Slobodan prevod i spinovi vlasti

Nije bilo dileme da će vladajuća klika, nakon objavljenog izvještaja Evropske komisije, različitim mahinacijama pokušati da zamaskira sopstvene neuspjehe. Premijer je tu da sasluša optimistična ohrabrenja, a onda, trčećim korakom, pravo na posao. Jer kako reče – pustimo ga da radi. Za očekivati je, stoga, da gomilom posla pretrpan radoholičar, nije imao kad da se bavi analizom izvještaja. Zapravo, znamo još od čuvenog ekspozea da ga čitanje zamara. Istom manevru, primjenom paf paf logike smanjenja štete, pribjegli su i pojedini članovi Vlade.

Dekomponovanje bronzanoga Pavla ipak nije jedina zanimljiva jezička doskočica koju čusmo prethodnih dana. Konkurencija je, rekla bih, poprilično žestoka.

Odgovarajući na pitanje o targetiranju medija i NVO sektora od strane zvaničnika iz bezbjednosnog sektora – dakle, Demokrata – Ministar Danilo Šaranović, kao na pokretnoj traci reče – slobodan prevod. Zatim je, što bi omladina rekla prvo iznevjerovao. Potom je, gotovo panično počeo da čita englesku verziju, tražeći novinarsku omašku.

Budući da je nije našao, nervozno kaza – svako odgovara za ono što radi. Šta god to značilo. Uslijedio je patetični nastup. Ako smo dobro razumjeli, dok kriminal cvjeta, neko iz kriminalnog miljea, izgubiće logistiku ako Šaranović ostane na funkciji. Identitet je tajan, ali podatak nije. Nakon ovoga, mislim da smo svi iznevjerovali, a ministar je briljirao. No, dao nam je dobru ideju – svaku politički osmišljenu dosjetku interpretirajmo slobodnim prevodom, da nam se pretraživači ne bi bespotrebno usijavali.

Ministarka evropskih poslova, saopšti nam i ne trepnu – niti u jednom poglavlju nije primijećeno nazadovanje. Nerado ću informisati, očito neobaviještenu ministarku, da se neuralgične tačke konstatuju na koji god segment izvještaja da se osvrnemo. Ali da budem sasvim konkretna – čak i da EK, u jednom od dva ključna poglavlja za vladavinu prava – 24 nije upotrijebila preciznu formulaciju nazadovanje, lošija ocjena u odnosu na prethodnu godinu podrazumijeva upravo to. Usporavanje u poglavljima 23 i 24 samo je blaža teza.

Srž problema je u tome što se zakoni usvajaju reformskog reda radi, netransparentno, bez konsultacija i što je najporaznije, ne primjenjuju u praksi. Čuveni IBAR zakoni samo su jedan od primjera. A godinu i  po kasnije, dovedena je u pitanje održivost baš tim poklonom privremeno zatvorenog poglavlja 10.

Uzroci – Savjet AMU na čekanju, usljed traganja za podobnima, neprimjenjivanje medijskih zakona, prijetnje medijskim radnicima, nezakonito šepurenje Borisa Raonića po Javnom servisu...

Pohvaljeni napredak rezultat je ispunjenja određenih administrativnih i tehničkih kriterijuma i onoga što papagajski ponavljamo, geopolitičkih okolnosti. Kritike na račun izborne reforme govore nam da se ipak ne treba radovati užurbanim procesima. EK je, iako nekad djeluje drugačije, dobro obaviještena o dešavanjima u Crnoj Gori. Zanimljivo je, recimo, da im se ne dopada donošenje odluka lajkovima na Vladi, za koje je premijer mislio da iritira samo kritički orijentisanu javnost – vječite neprijatelje vlasti i zlonamjerne tumače njihovih dobrih djela.

Nadalje, politička imenovanja u oblasti pravosuđa, izostanak izbora nedostajućih članova Sudskog i Tužilačkog savjeta, potencijalna blokada Ustavnog suda, nepoštovanje preporuka VK, politički pritisci na institucije obijaju nam se o glavu. I to je samo kratak presjek, koji baš i ne daje razloge za optimizam, iako je izvještaj najoptimističniji i mogao bi biti podsticajan, ali za odgovornu vlast.

Još je zanimljivije što je Andrija Mandić jedini koji je, oprezno obećao nastavak marljivog rada i inkluzivnih zakonodavnih procesa, iako je upravo manjak inkluzivnosti evidentiran. Da nije, slučajno, bez slobodnog, već stvarnim prevodom razumio poruku komesarke Marte Kos - da ruskim trojanskim  konjima nije mjesto u EU. A možda su mu i ptičice dojavile da je EK notirala, da je baš sa čelne skupštinske pozicije, iz ličnih razloga, neprimjereno kritikovan rad tužilaštva, prvenstveno VDT-a.

Ima li Spajić petlje da zarad EU puta žrtvuje vojvodu i saborce mu. Cijenim da je mogućnost da se formalni premijer odrekne zagrljaja neformalnog ravna osmom svjetskom čudu. Zato se uz Filipa Ivanovića hitro usprotivio mehanizmu probnog, umjesto punopravnog članstva, koji, prijemom zemlje s desničarskom i ekstremističkom vlašću sobom nosi ogromne rizike. Politikant koji umjesto osude ksenofobije odluke pravda bezbjednosnom situacijom, nema kapacitet za državničke poteze. Upozorenja po pitanju poglavlja 31 i 27, koja dominantno koči ruska agentura, kao da ga se ne tiču.

Nema više kripto igrarija. Kocka je bačena, a lopta, zaludno, u Spajićevom dvorištu. Za Evropu godina izazova, a za nasnovih turbulencija.

Za ulazak u EU, nije bitan sastav, već posvećenost vlasti. Ali ekstremisti ne postaju zapadnjaci. Zato je Crnoj Gori, makar čekali i do 2030, shodno prognozama komesarke Kalas, neophodna nova konstelacija političkih snaga, antigabaritna i antifašistička. Jer članstvo ne podrazumijeva ciljeve, već vrijednosnu pripremljenost. A vrijednosno i anticivilizacijskim postupcima okrnjena zemlja, upitnog suvereniteta i plodno tle za maligne uticaje, daleko je od demokratskog sazrijevanja. Brutalno nasilje, fašizam i prekrajanje istorije, zasigurno nijesu evropske vrijednosti.

Samo građanska država, bez reformi na papiru već u praksi, može biti pozitivan integracioni primjer. Potrebna nam je vrijednosna alternativa, dok šansa nije izgubljena. Sve drugo, puki je diletantizam.