Njegoš

Njegoš – vladika, pjesnik, mislilac, filozof, vizionar, državnik. Crnogorac koji je, kako ga je opisao Ivo Andrić, “najveći mislilac koji je govorio stihom i najveći pjesnik koji je mislio kao filozof”.

Profesor Slobodan Tomović, u svojoj analizi Njegoša između ostalog zapisa i da: “sa Njegošem vidimo i najudaljenije zvijezde, a bez Njegoša ni sami sebe”. Upravo zato da “ne bi vidjeli sebe” Negoš se iz svoje “kosmopolitske i crnogorske” komponente sistemski i uporno “pakuje” u uzak, provincijalni i klaustofobični (tuđi) nacionalni“program”, svodeći ga na “zavjetnika Kosovskog mita i nemanjićke tradicije”.

Zato, kada u prilog "Njegoševih dana" domaći nacionalni radnici provincijalnog duha, ponovo budu držali slovo o "Njegoševskoj Crnoj Gori" i povratku tradicionalnim vrijednostima, pakujući ga u njihov (polu) svijet, valjalo bi da u njihovim "besjedama" citiraju i ove Vladičine riječi: "Crna Gora ne haje ni za Nemanje ni za Murate ni za Bonaparte, oni svi biše i preminuše, a Crna Gora ostade dovijeka i strašnoga suda, u svojoj volji i slobodi".

Kad smo već kod Nemanjića njihov"bratski" odnos prema zemljama primorskim sažima se u sljedećoj rečenici: “gradove poobara i poruši i pretvori slavu njihovu u pustoš ... da služi državi njegovoj sa strahom i sa urečenim dankom".
Njegoš, na tu istu sjevernu adresu, po pitanju slobode otpisa sljedećim riječima: "Vala se vi Srbi narobovaste, mi Crnogorci bogomi nijesmo". Možda zbog ovoga stava vladika Petar II, danas, posmrtno spozna i "snagu vetinga", jer nije na liniji ovovremene "pameti", onih što na njemu zaradiše nacionalne penzije i državne nagrade, a da od njega ništa ne naučiše.

Gebels

Namjera i metodi političke instrumentalizacije Njegoša su jasni i već odavno testirani.
Zloglasni nacista i Hitlerov ministar propagande Jozef Gebels je definisao model: "Oduzmite narodu istoriju i u prvoj generaciji će postati rulja, a u drugoj generaciji ćete moći sa njima da upravljate kao sa stokom". A za tor i stado treba "pastir" da na zvono i kerovima stado sabira. Zato, u mantiji, ne pominjući ni Boga ni Isusa, popovi - nesvršeni studenti i preobučena vojna lica - umjesto bogosluženja prave posijela posvećena ratnim zločincima, kvislinzima i ostalom, iz istorijskog bauna, izvađenom nesojluku. 

No i ođe Njegoš odgovora daje: “Ko narod svoj lažima uči, taj njemu ropstvo pripravlja”. Zato, za razliku od kolaboracionista i saradnika okupatora, sa kojima su nacisti upravljali na povodac, crnogorski antifašisti su odgovorili borbom i porukom: "Svaki okupator izgori u vatri koju je sam zapalio", a sam Njegoš: “Crnogorac ne ljubi lance, on je stvoren za slobodu svetu.”

Princ

Da traje "njegoševska Crna Gora" od soja i prkosa govori i činjenica da i ovovremena Crna Gora ima primjere na kojima treba učiti i koje treba isticati.

Danas Crna Gora ima vrijednog i plemenitog reprezenta prave i nesalomljive Crne Gore. Ponosnog i dostojnog Princa moderne i civilizovane Crne Gore - Miloša Karadaglića koji je, samo u jednom potezu, jasno odvojio “bećiranje” od stvarne i istinske umjetnosti. Princa što ga ne mogaše kupiti za "šolde" i koji vrati "danajske darove" pokazujući svoju, ne samo umjetničku, veličinu.
I zato, što bi Njegoš rekao, "neka bude borba neprestana" za neka nova pokoljenja koja neće klečati ni pred Nemanjom, ni pred Muratom, ni pred Bonapartom ... jer "tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava, to je dužnost ljudska najsvetija".
Srećan praznik!