Slučaj Mijajlović – Kriminalizacija Javnosti i Medija

Dobro jutro! Molim vas da pročitate ovaj tekst pažljivo i da shvatite koliko je problematičan ovaj proces — ne zbog Aca Mijajlovića ili bilo kog drugog privedenog, već zbog presedana koji se ovim slučajem uspostavlja. Ne ulazim u druge djelove ove mućkalice od optužnice koji zvuče problematično i koji tretiraju ozbiljne stvari, već se zadržavam na onom dijelu koji se tiče medija i javnog mnjenja. Ovaj segment, ovako formulisan, opasan je po demokratiju, jer uspostavlja presedan kojim će se śutra koristiti da ućutkaju i one medije koji danas pomažu da se ova hajka sprovede.

…”kroz formiranje i neformalno upravljanje mrežom medija uticao na uređivačku politiku M.P., E.T., C.D.M., S., P.A., P. i A.M., koristio takve podatke za kreiranje javnog mnjenja, stvarajući sliku isključivo u cilju suzbijanja konkurencije, za ličnu i profesionalnu diskreditaciju svih lica, vjerskih i političkih organizacija i privrednih subjekata, čije mišljenje i djelovanje je u suprotnosti sa ciljevima i interesima kriminalne organizacije”…

Izdvojiću samo dvije od mnogih kontradikcija koje čitamo u onome što tužilaštvo piše.

Prva kontradikcija: da li je neformalno upravljao mrežom medija ili je samo uticao na njihovu uređivačku politiku? Ili je dostavljao informacije i pokušao da utiče?

Ako neko upravlja, onda ne utiče — on komanduje. Ako samo utiče, onda nije upravljač.

Je li uticao na novinara ako mu je dostavljao informacije?

Je li davao novac za plasman tekstova? Đe su dokazi za to?

Ako su ovi mediji u mreži, da li to znači da se koordinišu između sebe?

Ako pročitate kolumne nekih od pomenutih medija, sa kojima smo u navodnoj mreži, a koje targetiraju mene i moje kolege iz CdM-a, onda ne može biti riječi ni o kakvoj koordinaciji.

Druga random kontradikcija: koje je to „djelovanje vjerskih organizacija“ bilo u suprotnosti sa ciljevima navodne kriminalne organizacije?

Znamo na koga se aludira. Dakle, da pretpostavimo da se u porukama pominju Joanikije, Metodije ili Backović. Da li su oni vodili istrage protiv kriminala i korupcije?

Ovaj „veliki slučaj“ ima dvije dimenzije, krivično-pravnu i reputacionu.

Za mene je ključni problem način na koji se priča o hapšenju Mijajlovića i drugih „uokviruje“ sa ciljem nanošenja reputacione štete jednom, ne malom, dijelu javnosti. I to one opozicione. I to od strane medija koji ima  potpun monopol nad informacijama o ovom slučaju i kojem se nezakonito na veoma sumnjiv način dostavljaju privatni podaci iz slučaja.

Stvarnost je kao tečnost — bez oblika. Kant je govorio da ljudski um nije samo pasivni posmatrač i primalac stvarnosti, već da aktivno oblikuje iskustvo. Poput posude koja tečnosti daje formu, da bismo haotičnu realnost mogli lakše razumjeti.

Institucije i mediji imaju svaka svoje posude. Tužilaštvo pravi svoju posudu — predmet. Mediji stvaraju svoju — interpretacioni narativ.

U ovom slučaju, ne zna se koja je čija posuda.

Teško je razaznati šta je zapravo predmet optužbi. Da li je u pitanju zloupotreba položaja, odavanje informacija, prisluškivanje, ili nešto četvrto? Na osnovu ovoga što čitam slučaj nema nikakve koherentnosti, ni vremenske, ni u aktivnostima, niti navodnim članovima organizovane kriminalne grupe.

Ako je cilj pravda, onda medij koji ima monopol nad informacijama toj pravdi odmaže — jer vodi svoje ratove. Novinarka vodi svoje bitke, neke opravdane, neke ne.

Jer medij je tako stvorio posudu koja ne služi razumijevanju, već obračunu.

Ta posuda nije ni skladna ni simetrična. Nakaradna je, jer oblikuje priču prema privatnim potrebama, a ne prema stvarnosti i javnom interesu. Jer kad se fokus premjesti s činjenica na rečenicu tipa „treba ga odrat“, tada cijeli slučaj gubi kontekst.

Ako tužilaštvo i mediji zajedno oblikuju tu takvu posudu sa umišljajem, i to pod diktatom političkog subjekta sklonog autoritarizmu, onda smo kao društvo u ozbiljnoj opasnosti.

Ako Mijajlovića gone zbog šverca, organizovanog kriminala ili neke stvarne nezakonitosti, i imaju za to osnovanu sumnju,  onda aferim.

Ali ako ga hapse da bi ućutkali i diskreditovali čitav blok medija i javnosti koji su kritični prema njima, onda čine i jalov i opasan posao.

Jalov — jer u konačnici time jačaju one koje gone, ali to je njihov problem.

Opasan — jer stvara strah i urušava demokratiju.

Kao što je juče ujutru rekla Jelena Jovanović u emisiji na Vijestima (parafraziram): „Pazite šta pišete, jer možete završiti u zatvoru.“

Suština je da se ovim slučajem kriminalizuje čitav jedan dio javnosti i medijskog prostora u Crnoj Gori. I ne samo kriminalizuje, nego im se prijeti.

Umjesto da se vodi proces protiv konkretnih nezakonitosti, stvara se mehanizam za ućutkivanje onih koji misle drugačije.

Time se ruši jedan od stubova demokratije — sloboda izražavanja.

Nije prvi put da Jelena Jovanović aktivno učestvuje u ovakvim konstrukcijama.

Još jedna stvar. Licemjerno je da se baš ona zaklinje u borbu protiv kriminala, dok istovremeno javno govori kako koordinisano politički i aktivistički djeluje sa Milanom Kneževićem, čovjekom duboko ukorijenjenim u režim Aleksandra Vučića, koji je nedavno ispratio Andreja Vučića do suda u Podgorici, paradoksalno zbog tužbe protiv Jovanovićkinog medija.  Ako bismo primijenili njenu logiku, onda bi i ona mogla biti poistovjećena s režimom Aleksandra Vučića.

Što hoću da poručim je to da koliko god da vam se bilo kod od pobrojanih i pohapšenih ne sviđa – ne radujte se ovoj akciji tužilaštva.

Danas su meta oni koji vam nijesu simpatični — śutra to možete biti vi.

Na kraju krajeva, da se sam vodim nesimpatijama, možda bih se i ja obradovao što se neki mediji i urednici, koji su svašta pisali i pričali o meni, sada nalaze pod udarom. Što se ovako razobličavaju neke botovske partijske košnice o kojima sam i sam pisao u svojim kolumnama. Ali to što mi se ne sviđa što rade i pišu ne znači da na to nemaju pravo. I svjestan sam da, kad se ova vrata jednom otvore, niko više nije bezbjedan od ruku i namjera politički instrumentalizovanih organa gonjena.

Toga treba da su svjesni i Jelena Jovanović i Vijesti.

Toliko za danas. Ugodan ostatak dana želimo.

S poštovanjem,

Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a