Konak sagrađen brže od pravne države

Uprkos zabrani radova, izrečenim prekršajnim kaznama, nalozima za vraćanje u prvobitno stanje i upozorenjima Uprave za zaštitu kulturnih dobara, u zabačenom selu Petrovići kraj Nikšića „izrastao“ je novi konak Manastira Kosijerevo. Grubi građevinski radovi su gotovo završeni, objekat je stavljen pod krov, a kulturno dobro od državnog značaja još jednom je postalo kulisa tihe gradnje mimo zakona.

Ovaj slučaj, kao i mnogi prije njega, pokazuje da rješenja nadležnih institucija ostaju „mrtvo slovo na papiru“, dok Eparhija budimljansko-nikšićka Srpske pravoslavne crkve gradi neometano, uz prećutnu podršku vlasti i nemoć državnog aparata da sprovede sopstvene odluke.

APSURD

Nekadašnje dvorište manastira sada je gradilište, sa novoizgrađenim kulama i arkadama koje dominiraju prostorom i potpuno mijenjaju ambijent kulturnog dobra. Stanje na terenu jasno pokazuje apsurd: dok se na sudu i dalje vodi spor da li je i šta zaštićeno, ko je prekršio procedure i čiji su argumenti validniji, na terenu se uveliko završavaju grubi radovi na objektu koji će trajno promijeniti izgled kompleksa.

Konak u Kosijerevu, koji je ekipa Pobjede obišla početkom avgusta, djeluje izuzetno glomazno i u potpunosti dominira prostorom, naročito u poređenju sa samom crkvom. Dok je crkva relativno skladna, kompaktna i arhitektonski jasna, novi konak se širi u dužinu i širinu, sa dva sprata, masivnom kulom i dugim nizovima arkada. Njegova arhitektura, sa kamenom oblogom i crvenim krovom, donekle pokušava da se uklopi u ambijent crkve, ali upravo zbog dimenzija i monumentalnosti on zapravo zasjenjuje hram i preuzima centralnu ulogu u manastirskom kompleksu.

Kada se pogleda iz ptičje perspektive, jasno se vidi da crkva sada izgleda gotovo potisnuto u drugi plan, dok se novi konak nameće kao dominantna građevina u cijelom prostoru. Ovaj disbalans u mjeri i proporcijama izaziva snažan vizuelni kontrast i stvara utisak da je prvobitna sakralna funkcija kompleksa potisnuta u korist nove, nametljive gradnje.

Uprava za zaštitu kulturnih dobara, podsjetimo, donijela je početkom 2023. godine Rješenje o obustavi radova i vraćanje u prvobitno stanje, budući da su stručnjaci ovog organa na terenu u Kosijerevu zatekli započete radove, radnike, veliku količinu građevinskog materijala, te porušenu staru ogradu manastirskog kompleksa. Konstatovali su i brojne druge promjene, poput novog živopisa u crkvi, te neprimjerenih „ukrasa“ kao što su radijatori po zidovima, među svecima na freskama. Potom je inspektorka za kulturna dobra Dragana Bošković-Drobnjak, postupajući po inicijativi Uprave, na terenu konstatovala da subjekat nadzora (Manastir Kosijerevo) nema građevinsku dozvolu, konzervatorske uslove, niti odobreni konzervatorski projekat, te je manastiru kao pravnom licu izrečena minimalna novčana kazna u iznosu od 4.000 eura, dok je igumana Manastira Arsenija Samardžića kaznila sa takođe minimalnih 600 eura. Takođe, zbog neposjedovanja građevinske dozvole za radove, inspektorka je inicijativu za postupanje proslijedila Građevinskoj inspekciji tadašnjeg Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma.

Da apsurd bude veći, pravni zastupnik Eparhije i Kosijereva, advokat Blažo Gagović, objašnjavajući inspektorki zašto manastir nema zakonom predviđenu dokumentaciju i saglasnosti Uprave za zaštitu kulturnih dobara, izjavio je kako je „postupak legalizacije u toku“, te da će u tom postupku „biti prikupljene sve relevantne isprave potrebne za legalizaciju započetih radova“. Dakle, legalizovaće konak dok ga nelegalno grade?!

Odmah nakon što je Uprava donijela Rješenje o obustavi radova i vraćanju u prvobitno stanje, advokat Gagović je podnio žalbu Upravi za zaštitu kulturnih dobara, a potom i Ministarstvu kulture i medija. U žalbi na Rješenje o obustavi radova i vraćanju manastira u prvobitno stanje, Gagović je u ime Eparhije budimljansko-nikšićke i Manastira Kosijerevo tvrdio da je cijeli postupak sproveden nezakonito, jer stručna lica UZKD nijesu obavijestila igumana niti predstavnike manastira o obilasku terena, nijesu sačinili zapisnik niti omogućili da se strana izjasni o utvrđenim činjenicama, čime je, kako navode, povrijeđeno pravo na učešće u postupku. Osporava se i pravna osnova zaštite, jer se Manastir Kosijerevo, prema njihovim tvrdnjama, ne nalazi jasno i pravno valjano upisan kao kulturno dobro u katastru nepokretnosti, budući da rješenja iz 1951. i 1961. godine nijesu proizvela pravno dejstvo, a da je zaštićena samo sakralna arhitektura crkve, dok prostor oko nje nikada nije obuhvaćen režimom zaštite.

Pored toga što tvrde da nikada nijesu dobili nijedno rješenje o zaštiti, niti ostalu dokumentaciju, posebno se osporava nalog za uklanjanje „kopije Lovćenske kapele“ i drugih objekata, uz tvrdnju da kapela nije replika Njegoševe, već da u njoj počivaju kosti 109 stradalih iz Drugog svjetskog rata, pa bi njeno rušenje značilo skrnavljenje groba. Upravu optužuju i za netačne navode o oštećenju starog živopisa, tvrdeći da su freske rađene kvalitetnim prirodnim bojama, dok se nove freske predstavljaju kao umjetnički izraz, a ne devastacija. Na kraju, Eparhija tvrdi da radovi nijesu umanjili vrijednost manastira, već ga unaprijedili i valorizovali – izgradnjom konaka za smještaj monaštva, obnovom fresaka i uređenjem prostora – te da sve intervencije treba posmatrati kao doprinos očuvanju, a ne uništavanju kulturnog dobra.

Uprava je odbila žalbu jer, kako su istakli, nije pravovremeno podnijeta, a Ministarstvo kulture i medija je žalbu odbacilo jer nijesu u spisima predmeta mogli da pronađu punomoćje kojim se potvrđuje da je Blažo Gagović zaista zastupnik Eparhije budimljansko-nikšićke i Manastira Kosijerevo. Drugim riječima, Uprava i Ministarstvo uopšte nijesu ulazili u suštinu prigovora iz žalbe, nego su odbili žalbu iz formalnih razloga – zato što je smatraju neblagovremenom i podnijetom od neovlašćenog zastupnika. Potom je Gagović podnio tužbu Upravnom sudu, a prema tvrdnjama iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara - spor još traje.

NEMAJU LJUDI

Od obilaska terena po prijavi zbog nelegalnih radova i donošenja Rješenja o obustavi radova i vraćanju u prvobitno stanje, Uprava za zaštitu kulturnih dobara samo je jednom obišla kulturno dobro Manastir Kosijerevo, početkom 2024. godine, tokom izrade Studije zaštite kulturne baštine za potrebe izrade Prostorno-urbanističkog plana opštine Nikšić. To je za Pobjedu potvrdila direktorica Uprave Petra Zdravković i tada je, kako je kazala, situacija bila nepromijenjena u odnosu na stanje kada je donijeto Rješenje o obustavi radova i vraćanju u prvobitno stanje.

Pomenutom Studijom, prema riječima Zdravković, ocijenjeno je stanje manastira, evidentirane intervencije izvedene bez saglasnosti službe zaštite, a među propisanim mjerama utvrđeno da je neophodno „u skladu sa Rješenjem o vraćanju u prvobitno stanje Uprave za zaštitu kulturnih dobara, izraditi konzervatorski projekat u cilju otklanjanja neadekvatnih intervencija i unapređenja stanja kulturnog dobra“.

- Navedeno predstavlja i posljednji obilazak predmetnog kulturnog dobra od strane Uprave – kazala je Zdravković.

Na pitanje da li Uprava u konkretnom ili bilo kojem drugom slučaju može redovno da prati stanje kulturnih dobara, odgovorila je negativno, objašnjavajući da ovaj organ u tome sprečavaju sadašnji kapaciteti.

- Razumijevajući da određene situacije predstavljaju veće prioritete u odnosu na druge, moramo da napomenemo da pored intenziviranih nelegalnih aktivnosti koje se izvode na kulturnim dobrima (Uprava je samo na Cetinju u posljednjih mjesec dana donijela tri rješenja o vraćanju u prvobitno stanje), ništa manje važna nijesu postupanja u odnosu na plansku i projektnu dokumentaciju, a gdje su rokovi, zbog neusklađenosti zakona, izuzetno kratki. Stoga iznova ukazujemo na kontinuirani deficit kadrovskih kapaciteta sa kojim se ovaj organ suočava, a posljedice se upravo vide u neažurnom praćenju stanja kulturnih dobara – kazala je Zdravković.

Na pitanje da li je postojanje Uprave obesmišljeno ukoliko se njena rješenja i nalozi ne sprovode, Zdravković je odgovorila da je Uprava u konkretnom slučaju pokrenula sve mehanizme shodno Zakonu o zaštiti kulturnih dobara - donijela Rješenje o obustavi radova i vraćanju u prvobitno stanje, obavijestila sve nadležne inspekcije (Inspekciju za kulturna dobra i Građevinsku inspekciju), integrisala mjere u Studiju zaštite kulturne baštine, koje su potom postale integralni dio PUP-a Nikšić.

- Osim reagovanja nadležne inspektorke za kulturna dobra u smislu izdavanja prekršajnog naloga, drugih postupanja nije bilo. Time bismo zaključili da se odsustvom reakcije ne obesmišljava postojanje Uprave, već prije cjelokupnog sistema, posebno usljed opšteprisutnog sindroma neuvezanosti nadležnih resora – kazala je Zdravković.

Dodala je da je Uprava ovih dana, po dobijanju pitanja Pobjede, uputila nove inicijative pomenutim inspekcijama, budući da „kako smo u ranijim obraćanjima naveli, postupci za izgradnju, pa tako i za uklanjanje objekata, ne započinju niti se završavaju u Upravi, već naše postupanje predstavlja samo kariku u ovom lancu“.

PRVO PROJEKAT

Apsurd cijelog slučaja ogleda se u tome što je Eparhija budimljansko-nikšićka tek početkom 2024. godine, kada je konak već bio podignut do pola, preko Sekretarijata za uređenje prostora i zaštitu životne sredine Opštine Nikšić zatražila urbanističko-tehničke uslove za njegovu izgradnju. Dakle, papiri su se tražili naknadno, poslije nelegalne gradnje i nakon što je Uprava za zaštitu kulturnih dobara već početkom 2023. donijela Rješenje o obustavi radova i vraćanju kompleksa u prvobitno stanje. Kako ti uslovi nijesu mogući bez konzervatorskih, koje izdaje Uprava, Opština se obratila upravo njima. Odgovor je bio nedvosmislen: radovi su evidentirani kao nelegalni i štetni, jer narušavaju autentičnost i integritet kulturnog dobra, a bilo kakva dalja gradnja može se razmatrati jedino kroz detaljan Urbanistički projekat koji bi definisao mjere zaštite i način očuvanja vrijednosti manastira. Te mjere bi, naravno, podrazumijevale i otklanjanje nelegalnih intervencija koje devalviraju kulturno dobro.

Eparhija budimljansko-nikšićka, svjesna da joj Uprava nikada neće izdati konzervatorske uslove po kojima bi mogli da dovrše započeti konak, odlučila se za dobro uhodanu praksu gaženja svih pravnih procedura i ponovno iskazivanje stava da su „država u državi“. Okupila je majstore i neometano završila konak.

SPOMENIK NEMOĆI

Ovih dana, umjesto mira manastirskog dvorišta, gomile šuta, pijeska, kamena, željeza i cigle svjedoče da je papirologija ostala daleko iza betona i maltera. Situacija na terenu govori jasnije od svih rješenja i žalbi – dok država raspravlja da li je postupak pravilno vođen, zidari su već odradili svoje. Ispada da se u Kosijerevu pravna država gradi mnogo sporije od konaka. Tako je konak u Kosijerevu, uprkos zabranama, žalbama i rješenjima o obustavi i frazama o „odlučnoj zaštiti kulturne baštine“, narastao pred očima svih – od inspekcija do ministara – kao spomenik nemoći države da sprovede sopstvene zakone.

Ministarkina tišina daleko se čuje

„Država je dužna i odlučna da štiti svoju kulturnu baštinu i pravni poredak. (...) U tome neće biti kompromisa – zakon će važiti jednako za sve, u svakoj opštini i u svakom dijelu Crne Gore“, saopštila je ministarka kulture i medija Tamara Vujović, reagujući na podizanje spomenika Pavlu Đurišiću, ali i na spomenik Jusufu Čeliću, koji je više od decenije u Gusinju odolijevao svim pravnim procedurama.

No, kada je riječ o Kosijerevu, ministarkin glas se ne čuje, ne odgovara na novinarska pitanja, kao ni njena direktorica za kulturnu baštinu u MKM Dobrila Vlahović. Po dobrom starom običaju, ministarka nema što da kaže o nelegalnim radovima koje sprovodi Eparhija budimljansko-nikšićka, baš kao što nije imala što da kaže ni o gradnjama i prepravkama Mitropolije crnogorsko-primorske ili o nelegalnim radovima na risanskom lokalitetu Carine, u režiji svog partijskog kolege Vladimira Jokića. Ispada da zakon „važi jednako za sve“ – osim kada zidaju eparhije i mitropolije - jer tada država izgovara parole, a „guta“ sopstvene odluke i zakone.

Pitanja za ministarku i Dobrilu Vlahović su sljedeća:

1. Ministarka kulture i medija Tamara Vujović je prošle nedjelje izjavila da „država je dužna i odlučna da štiti svoju kulturnu baštinu i pravni poredak“, te da „u tome neće biti kompromisa – zakon će važiti jednako za sve, u svakoj opštini i u svakom dijelu Crne Gore“. Kako se ova izjava uklapa sa činjenicom da je u Manastiru Kosijerevo, kulturnom dobru pod državnom zaštitom, konak izgrađen uprkos Rješenju o obustavi radova i vraćanju u prvobitno stanje?

2. Ministarka je takođe poručila da „zakon važi jednako za sve“. Da li to znači da će Ministarstvo, u skladu sa važećim zakonima, pokrenuti mjere uklanjanja nelegalnog konaka u Kosijerevu i procesuirati odgovorne, uključujući Eparhiju budimljansko-nikšićku, kao što bi učinilo i sa bilo kojim drugim investitorom?

3. Ako Ministarstvo može „bez izuzetka i bez odlaganja“ evidentirati i ukloniti nelegalno postavljene spomenike, zbog čega ne postupa jednako odlučno i u slučajevima nelegalne gradnje na nepokretnim kulturnim dobrima, gdje su posljedice po baštinu i zakonitost jednako teške, ako ne i teže?

4. Inspekcija za kulturna dobra, koja je sada u sastavu Ministarstva, još ranije je izdala rješenje o obustavi radova i prekršajne naloge za Eparhiju. Šta Ministarstvo planira da preduzme kako bi se ta rješenja sprovela i spriječila praksa da ostanu „mrtvo slovo na papiru“?

5. Kako Ministarstvo odgovara na tvrdnje da se nelegalni radovi u crkvenim kompleksima, uključujući i Kosijerevo, tolerišu uz političku i institucionalnu zaštitu, što direktno podriva javno povjerenje u vaše izjave o jednakosti zakona za sve?

Ćute u Eparhiji i Opštini Nikšić, a iz kabineta Radunovića obećavaju odgovore „ove nedjelje“

Na pitanja koja smo prošlog ponedjeljka poslali Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, tačnije kabinetu ministra Slavena Radunovića, a u vezi sa (ne)postupanjem njihove Građevinske inspekcije, nijesu stigli odgovori, već obrazloženje da je „Direktorat nadležan za pripremu odgovora trenutno u procesu preseljenja u novu zgradu, što je privremeno onemogućilo pristup kancelarijama i tehničkim resursima“.

- Uz to, u toku je period kolektivnih godišnjih odmora, što dodatno utiče na dostupnost relevantnih službenika. U tom smislu, molimo za razumijevanje i strpljenje, te Vas obavještavamo da ćemo učiniti sve da odgovore dostavimo tokom sljedeće sedmice, čim se za to stvore tehnički i organizacioni uslovi – navodi se obrazloženju koje je poslato novinaru Pobjede.

Ćute i u Eparhiji budimljansko-nikšićkoj, a ni iz Opštine Nikšić nijesu poslali odgovore na pitanja o postupanju njihovog Sekretarijata za uređenje prostora i zaštitu životne sredine.