Jubilej

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,

Kako ste mi, jeste li umorni? Ima li sjekiracije kakve? Jeste li uspjeli da saberete utiske sa prekookeanske avanture? Je li Bobi dobio svjedočanstvo? Kako Vas je slušao? Viđoste li Jovanu?

Toliko pitanja, a Vi nekako samozatajni, nikako da odgovorite. Ne zamjeram, razumijem ja Vas. Stalno su Vam ruke u tijesto! 

Samo obaveze oko Jubileja, pa mnogo je. Treba sve to obilježiti kako valja i trebuje. Nije lako, znam. 

Evo... Ključna stvar - Kako napraviti vratolomiju da se obilježi 80 godišnjica RTCG-a, ali tako da izgleda kao da je istorija počela onog trenutka kad ste Vi i Bobi ugazili u ovu kuću?

Nešto mi se ukazuje... kako ja to kontam i koliko vas poznajem, skarabudžićete 76 i po godina, a ove tri i po biće zapravo 80. Ako razumijete, šta hoću da kažem. A, razumijete, nijeste ni Vi od juče. Pogotovu ne Bobi. A Vi i on, pa to je skoro - jedna duša, dva tijela. Tako je vazda bilo đe je sloge i bratskog pomirenja! A u RTCG, saglasićete se, od kako ste vi došli, toga je bar na pretek! 

Kad smo već kod sloge, napomena. Obavezno, ali obavezno - Ceremonija proslave Jubileja da ne počinje dok blagoslov ne izda preosvešteni Joanikije Mićović. Bez toga nikako da se ne počinje. Pa, vi ste uspjeli ono što niko prije nije - objedinili ste crkvenu i televizijsku vlast! 

Poslije toga službenici Crkve Srbije da pristupe osveštavanju unutrašnjosti zgrade RTCG. U prostorijama gdje borave stari ili stariji radnici, oni koji su tu bili i prije Vas i Bobija, da se osveštavanje pojača! Ne znam ja, za svaki slučaj. Neđe tu pušta. 

I, još nešto da Vam sugerišem. Trebalo bi razmisliti da se uruče specijalne zahvalnice zaslužnima, onima koji vas drže tu đe ste, uprkos svima i svemu. Lijepo je pokazati zahvalnost, a i ljudski je. Ne bih ja sad sugerisala spisak, znate Vi dobro kome treba zahvaliti, ja bih samo sugerisala sadržaj zahvalnice. Bilo bi primjereno, otprilike, da se u zaglavlju napiše - Mi i Bobi, onda rečenica da ste zahvalni, ime osobe koja dobija priznanje i ključna sentenca - Hvala ti đe čuo i ne čuo! I na kraju, u potpisu - Mi i Bobi. 

Mislim da je nešto tako sasvim dovoljno. Otmeno, jednostavno... Svedeno. Potpuno u skladu sa sveprisutnom etikom i estetikom.

Neka Vam Bog podari mudrost i strpljenje, blagodarim!

Tanja Šuković, novinarka Javnog servisa