To je nama vaša URA dala

Opet Abazović reče da je takozvani Temeljni ugovor bio dobra stvar. Reče i ne odustade novopečeni kum dinastije Karađorđević. Staše iza toga i brojni glasači, članovi i funkcioneri URE. Ne odustaju ni oni.

Onaj drugi dio pokušava da abolira sebe i da se vrati među nas đe im je, ruku na srce, vazda i bilo mjesto, iako su ideološki u određenom momentu zastranili i pogriješili. Treba im oprostiti, ali me još uvijek čude oni koji ne odustaju. Valjda je teško na ''junačka'' pleća prihvatiti krivicu za ovaj jad u kojem se danas nalazi Crna Gora. Jer za četnike, početnike, popove, pljačke, jad i nesreću, Rusiju i Srbiju i sve ostalo kriva je jedino i isključivo partija pod imenom URA. Partija koja je zamalo namjestila da nam svima odzvoni ona potonja. Mada, ja odavno ne računam da ta partija više i postoji.

I realno, URA je jedan od glupljih projekata na crnogorskoj političkoj sceni. Teško da mi iko može objasniti kako to da u Crnoj Gori, među narodom koji obožava vlast i moć, partija od pet posto postane kompletan gospodar vlasti i uspije ne da poveća taj procenat, nego da postane stranka upitnog cenzusa. To je URA.

I to su ljudi koji ne odustaju od pogubne politike, iako ih je ta politika istopila. Mislim, nije da žalim, dugo vremena su sve moje molitve bila upućene ka tome da im ne ostane nijednoga glasa i da plate cijenu izdajstva. I glup potez 30. avgusta, jer je DPS trebalo razvlastiti na drugi način, koji je bio i jedini logičan, a koji bi učinio poraženima i klerofašiste i DPS koji bi naučio lekciju kako bi se očistio od pogubnih kadrova.

Međutim, Uraši su poražene četnike učinjeli pobjednicima i dozvolili im da uzlete, a posljedice toga vidimo i sada. Onda su poklekli kad se donosio revidirani Zakon o slobodi vjeroispovijesti kukavički bježeći ispred istorije. I naravno, kruna svega je tajno i kukavičko potpisivanje akta izdaje sa Crkvom Srbije. To je nama URA dala.

Danas, kad ta partija nema cenzus, još uvijek slušamo opravdanje i hvalospjeve njenog prepotentnog lidera. I uopšte ne vidimo pokušaje da se rukovodstvo i članstvo te partije, barem to što je u njoj ostalo, protiv toga s pobuni. Ovo nas navodi na mišljenje da isti stav dijele.

I neka ih, prosto im bilo. Međutim, mora se jasno naglasiti da od Crnogoraca podršku ne mogu i neće imati. Iako, svako ko iz URE izađe, pokušava da se vrati onamo đe mu je prirodno mjesto i da abolira sam sebe. Bilo kako bilo, dok gođ Abazović tvrdi kako je učinio odličnu stvar gazeći Crnogorce i predajući njihove grobove okupatoru, sa njime i onime što on zastupa neće i ne smije biti nikakvog ni razgovora ni dogovora.

Ipak se nadam da će u Crnoj Gori biti istoričara i istraživača koji će jednoga dana pisati o sramnim događajima nakon 30. avgusta 2020. kojima je kumovala ova partijica.

Isto tako, nadam se da će biti i politikologa, koji će imati savršenu temu za pisanje o tome kako se vodi pogubna politika i kako se zarad sopstvene mržnje i sujete dovodi u pitanje opstanak cijele države.