Koljaču đece spomenik u Crnoj Gori, a u Hrvatskoj spomenik Austrijanki koja je spašavala đecu!

Crkva Srbije (SPC) objavljuje da je grupa njezinih episkopa, uključujući iz Crne Gore Joanikija Mićovića i Metodija Ostojića, danas u Jasenovcu, Republika Hrvatska, „osveštala spomenik Diani Budisavljević”.

Diana Obekser, rođena 1891. u Insbruku u Austriji, od 1919. u Zagrebu udata Budisavljević, tokom Drugoga svjetskog rata je između ostaloga učestvovala u zbrinjavanju i vodila evidencije za oko 12.000 srpske đece. Njih su vlasti ustaške NDH s područja masovno zahvaćenih partizanskim pokretom (Kordun i Kozara) odvojile od roditeljâ koje su upućivali na prisilni rad u Njemačku, ili su im roditelji poginuli ili bili zatočeni u nekom od ustaških logora.

U svojoj važnoj akciji ona je imala podršku uglednih pripadnika srpske zajednice u Zagrebu, Hrvatskoga Crvenog križa, Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, časnih sestara Milosrdnica sv. Vinka Paulskog, mnogih medicinskih radnika, te nekih činovnika u institucijama NDH nadležnima za socijalno staranje.

Za humanitarni se doprinos Diane Budisavljević, koja je umrla 1978, doznalo tek decenijama kasnije, kada je publikovan njezin dnevnik, koji započinje 23. oktobra 1941. godine, a završava 7. februara 1947. godine. Na osnovu dnevnika i druge sačuvane dokumentacije, Hrvatski državni arhiv je 2003. izdao knjigu „Dnevnik Diane Budisavljević”. Dotad, srpska istoriografija o njoj nije znala ništa.

Iako sada podižu spomenik Diani Budisavljević u Hrvatskoj, iz Crkve Srbije u Crnoj Gori (selu G. Zaostro kod Berana) nedavno su koljaču i đece, Pavlu Đurišiću, pokušali da javno postave spomenik, koji su u međuvremenu prebačili u Đ. Stupove, tj. eparhijsku katedru Metodija Ostojića!

Đurišić, a taj monstrum je pri kraju rata izvjesno vrijeme stupio i u otvoreno savezništvo sa ustašama, najmanje se u dva izvještaja dostavljena njegovom pretpostavljenom, D. Mihailoviću, hvalio upravo masovnim pokoljem muslimanskoga stanovništva, uključujući — i đecu.

Oba ova njegova izvještaja su predočena Mihailoviću tokom suđenja 1946. u Beogradu. Mihailović je potvrdio njihovu autentičnost — da ih je od Đurišića na ruke dobio. I drugi četnički izvještaji svjedoče o istim Đurišićevim pokoljima. Naknadno su publikovani odnosni spiskovi Đurišićevih žrtava: sa imenom, prezimenom, imenom oca, mjestom i godinom rođenja — ukjučujući đecu.

U izvještaju od 10. januara 1943. o pokolju u srezu Bjelopoljskom, Đurišić (pisao je srpskim jezikom, ekavicom) izvještava Mihailovića:

- Akcija na desnoj obali Lima u srezu Bjelopoljskom završena je. Ista je izvedena tačno po utvrđenom planu. Rezultat ove borbe je:

1) Potpuno su uništena sledeća muslimanska sela (sekcije: Plevlje, Sjenica, Peć i Kolašin): Voljevac, Gubovača, Radijelja, Ušanovići, Presečenik, Batuiće, Donji Vlah (sekcija: Plevlje), Mirovići, Solja, Radojeva Glava, Mediše, Pobretiće, Donja Kostenica, Stablo, Vrh, Zminjac, Sipovice, Negobratina, Osmanbegovo selo, Dupljaci, , Koštice, Kaševar, Ivanje, Godijevo, Žilići, Gornja Crnca, Gornji Radulići, Vrba, Crhalja, Kradenik, Sipanje, Ličine (sekcija; Sjenica - Peć) Ukupno 33 sela.

2) Ž-r-t-v-e: Muslimana boraca oko 400 (stotine) Žena i D-E-C-E oko 1.000…

U izvještaju od 13. februara 1943. o pokolju u srezovima Pljevaljskom, Čajničkom i Fočanskom, Đurišić izvještava Mihailovića:

- Akcija u Pljevaljskom, Čajničkom i Fočanskom srezu protivu muslimana izvršena je. Operacije su izvedene tačno po naređenju i izdatoj zapovesti. Napad je počeo u određeno vreme. Svi komandanti i jedinice izvršili su dobijene zadatke na opšte zadovoljstvo. Sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza su potpuno spaljena da nijedan njihov dom nije ostao čitav. Sva imovina je uništena sem stoke, žita i sena.

- Za vreme operacija se pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa BEZ OBZIRA NA POL I GODINE STAROSTI.

- Ž-r-t-v-e: …i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i D-E-C-E….