Utjerivanje vjeronauke u škole - stvaranje crnogorskog Ćacilenda

Mogla se očekivati neka novost čim je na sva medijska zvona najavljeno da će legalni mitropolit Joanikije gostovati kod nelegalnog direktora Javnog servisa Raonikija, alijas Borisa Raonića.   

Očito, imali su zajednički interes.  

JA TEBI, A I TI MENI

Tri puta nelegalno izabranom direktoru RTCG Borisu Raoniću bilo je karijerno bitno da se pokaže i dokaže pred Andrijom Mandićem koji ga i drži u direktorskoj fotelji. Zato je, po nalogu, dao mikrofon mitropolitu Crkve Srbije, obezbijedio mu medijsku pozornicu i bogobojažljive studente.  

I, naravno, obećao mu da - neće biti teških pitanja.

A Joanikiju Mićoviću, koji je do skora bio jedini mitropolit u Crnoj Gori, bilo je očajnički važno da sada, baš sada nakon imenovanja Metodija Ostojića za mitropolita, pokaže i dokaže kako Metodije - iako je Spajićev ujak i Porfirijev miljenik - neće biti prvi i najvažniji mitropolit, nego drugi i manje važan mitropolit.  

I, naravno, Joanikije je za ustupljeno vrijeme na Javnom servisu obećao Raoniću protivuslugu: da će da saopšti neku važnu novost.     

I stvarno - bi novost. Joanikije je ekskluzivno obznanio da se Mitropolija crnogorsko-primorska sprema za uvođenje vjerske nastave: ,,osposobljavamo mlade teologe i sveštenike da bi sjutra, kada dođe to vrijeme, mogli da popune sva ta mjesta po osnovnim i srednjim školama ukoliko se uvede vjeronauka“.

E, sad, ko sve sprema buduće teologe i sveštenike za učitelje vjeronauke ostala je – crkvena tajna.  

Valja se samo nadati da se u to neće mnogo plekati sam Joanikije. Jer, od ponavljača iz nikšićke gimnazije i beogradskog studenta sa apsolvenstkim stažom od čak 35 godina - ne očekuje se baš da bude edukator budućim edukatorima vjeronauke.  

SPREM’TE SE, SPREM’TE - VJEROUČITELJI

Mada, po onome što je sve ispričao na Javnom servisu, reklo bi se da je - baš Joanikije glavni čovjek za uvođenje vjeronauke u crnogorksim školama.  

Pa zato tvrdi, ponovo ga citiram, ,,da se bez vjerskog obrazovanja ne mogu razumjeti istorija, arhitektura, kultura, književnost...“

Nije poznato kako je mitropolit Crkve Srbije našao blisku vezu vjeronauke sa, recimo, arhitekturom ili kulturom, ali sasvim je sigurno da će – oni sveštenici koje Joanikije bude rukopoložio na nastavnike u osnovnim i srednjim školama u Crnoj Gori - propovijedati lažnu istoriju. Jer tako nalaže dogma Crkve Srbije.

Počev od učenja da je Crna Gora srpska država, da je Srpska pravoslavna crkva stara 800 godina iako je zvanično oformljena pod tim imenom 1920. godine ukazom regenta Aleksandra Karađorđevića, sve do ove savremene istorijske karikature da su četnici bili oslobodioci.  

Ili one sramne istorijske podvale: da je četnički koljač Pavle Đurišić – nosilac Hitlerovog gvozdenog krsta, koji je po sopstvenim pismenim priznanjima pobio i zaklao više od 8.200 ljudi – bio ,,veliki junak nepobjedivog karaktera“.  

I ne samo što će Joanikijevi vjeroučenici propagirati lažnu istoriju, oni neće  znati ništa o ustavu i zakonima. Jer, kada mitropolit Joanikije na Javnom servisu ustvrdi da pravo na vjeronauku omogućava međunarodno pravo, Ustav Crne Gore i crnogorski zakoni, onda dokazuje da ne zna ništa o međunarodnom pravu a da  – ili nije čitao crnogorski  Ustav i crnogorske zakone – ili mu ih je neko pogešno pročitao.  

Da li je, dok je decenijama pokušavao da završi Filozofski fakultet, Joanikije Mićović uopšte slušao, svakog jutra na radiju, velikog aforističara, legendu Beograda, Duška Radovića?  

Da jeste, valjda bi se prepoznao u onoj Duškovoj poznatoj: ,,Oni koji mnogo znaju, malo govore. I obrnuto, najviše govore oni koji ništa ne znaju. To ima veze – jer samo razmišljanje može čovjeka spriječiti da govori."

A mitropolit Crkve Srbije baš mnogo, mnogo govori.  

VELIKOSRPSKI PROJEKAT  

Ali, to što mnogo govori bez osnova i pozivanja na zakone i Ustav, ne znači da čelnik Crkve Srbije u Crnoj Gori govori tek tako, napamet...   

Priča o uvođenju vjeronauke, samo je još jedan pritisak na vlast u Crnoj Gori da uvede vjeronauku. I to je neka vrsta političke ironije, političkog sarkazma koji živi i u kojem se guši današnja Crne Gore: pritisak na vlast se odvija - u dogovoru sa dijelom vlasti?!  

Jasno je: mitropolit Mićović koji slavi četničke komandante ima nepisani dogovor sa četničkim vojvodom Mandićem, predsjednikom crnogorske Skupštine o ulasku Crkve Srbije sa vjeronaukom u javne škole Crne Gore.  

Jasan je i cilj: da se ulaskom sveštenika u javne škole što više novih generacija  indoktrinira velikosrpskom politikom koju Crkva Srbije vodi i sprovodi u Crnoj Gori. To je samo djelić plana, krupnije slike projekta preoblikovanja Crne Gore od građanske u državnu zajednicu koja će – onako obezličena i bez crnogordskog identieta - biti pretvorena u stalni dio, ,,srpskog sveta“.  

Aprila ove godine na skupštinskom Odboru za prosvjetu i nauku nije  bilo većine da se inicijativa o uvođenju vjeronauke u škole proslijedi Vladi Milojka Spajića na dalje razmatranje. Tada su za uvođenje vjeronauke glasali poslanici Mandićeve Nove srpske demokratije Andrije Mandića i Demokrata Alekse Bečića i to nije bilo dovoljno jer Spajićev PES ipak nije dao ,,zeleno svjetlo“.

Ali, očito da se akcija obnavlja. Sadašnja najava Joanikija Mićovića, baš na Njegošev dan, i baš sa ciljem da se ponovo otvori priču o uvođenju vjeronauke u crnogorske škole dokaz je da Crkva i srpske stranke, prevashodno Mandićeva Nova srpska demokratija, Kneževićeva Demokratska narodna partija i Bečićeve Demokrate žele da stvari istjeraju do kraja. Nakon što su obesmislili logotip Skupštine stavljajući u logo zgradu Zetske banovine kada Crne Gore nije bilo kao države, pošto su krenuli u legalizaciju crkve na Rumiji i rušenja hiljadugodišnjeg kulta suživota svetog Vladimira, kada već obećavaju povratak Karađorđevića kapele na vrh Lovćena, kao završni čin obilježavanja teritorije, baš onako kako to rade predatori.  

Sada se govori o đeci koja treba i moraju da uče vjeronauku, želi se čitavo crnogorsko školstvo pretvoriti u jedan veliki Ćacilend da bi se tako stvorile generacije koje neće imati svijst o sopstvenoj istoriji. A kome se otme budućnost, otima mu se i prošlost.   

I sada je ključno pitanje: ima li građanska Crna Gora dovoljno snage i kuraži da se suprotstavi toj ideji preoblikovanja Crne Gore.