Tužilačka zamka

Kada su Crveni Kmeri preuzeli vlast u Kambodži, prvo su pobili ljude koji su nosili naočare - smatrali su ih obrazovanima, opasnima po ideologiju. Na sličan način, danas Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ruši sve što ima predznak crnogorskog, pokušavajući da ućutka kritički nastrojene medije.

SDT, na čijem je čelu Vladimir Novović, direktno orkestrira akciju kompromitacije i poniženja procrnogorskih medija. Jasno je da tužilaštvo, u obrazloženju optužnog predloga, nastoji da preuzme ulogu cenzora, pa čak i glavnog i odgovornog urednika - umjesto da djeluje kao institucija koja treba da štiti pravo i zakon. U suprotnom, teško je razumjeti dio pun nelogičnih konstrukcija, međusobno nespojivih teza i dezinformacija, kojima se na najgrublji način zadire u privatnost i tajnost novinarskih izvora, kao i u način na koji novinari obavljaju svoj posao.

Opasno je što tužilaštvo, umjesto da se bavi rasvjetljavanjem teških oblika organizovanog kriminala, svoju oštricu i resurse usmjerava prema urednicima i novinarima nezavisnih medija. Ideja SDT-a, čini se, jeste da u narednim nedjeljama i mjesecima javnost zasipa porukama iz telefona biznismena Aleksandra Mijajlovića, dok istovremeno na taj način otupljuje kritičku oštricu nezavisnih redakcija. Plasiranjem dekontekstualizovanih poruka - na isti način na koji je to ranije činjeno sa komunikacijama iz aplikacije Sky - pokušava se kreirati slika o dijelu medija koji izvještavaju kritički prema vlasti.

Tužilaštvo to postiže tako što u sam tekst optužnog predloga unosi čisto novinarske relacije, koje nemaju nikakve veze sa onim što bi trebalo da bude posao tužilaštva. Upravo u tome leži suština njihove namjere - i suština njihove zloupotrebe.

S druge strane, crnogorski novinari i urednici ne smiju da upadaju u zamku pritisaka, niti da se pravdaju i ulaze u rasprave o tome da li su i u kojoj mjeri sarađivali ili komunicirali sa pomenutim biznismenom. Najmanje bi trebalo da preuzimaju model ponašanja opozicije: ekspresno odricanje od onoga ko je u nevolji.

Zamka koju je tužilaštvo postavilo pred novinare i urednike crnogorskih medija ogleda se upravo u tome što ih uvlači u raspravu o temama koje ne smiju biti ni predmet javne polemike, a još manje djelovanja SDT-a. Na isti način, po istom receptu, prije nekoliko dana predsjednik Srbije Aleksandar Vučić bacio je prašinu u oči javnosti kada je volšebno objavio snimak opozicionog aktiviste neposredno prije tragedije u Novom Sadu. Recept je isti - kreiranje teme koja će narednih dana usmjeravati javnu raspravu, umjesto da oštrica kritike ostane okrenuta prema onome što je suština.

A suština je jasna: tužilaštvo je ovim potezom pokušalo grubo da naruši principe slobodne riječi. Istovremeno, ovaj pritisak na crnogorske medije pokazuje da je tužilačko-bezbjednosni aparat bezrezervno stavljen u službu dnevne politike.

Nastavlja se praksa u kojoj moćnici, zloupotrebljavajući resurse vlasti, pokušavaju da sprovode etnički, politički i društveni inženjering - naravno, na štetu države Crne Gore i vrijednosti na kojima je ona obnovljena 2006. godine.

Jedini ispravan odgovor na takvo ponašanje mora biti prezir i odlučno odbacivanje, a ne ulazak u njihovu igru. Jer svaka polemika vođena na njihov teren urušava sam koncept slobodnog i odgovornog novinarstva - jedinog istinskog bedema protiv autoritarizma i institucionalnog nasilja nad istinom.