šutnja?  

Ko zna, možda i opozicija ima neka svoja seoska posla pa ne reaguje, kao premijer Spajić... Ili, možda, strpljivo čekaju zvaničnu pozivnicu da postanu dio vlasti, nakon famozne Spajićeve rekonstrukcije Vlade – koje nema?   

Samo da posle glavni krivac ne bude – pošta, koja nije isporučila pozivno pismo.