Slučaj BB: U sistemu gdje život ne vrijedi - novinar je meta
Miraš Dušević
U sistemu u kojem se novinarima prijeti smrću, sije strah i gazi sloboda,
u kojem se guše inicijative kako bi se spasio bezbjednosni sektor koji ne zaustavlja masakre,
u kojem je ćutanje jedini zavjet opstanka,
u kojem nema ljekova, ni pravde, ni istih aršina,
u kojem se hrana kupuje na grame, a preživljava na stid,
u kojem ste meta – jer im se može,
u kojem se zakoni ne poštuju, a Ustav gazi,
u kojem se iza ruke na srcu krije zastava druge države,
a crnogorsku prekriva šaka na reveru,
u kojem se pjevaju tuđe himne, govori tuđim jezikom,
u kojem nestaju i voda, i turisti, i nada,
u kojem su “evropske vrijednosti” svedene na putne naloge,
u kojem je znanje mana, a bahatost direktorska preporuka,
u kojem je samo život jeftin – i za dž…
U tom i takvom sistemu,
Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba Demokrata,
otvara novi front.
Prijeti. Crta mete. Poziva na linč.
Novinari TVE, M Portala i Portala Analitika su, prema njegovim riječima, plaćenici klanova.
Ne bilo kojih – već baš onih koje godinama koristi kao sinonime za zlo: škaljarci i kavački.
Ne pominje ih prvi put.
Ali sada – ide korak dalje.
“Znam tarife”, kaže.
Zna iznose. Zna sve.
A ipak – ono što ne zna, ili se pravi da ne zna – jeste odgovornost teških riječi koje izgovara s pozicije moći.
Jer ako novinari, kako tvrdi, primaju 8.000 eura za tekstove – zar to ne znači da on ima direktne izvore iz kriminalnog miljea?
Ili sve izmišlja, da bi nacrtao još koju metu?
Kao što je već radio – političarima, sudijama, bivšim partnerima.
A sada – novinarima.
Ni tajming nije slučajan.
Javnost postavlja pitanja.
Zid ćutanja koji je godinama štitio pojedine njrgove kadrove počinje da puca.
I taman kad pada maska “nezavisnih profesionalaca” – Bogdanović stupa na scenu.
Ofanziva.
Iz pozicije privilegije – prijeti. Optužuje. Targetira.
I to je obrazac.
Kad god se istina približi, Bogdanović pronalazi nove neprijatelje.
I uvijek su to oni koji postavljaju pitanja.
Koji otkrivaju. Koji raskrinkavaju.
Ako zaista zna ko su plaćenici klanova – zašto ih ne prijavi?
Jer istina je jednostavna: ne štiti on javnost. Štiti sebe i svoje.
Branio je svoje kadrove dok su masovno zapošljavali nestručne ljude.
Ćutao kada je bezbjednosni sektor zatajio, druge progonio.
Branio neodbranjivo dok su njegovi partijski saborci tonuli u afere.
A sada pokušava da sve prekrije dimom – bacajući sumnju na novinare koji ne pristaju da ćute.
Ironično je da je isti on – koji sada vidi kriminalce u novinarima – nekada govorio da su “svetionici evropske ideje i čuvari demokratije”.
Pa šta je onda istina?
Jesmo li pali u nemilost samo zato što bacamo svjetlo – baš tamo gdje su njihove sjenke?
Demokrate, kaže, ostaju dosljedne svom kursu.
I tu se slažemo. Jer kurs je jasan:
Optuži. Zastraši. Skreni pažnju.
Ali ne može se unedogled crtati meta novinarima, analitičarima i aktivistima – i očekivati da niko ne odgovori.
Evropski put ne vodi preko prijetnji.
Ne vodi preko sijanja straha.
Ne vodi preko gaženja slobodne riječi.
I neka znaju svi.
Kada se jednom skinu poslanički imuniteti i podvuku crte,
pravda neće pitati funkciju. Pitaće – istinu.
A tada će istina imati pravne posljedice.
Za sve.