Drakulović: Vojo je bio suptilan, nježan, posvećen umjetnosti i Crnoj Gori

Vojova filozofija stvaranja je bila jedno prožimanje unutar sebe,  na jedan jednostavan način Vojo Stanić je kroz svoje  prozorče, posmatrao svijet i ono što je od njega vidio i  to je preselio u svoj atelje - kazala je u emisiji Srećan dan, na Televiziji E, umjetnica Danijela Drakulović.

Cijela nacija je iznenadila reakcijom na smrt slikara Voja Stanića,  kaže Drakulović, odavanjem počasti i tugom sa kojom se oprašta od crnogorskog velikana, a smatra i da je nacija bila dužna da mu se oduži na  takav jedan način.

- To je slikar koji je trajao, bio vjeran svom poslu u apsolutu, i niz stvari koje bih pomenula što se tiče njega, kako je bio  suptilno nježan i jedinstven, malo intervjua u svom životu, tako da smo kroz te slike znali sve što se tiče velikana umjetnosti kao  što je Vojo Stanić - rekla je Drakulić.

Njegova filozofija stvaranja je bila jedno prožimanje unutar sebe, cijeni Drakulović, na jedan jednostavan način Vojo Stanić je kroz svoje, kako kaže, prozorče, posmatrao svijet i ono što je od njega vidio, ističe ona, to je preselio u svoj atelje.

- Jednako je je to doživljavao kao da je u susretu sa tim likovima i ljudima, što jeste radio povremeno silazeći na svoj čuveni Škver i ljudi su ga obožavali, nije bio nametljiv. Ali, ako ćemo da se vratimo na vrijeme kad se on rodio, 1924.godine, to je neki poslijeratni period, živio u doba previranja, doba komunističkog vremena, u doba 1968.godine, omladinskih, studijskih, velikih protesta tadašnje velike Jugoslavije. U takvim previranjima biti tako suptilan, nježan, posvećen umjetnosti, posvećen Crnoj Gori i kroz svoje nazive koje vidite, Nikšićke zime, taj Škver pomenut toliko, do tih nekih minijaturnih stvari, koje su toliko bile prisutne u njegovoj ličnosti kao što je to more, i zadovoljan time što bi pogledao to more i vidio te predivne suptilne bonace, do nemira mora i tako dalje - istakla je Drakulović.

Sagovornica emisije Srećan dan evocirala je uspomene i na čuvenog Gaja galeristu, koji je, kako kaže, na jedinstven način vezan za umjetnike.

- Nije Gajo bio ograničen na velikane, pokušavao je da otvori umjetnost svima, ali je velikane držao sa obje ruke i znao je da ih pokrene. Vojo Stanić kaže u Rimu, dok je izlagao, na pitanje koliko je zadovoljan i sretan što je izlagao u Rimu, ipak je to prestižno mjesto, a on kaže nisam. Bio je tako jednostavan u nekim odgovorima, i šaljiv, nije bilo ironije koja je značila da posle toga ne ostaje ništa, nego kaže nagovorio me Gajo. To je toliko jednostavno i jasno da je Gajo ipak potezao te ljude i nekako ih izvodio iz ateljea i trebalo je da je to svjetska, odnosno evropska umjetnost da vidi i zadovoljstvo je moje danas govoriti o tome, iako sam ja jedna iz mlađe plejade ljudi koji o tome mogu govoriti - zaključila je Drakulović.