Bukvički: Ja sam imala tu sreću i radost da propratim razvoj Crne Gore

Još u djetinjstvu je pohađao radionice na kojima se upoznao sa baletom, a kasnije, u osnovnoj školi, na nagovor svoje majke, Marine Bukvički, počeo je ozbiljno da vježba balet i danas je baletski igrač, a majka je to  priżeljkivala  još u trudnoći - kazali  su za emisiju "Srećan dan", na Televiziji E, majka, glumica Marina Bukvički i sin baletski igrač Vladimir Sekulić.

- Kad je već bio kraj šestog razreda, sedmog, on kaže ,, e možda bih ja mogao da idem na balet”, sjedimo i ja samo vratim film, nevjerovatnom brzinom, i onda pomislim baletski igrač, istina je.  Sve ono što doživljava roditelj se prenosi na dijete, definitivno. Ali, kada je on to izabrao, ja sam rekla pa dobro, onda je to tvoj izbor, super, nema matematike, fizike, hemije, moći ćeš da se baviš igrom, i što je super- moći ćeš do poznih godina lijepo da izgledaš, treniraćeš, bavićeš se sobom. To je jako lijepo i ljekovito - rekla je Bukvički.

Majka je bila uporna, kaže Sekulić, jer je i on imao trenutke kada je htio da odustane, ali, kako kaže, zahvaljujući majci i prijateljima nastavio je, dok Bukvički dodaje da iako je blaga, zna da bude stroga, jer umjetnost iziskuje istrajnost i konstantan rad na sebi.

- Ja mislim da je jako važno kada se ujutru probudite, da se probudite sa osmijehom, jer svaki dan je novi dan, i svaki dan, zaista, možete da uradite neke stvari ispočetka. Ja mislim da čovjek mora zaista da griješi da bi shvatio šta je ono pravo, i da uspjeh bez pogreške nije uspjeh. Nije poenta da vi odmah na početku pogodite centar, nego je suština da kroz život prolazite tako što ćete gađati one tačke pored centra, i onda je u tome slast. Ja sam po prirodi ekstrovertna, volim da se smijem, pozitivna sam, gledam na stvari pozitivno. Kada postoji neki problem, i kada ljudi krenu oko mene da drame, padaju u nesvijest, ja kažem tišina, umirite se, sve je pod kontrolom, ne postoji problem koji ne može da se riješi -  naglasila je Bukvički.

Lijepo je raditi sa ljudima u Muzičkom centru, kaže Sekulić, i veoma je srećan što je prošao audiciju i  sada u prvoj postavi, dok Bukvički dodaje da pripada generaciji glumaca  sa Cetinjske akademije, kakvi su Dubravka Drakić, Andrija Milošević, Ivana Mrvaljević i mnogi drugi.

- Oživjeli smo Cetinje! Ja sam imala tu sreću i radost da propratim razvoj Crne Gore, otkad sam došla, do svih ovih nekih izgrađenih zgrada, promjena čitave infrastrukture i tog procvata Cetinja, jer je napravljen Univerzitetski centar, mi smo tamo sarađivali sa Likovnom akademijom, sa Muzičkom akademijom. Jako je bilo lijepo - poručila je Bukvički. 

Sagovornica emisije Srećan dan se prisjetila tih studentskih dana, bliskosti sa kolegama, koji su, kako ona kaže, bili posebni i svi drugačiji, dok danas, ističe ona, studenti žive neki drugačiji studentski život, sve manje čitaju, nemaju kontakt sa knjigom koja miriše na papir.

- Nijesam neko ko je usko samo  okrenut ka nekim stvarima, ka medijima, ja sam, na primjer, završila srednju građevinsku školu, pa sam studirala i godinu dana građevine, shvatila sam da mene građevina ne interesuje, da neću da budem inženjer kao što su bili kod mene u porodici, nego da me zanima umjetnost. Onda sam upisala glumu, pa sam tu glumu dobro prostudirala, pa sam magistrirala  Mejerholjdovu biomehaniku na Fakultetu dramskih umjetnosti. Jedini sam master biomehanike za glumce - naglasila je Bukvički.

Sad ima mnogo glumačkih škola, kaže Bukvički, promijenilo se vrijeme, manje je predrasuda o glumi, kako kaže, ali je i hiperprodukcija glumaca, kojima, kaže ona, ne zna ni ime.

Baletska profesija je jako zahtjevna, kaže Sekulić, jer zahtijeva konstantno vježbanje i probe, i, kako kaže, ako dođe do pauze problem je nastaviti, međutim, naglašava on, nađe i slobodnog vremena da se posveti crtanju.

- Ako imamo probe to može da traje satima i satima.  Prvo je, obično, klas, koji traje sat i po vremena, i posle toga sve ostalo je proba. Naravno, ako imamo samo klas, ili, dok sam još studirao, u srednjoj školi isto, okey je, samo uvijek treba da se vježba - rekao je Sekulić.

Balet i gluma imaju mnogo dodirnih tačaka, podsjeća Bukvički, jer je i u glumi najvažniji instrument tijelo.

- Ja kada pričam sa studentima im kažem ,, vi zapravo studirate i kod mene pohađate najvažniji predmet, a to je osnova glume” jer ako glumac nema osviješteno tijelo, i nije u formi, u kondiciji, on onda na sceni ne postoji. Glumac ima milion nekih mikropokreta, nikada nije statičan, nikada ne govori samo tekst - poručila je Bukvički.