Palamud i sudsko vijeće

Zar nijesu grčki tragičari Eshil i Sofokle kazivali da je ljudski karakter sudbina čovjeka.

I zato je možda civilizacija ispunjena neprekidnim ponavljanjem mržnje. Koja ovdje postaje prirodna neminovnost i kojoj svjedoče pristojni Crnogorci, svih vjera i nacija.

U knjizi akademika Jerotića "Dobro i zlo trče zajedno" on zapisuje da je sudbina žalosna neminovnost individue, na koju zbog njenog karaktera niko ne može uticati.

Niti se moze izbjeći.

Ona je ostavljena čovjeku, da po želji i karakteru ima pogled na svijet, prilike, događaje, razne objekte sopstvene mržnje.

U mom prizemnom prevodu - da bude palamud jedne te iste teme, koja, evidentno, više nikoga ne dodiruje, vireći mu iz mozga. I sudbine.

A palamuđenje Bogdanovića ovih dana, strah je od optužnice Lazovića. Neka ne brine. Neka sačeka još malo. 

Ali zato on i kolege mu, plaše Radovića, Kovačevićku i Vujanovića, članove sudskog vijeća Višeg suda.

Portugalski književnik Rui Zink kazao je da danas “cvjeta industrija ugrađivanja straha”, a Jerotić dodaje da je Portugalac zaboravio da naglasi da je ugrađivanja bilo oduvijek, jer je strah ugrađen od prapočetka.

Sreća prije prapočetka palamuda bilo nije. Mada se ne mogu zakleti kada je predmetni palamud u pitanju.

Inače, ta vrsta ljudi nastaje kasnije sa pojavom koristi prknu od politike i fotelja koja rađa stav da je politička sramota biti nesposoban da plašiš sudije, pljuješ ljude, budeš ekskluzivno Ništa.

Niko nije mogao pretpostaviti da će palamud tamburati danima, po svakoj crnogorskoj sudijskoj glavi, načinom čiji je on autentični autor.

I da svrnem do Kundere.

Na Vroclavskom trgu jedan čovjek pognut povraća. 

Potpuno te razumijem - dobaci mu slučajni prolaznik.

P.S. Ugasiću svijetlo u sobi. I onako je sve odavno pogašeno.

Pustiću Safeta Isovića i moju omilljenu pjesmu - Bolna leži dilber Duda.

P.S.1 A palamud neka sačeka odluku vijeća Višeg suda, pa shodno njoj, neka odabere pjesmu.