Sreten

Ne znam kako, ali Sretena Perovića sam u životu srio samo jednom. Bilo je to u biblioteci Radosav Ljumović na tribini posvećenoj životu i djelu njegovog višedecenijskog prijatelja, istoričara Radoja Pajovića. Sreten Perović je tu veče briljirao i zaista je bila čast biti u njegovom društvu.

Iako ga, dakle, nijesam lično poznavao, njegovo djelo dakako jesam. Kao potpredśednik Crnogorskoga PEN centra više sam puta predstavljao tu organizaciju na svjetskim kongresima. Tamo bi me predstavnici renomiranih književnih udruženja na svijetu, poput starijih kolega iz Francuske ili Italije pitali za Sretena, kako je, što radi i da li još objavljuje. Pamtile su ga i neke mlađe kolege iz Međunarodnog PEN-a. Predstavnik Tršćanskoga PEN centra (koji su obrazovali Slovenci) mi je jednom pričao o Sretenovim naporima da uoči crnogorskog referenduma 2006. godine među svjetskim piscima populariše ideju obnove nezavisnosti.

Ponajbolji slovenački profesor književnosti i poznati pisac Boris A. Novak, koji je učinio ogroman posao da Crnogorski PEN centar postane dio porodice Međunarodnog PEN-a na kongresu u Beču 1991. više puta mi je pozitivno govorio o Sretenu Peroviću i njihovim druženjima, naročito u pogledu antiratne kampanje crnogorskih pisaca tokom 90-ih godina. Kolege iz Makedonije posebno su znale za njegovo djelo, što i ne čudi s obzirom da je Perović u u toj državi bio i član Akademije nauka i umjetnosti i počasni građanin Skoplja i vrlo priznat stvaralac i prevodilac.

I zaista, Sreten je bio jedna od najvažnijih pojava na crnogorskoj književnoj sceni više od pola vijeka. Njegov izdavački, publicistički, prosvjetni, književno-teorijski, književno-istoriografski i književni rad ostavio je dubokoga traga u našoj kulturi. Institucije i organizacije u kojima je radio i koje je gradio, poput Leksikografskoga zavoda, PEN centra, Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, bile su i ostale stubovi crnogorskoga identiteta i glavna brana asimilatornim i velikodržavnim politikama na Balkanu. Za njegov odlazak se zaista može reći da je nenadoknadiv gubitak za crnogorsku kulturu, a naročito zbog činjenice što je pošao posljednji predstavnik utemeljivača savremene montenegristike.

Na nama je da nastavimo Sretenov put i afirmišemo njegovo djelo, hrabro i dostojanstveno, kako je on sam radio. Siguran sam da će ljudi s Fakulteta za crnogorski jezik i književnost to raditi s posebnom pažnjom. Slava mu!

P. S. Današnja Crna Gora, nažalost, daleko je od ideala kojemu je Sreten posvetio cijeli život pa je i vijest o smrti jednoga od najznačajnijih crnogorskih stvaralaca ostala prećutana u udarnome dnevniku Javnoga servisa. No sramota je samo njihova, a uspomena na Sretena biće trajni orijentir neke bolje Crne Gore, za koju se on, ruku pod ruku s najdarovitijim i najboljim duhovima svoje generacije, beskompromisno borio.