Vrijednosti koje traju – BESA

Godine prolaze a vrijednosti traju, traju...!

Ovakav početak teksta smatram adekvatnim u susret 55-godišnjici Umira krvi u Malesiji, čuvenog istorijskog dogovora 28. juna 1970. godine. Toga dana je održan svenarodni zbor u Tuzima na kojem su učestvovali predstavnici svih bratstava u Malesiji, plemenski prvaci, intelektualci i mnogi predstavnici kulturnog i društveno – političkog života iz ovih krajeva sa ciljem postizanja civilizacijskog dogovora ukidanja krvne osvete na teritoriji Malesije.

Ovaj događaj je izazvao ogromnu pažnju javnosti jer, po prvi put, preduzeta je jedna takva inicijativa da se stane na put krvnoj osveti na ovim prostorima, ovoj naslijeđenoj tradiciji koja je vjekovima nadživjela izazvove vremena i opstajala uprkos teškim posledicama koje je uzrokovala. I ako fenomen krvne osvete nije bila karakteristika samo za pripadnike albanske narodnosti već i za druge narode u regionu, ona je ipak trajala i opstajala duže u sredinama nastanjenim pripadinicima albanske populacije.

S toga, mudrošću stanovnika ovij krajeva predvođenih plemenskim prvacima i istaknutim intelektualcima vremena i, nadasve, svjesni sve težih posledica fenomena krvne osvete u novim okolnostima rada, školovanja i potrebe za stvaranjem novih uslova življenja, samoinicijativno su se organizovali radeći na postizanju pomirenja i, konačno, davanju BESE za ukidanjem krvne osvete na ovim prostorima. Na taj način, dobrom organizacijom svakodnevnih aktivnosti sa svim bratsvima i njihovim predstavnicima u svim selima i zaesocima na teritorji Malesije, uspjelo se u organizovanju Svenarodnog zbora u Tuzima 28. 06. 1970. godine i koji će, postignutim dogovorom, postati istorijskim događajem za tadašnja i buduća pokoljenja. Utoliko prije što se data riječ – BESA, poštovala svih ovih godina i decenija ne samo ovdje, u svom zavičaju, nego i među brojnom dijasporom širom svijeta porijeklom sa ovih krajeva. Danas, poslije 55 godina od toga događaja, tada data riječ je podjednako aktuelna među mlađim generacijama u poštovanju djela svojih predaka. Pisane su knjige, mnogi novinski članci, dramska i filmska ostvarenja posvećena tom civilizacijskom dostignuću, mudrosti ljudi iz ovih krajeva i njihovom ljudskom autoritetu čime su uspjeli da stanu na put jednoj tradiciji koja je živjela tako dugo na ovim prostorima. Posebno, iz razloga što je fenomen krvne osvete, i u danšnje vrijeme, aktuelan na mnogim prostorima.

Iz tih razloga, civilizacijsko dostignuće u Malesiji 1970. godine dobija još više na značaju. Ja sam i u nekim ranijim tekstovima i javnim reagovanjima predočio ideju da se nekadašnja Kono sala Doma u Tuzima, pretvori u Muzej „Besëlidhja e Malësisë“, gdje bi bilo izloženo mnoštvo postojećeg arhivskog materijala i novih ostvarenja posvećenim upravo ovom događaju. Utoliko prije što mnogi pojedinci, kulturni i javni poslenici, NVO udruženja u zemlji i dijaspori, u susret ovom datumu redovno organizuju raznovrsne aktivnosti, okrugle stolove, konferencije i simpoziume svjesni važnosti BESE za današnja i buduća pokoljenja.

Takođe, ustanovljenje Godišnje nagrade za humanost u opštini Tuzi „Besëlidhja e Malësisë“, doprinosila bi trajnosti tako značajnog dostignuća iz 1970. na ovim prostorima i, nadasve, poštovanje prema mudrost i dalekovidost naših predaka, za nas i buduća pokoljenja.

Autor je politikog, ambasador mira i autor knjige „BESA-vječno“